Na pitanje susreće li se ponekad sa sunarodnjakom i susjedom Bogdanom iz privremenoga kontejnerskoga naselja kraj bazilike sv. Kvirina, kojem je iznenada umrla žena, sin mu se teško ozlijedio i ostao invalid, unuci ostali kod oca, kći odselila u Zaprešić, a potres im uništio stan, spremno je i negativno uzvratio četvorici sugrađana (dvojica gimnazijskih kolega, hrvatski branitelji, jedan od njih bio mu je davno i vjenčani kum). “Bogdan želi biti politički Hrvat. Što je to da Srbin bude Hrvat ili obratno ti da budeš Srbin?
Napisao: Josip Frković
Ono što se ovih dana zbilo u kafiću trgovačkoga centra na Zelenom Brijegu, zacijelo će se još dugo prepričavati među žiteljima tog sjevernog naselja okružena vodotocima Odre, Kupe i Save, i u drugim dijelovima Siska. A sve tako neodoljivo podsjeća na napetosti iz dana “trijumfalnoga polaska cvećem okićenih tenkova umišljene vojne sile kroz Novi Beograd prema Hrvatskoj i Vukovaru, onih iz srbijanskih hangara kupljenih i novcem Slovenaca, Bosanaca, Makedonaca, Srbijanaca Crnogoraca i Hrvata.
Bio je to povod i sisačkom brbljavcu bizantinski lažljiivih usmjerenja, tri desetljeća kasnije, da poslije dvostrukih odlazaka u “odbranu otadžbine u Hrvatskoj od četnika okupirane Banovine” i u Srbiju i povrataka u Sisak javno popljuje Hrvate i njihovu državu. Vidno “nabrušen” i spreman na velikosrpsko-četničke provokacije, među malobrojne goste stigao je u kafić mnogima znani ili već dobrano zaboravljeni doktor medicine, neozbiljnim dotadašnjim ponašanjem lakrdijaš i šarmer, zapravo šovinistička guja u njedrima. Sjedokosi čovjek, dr. Milorad Vranešević Vrana (75). Prijeratni velikosrbin ponikao na obroncima Zrinske gore, te redoviti gost birtijaškoga okupljališta “ugroženih Srbalja” u Mažuranićevoj, kolega čuvena sisačkog bolničkog liječnika, kasnijeg krajinaškog “ministra zdravlja”, dr. Spiridona Kostića.
Kapitulacija u Gornjem Viduševcu
Riječ je o preživjelu povratniku iz četništva u okupiranim brdima Banovine/Banije (Velika Gradusa, centar sao “opštine” Caprag), kasnijega člana zapovjedništva 21. kordunskog korpusa pukovnika SVK Čede Bulata, koji se hrvatskim snagama generala Petra Stipetića u “Oluji” predao temeljem potpisane bezuvjetne kapitulacije 8. kolovoza 1995. u Gornjem Viduševcu kod Gline. Godine 1991. Vrana je “išao lečiti svoj narod i njegovu stoku”, izjavio je pri odlasku u nepoznato. Pridružio se onima koji s odstojanja, topovima osvajaju gradove i civilne ciljeve.
Širokogrudi Hrvati i tom su ratnom lupežu dr. Miloradu Vraneševiću. (supruga Hrvatica u međuvremenu je umrla od maligne bolesti) oprostili okupatorsko-uzurpatorska nedjela, pucanja po slobodnom teritoriju domovine Hrvatske i Sisku, pa mu osigurali stan i višekratnim kirurškim kardiološkim intervencijama spasili život. Postoperativni tijek, istina, bio je jako težak, na štakama, usamljenički. U takvu nezavidnu stanju sažalijevali su ga i mnogi pripadnici hrvatskog četničkom agresijom ugrožena naroda. A spomenuti Bogdan u jednoj se (ne)prilici jedva obranio od zavitlana Vranina štapa kojim održava ravnotežu. S vranom se ništa bolje nije proveo ni sada već pokojni i davno umirovljeni “prvoklasni kapetan jna”, cijenjeni Siščanin Pero Kljaić. Nakon svega, imenjak čuvenog srpsko-četničkog manipulatora i mrzitelja Hrvata Milorada Pupovca iz Ceranja Donjih poprilično se oporavio, pa je tako dospio i u spomenuti kafić.
Bežanija ljuta
Na pitanje susreće li se ponekad sa sunarodnjakom i susjedom Bogdanom iz privremenoga kontejnerskoga naselja kraj bazilike sv. Kvirina, kojem je iznenada umrla žena, sin mu se teško ozlijedio i ostao invalid, unuci ostali kod oca, kći odselila u Zaprešić, a potres im uništio stan, spremno je i negativno uzvratio četvorici sugrađana (dvojica gimnazijskih kolega, hrvatski branitelji, jedan od njih bio mu je davno i vjenčani kum). “Bogdan želi biti politički Hrvat. Što je to da Srbin bude Hrvat ili obratno ti da budeš Srbin? I to Banovina, što je to. Oduvijek je bila samo i jedino Banija. Možda zato da se izbriše svaki srpski trag…” Nitko zajapurenu Miloševićevu šovinistu nije uzvratio istom mjerom, premda su sekunde odlučivale o mogućem fizičkom sukobu. Jer, drug Vrana očito drži da je Banovina/Banija zajamčeni teritorij željene mu velike Srbije. U njenu stoljetnom jalovu ostvarivanju (“Svi Srbi u jednoj državi”), međutim, nije pomogla ni jedna jedina dobivena, cerska bitka, “pa su Srbi iz krajine pobegli poput zečeva”, reče balkanski kasapin i vojvoda, Vranin krvavi idol. Na žalost, iza “bežanije srbadije ljute”, u Hrvatskoj je ponovo iskopano petnaest tisuća grobova. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.