GLAVNE TEME

BITI ILI UBITI GADAFIJA

23. listopada, 2011.

Ratni zločin i dokazi uživo na portalima

Piše: Franjo Dobrović

Možda će se uskoro na libijskoj televiziji početi prikazivati novi kviz pod  nazivom ‘Zlatni pogodak’, u kojem će pobjednik biti onaj natjecatelj koji će zlatnim pištoljem, kojim je, navodno, ubijen libijski diktator, preciznije pogoditi  metu oblijepljenu slikom Gadafijeve krvave glave. Najviše bodova, svakako, dobit  će pogodak u Gadafijev potiljak ili pak mali mozak. Pobjednik kviza osim novčane nagrade dobit će i statuu novopečenog mladog libijskog heroja iz Bengazija Sanada al-Sadeka al-Ureibia, 22-godišnjeg  pripadnika pobunjenika koji u video snimci objavljenoj na internetu tvrdi da je uhvatio Gadafija i presudio mu sa dva metka:’ ‘Ispalio sam dva metka u njega, jedan u visini prsa, drugi u glavu. On nije odmah umro. Trebalo mu je pola sata za to’, rekao je al-Ureibi. Taj njegov postupak odmah je odobrilo na stotine tisuća razularene mase koji su u delirijumu kazali da bi, da su bili u prlici kao njihov novopečeni heroj i Gadafijev ubojica  Sanad -al-Sadek al-Ureibi, učinili isto. Ako treba ubijali bi ga i tisuću puta na dan jer je to, kako kažu, diktator Gadafi zaslužio.

PRAVDA ZA GADAFIJA

Ipak gledajući te brutalne snimke smaknuća jednog ljudskog bića, pa zvao se on i Moamer Gadafi, i to još ranjenog, nemoćnog i zarobljenog, svakom normalnom čovjeku izaziva mučninu u želudcu. Stoga i zabrinjava, ne reakcija razularene mase pobunjenika, koja egzaltirano pleše i urla nad razmrskanom glavom diktatora, nego blaga ili gotovo nikakva reakcija onih svjetskih moćnika  čije su zemlje vole pohvaliti da su sinonimi za demokraciju, slobodu i zaštitu ljudskih prava. U njihovim prvim iskazima nakon saznanja da je  Gadafi brutalno ubijen, gotovo da nema ni riječi osude za takav zločin nad ranjenim ratnim zarobljenikom, u kakvom je statusu uistinu bio bivši libijski vođa u trenutku uhićenja i neposredno prije brutalnog smaknuća s dva metka u prsa i glavu.  Nitko od njih se nije sjetio pozvati na Konvenciju o postupanju s ratnim zarobljenicima nego su mnogi od njih, manje-više, požurili  kazati  da je konačno došao kraj jednog mučnog poglavlja za sve Libijce. Američki predsjednik Barack Obama je na konferenciji za novinare upravo istaknuo kako smrt Moamera Gadafija znači kraj bolnog poglavlja za sve Libijce, i kako su Gadafijevci ubijali ljude i kršili ljudska prava. No, može li se baš sa sigurnošču reći da je nakon smaknuća diktatora Gadafija, čiji je režim uistinu ubijao nedužne ljude i sustavno kršio ljudska prava, označen kraj bolnog poglavlja za sve Libijce, nakon što su snimke Gadafijeva brutalnog smaknuća obišle cijeli svijet. Pogotovu nakon hvalisanja, navodnog Gadafijevog ubojice Sanada-al-Sadeka-al-Ureibia, čiju su izjavu da je on s dva metka ubio bivšeg libijskog vođu, s eruptivnim oduševljenjem dočekali brojni pobunjenici proglašavajući  Gadafijeva ubojicu nacionalnim herojem. Hoće li krvavim stopama njihova novog heroja, poći i ostali pobunjenici i uzeti pravdu u svoje ruke, i s po dva metka u prsa i glavu smaknuti sve one Libijce koji su podržavali ubijenog diktatora. Pitanje je, koje se objektivno nameće, ukoliko međunarodna zajednica, ne odreagira brže i enetgičnije  kako bi prevenirala  eventualna nova krvoprolića. Vjerojatno su se i brojni pobunjenici, uhitivši našeg zeta Gadafija,  zapitali:’Treba li   biti ili ubiti Gadafija’. Na žalost, odgovor im je ekspresno ispaljen  iz zlatnog pištolja  Sanada-al-Sadeka-al-Ureibia. A ako međunarodna zajednica, nakon svega,  odreagira tromo to bi moglo imati dalekosežno pogubne posljedice za tu državu ali i širu regiju.

PRSA I KRVAVA GLAVA

U tom slučaju bi se, hipotetski, moglo dogoditi da za eventualni kviz na nacionalnoj libijskoj televiziji ‘Zlatni pogodak’ ne bi trebala krvava slika Gadafijeve glave, nego bi svaki pobunjenik, predvođen Gadafijevim ubojicom, osobno doveo svoju žrtvu u studio, i tako sudjelovao u kvizu  pucajući po živoj meti. Uostalom uvertira javnog prijenosa takvoga kviza već se dogodila u rodnom gradu ubijenog diktatora, samo što u toj pilot  emisiji, za vrijeme Gadafijeva smaknuća, još nisu bila uspostavljena jasna pravila kviza. Naime, tada ubojica   Sanad-al-Sadek-al-Ureibi i žrtva diktator Gadafi nisu bili na propisnoj udaljenosti. Jer da su bili na propisnom odstojanju, kako nalažu pravila kviza, možda  ubojičina ruka i ne bi bila tako precizna, kao kada je sladostrasno ispaljivala metke iz  zlatnog pištolja izravno naslonjenog  na Gadafijeva  prsa i krvavu glavu. Jer s takve udaljenosti je nemoguće promašiti metu.

A da se to uistinu ne bi dogodilo potrebna je energičnija reakcija međunarodne zajednice, pa u tom kontekstu doista ohrabruju riječi Ureda za ljudska prava UN-a koji je već u  petak 21. listopada pozvao na provođenje cjelovite istrage o smrti bivšeg libijskog vođe i izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da je Gadafi zapravo smaknut. »Postoji četiri ili pet različitih verzija o Gadafijevoj smrti«, rekao je glasnogovornik pri UN-u Rupert Colville. »Ako spojite dvije snimke, one su vrlo uznemirujuće jer vidite nekoga tko je uhvaćen živ, a zatim istu osobu vidite mrtvu«, kazao je te dodao kako je temeljni princip međunarodnog prava da ljudi optuženi za ozbiljne zločine idu na sud, ako je moguće.I međunarodna zajednica, nakon svega,  zatražila je istragu Gadafijevog ubojstva i mogla bi tražiti da se ubojicu Ureibija izvede pred sud. Ne učini li to stanje u Libiji nakon Gadafija moglo bi biti i kaotičnije nego li za vrijeme Gadafijeve  četrdeset dvogodišnje diktature.