ARMIJA BIH BEZ HRVATSKE NE BI IZDRŽALA NI DVA MJESECA

ARMIJA BIH BEZ HRVATSKE NE BI IZDRŽALA NI DVA MJESECA

10. lipnja, 2013.

Frankie i M.Tuđman

Miroslav Tuđman odgovara Bakiru Izetbegoviću

 

Razgovarao: Dražen Stjepandić

 

Smatraju ga živim spomenikom svog pokojnog oca, prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Likom isti, ali po karakteru sušta suprotnost ocu. Kulturan, ljubazan i miran, baš kao što mu ime govori.

Dr. sc. Miroslav Tuđman jedini iz obitelji Tuđman aktivno sudjeluje u političkom životu. Kao drugi  na listi HDZ-a u Prvoj izbornoj jedinici s lakoćom je uspio ući u Sabor. Nakon toga postao je i član sada najveće oporbene stranke.

Tijekom Domovinskog rata vodio je HIS, koji je pokrivao razne hrvatske obavještajne službe. Bio je član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti. U ratu je dobio čin brigadira, a zatim je postao i general-bojnik. Duboko je involviran u politička zbivanja u Hrvatskoj i susjednoj Bosni i Hercegovini 90-ih i idealan je sugovornik na temu nedavne presude šestorici hercegovačkih Hrvata u Haagu.

Objavljeno mu je 12 knjiga, bio je predstojnik Katedre za organizaciju znanja na Odsjeku informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Autor je velikog broja znanstvenih članaka. Posljednja objavljena knjiga nosi naslov “Programiranje istine”.

S profesorom Miroslavom Tuđmanom drugi razgovor za portal Tjedno obavili smo u njegovu uredu u Saboru.

 

Što mislite o  presudi šestorici hercegovačkih Hrvata u Haagu?

– Presuda je zasad objavljena samo na francuskom, još je nismo imali priliku vidjeti u cjelosti na hrvatskom ili engleskom. Obrazloženje  presude je nerazumljivo, neracionalno, neprihvatljivo i nepravedno. To kažem poznavajući faktografiju povijesti političkih zbivanja u Bosni i Hercegovini 90-ih i izdvojeno mišljenje suca Jean-Claudea Antonettija, koji ne prihvaća tezu tužiteljstva o postojanju zločinačkog pothvata i međunarodnog sukoba. Ako presudu stavimo u kontekst ostalih presuda, dobivamo paradoksalnu situaciju da je na kraju samo Hrvatska  bila u međonarodnom sukobu, dok Srbija i bivša Jugoslavija kao da u svemu tome nisu sudjelovale. To je apsolutno neprihvatljivo.  Presuda je potpuno u suprotnosti s ciljevima Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, koji je prije 20 godina osnovan s ciljem da bude instrument nametanja mira. Sudeći po reakcijama bošnjačkih čelnika, ova presuda ima cilj da Hrvati budu eliminirani iz političkog života Bosne i Hercegovine.

 

HRVATI IMAJU PRAVO NA TREĆI ENTITET

 

Koliko je Hrvatska sama kriva za situaciju u kojoj se našla, s obzirom na to da dio hrvatske političke javnosti godinama trubi o agresiji na BiH?

– U Hrvatskoj imamo hrvatske scenariste haaških optužnica. Na političkoj sceni nositelji tih koncepata su Stjepan Mesić, koji je u Haagu dva puta svjedočio kao svjedok optužbe, i Vesna Pusić. Njihovu priče ponavlja dio nevladinih organizacija. Ta mreža egzistira od sredine 90-ih i bila je financirana da proizvodi takva gledišta. Ovom presudom potvrđeno je da nije zločin zagovarati treći entitet, ni federalno uređenje Bosne i Hercegovine, ni uređenje Bosne i Hercegovine kao unije triju republika. Zločin je neki od tih ciljeva ostvariti zločinačkim metodama, etničkim čiščenjem i deportacijama. Međutim, dio hrvatske javnosti presudu interpretira s tezom da je svako zagovaranje preustroja Bosne i Hercegovinesamo samo po sebi  zločin. Ista je situacija nekoć bila u bivšoj SFRJ, svako zagovaranje konfederalizacije, pogotovo ako je dolazilo s hrvatske strane, bilo je smatrano zločinom i zagovaranjem NDH. Ista ta logika na snazi je u Bosni i Hercegovini, pa Hrvatsku u Bosni i Hercegovini optužuju kao agresora, a Bosna i Hercegovina bez hrvatske pomoći ne bi bila preživjela ni dva mjeseca. Bilo bi mnogo logičnije reći da je Bosna i Hercegovina agresor na Hrvatsku, jer je četiri godione s njenog teritorija napadana Hrvatska.

Zašto se službenije ne poteže to pitanje?

– Napadi na Hrvatsku s teritorija Bosne i Hercegovine pitanje su pravnog kontinuiteta, premda mi znamo tko je odgovoran za te napade. U tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid to je pitanje pokrenuto, ali se poslije odustalo jer se Carla Del Ponte naodila s nekadašnjim vodstvom Srbije da će se ono ignorirati bude li Srbija surađivala s Haagom. Upravo oni koji potenciraju priču o agresiji Hrvatske na BiH ne inzistiraju  na  tužbi protiv Srbije  za genocid u Hrvatskoj.

Koji su bili stvarni ciljevi Franje Tuđmana u BiH?

– Predsjednik Tuđman nekoliko je puta javno rekao da sudbina Bosne i Hercegovine ovisi o međunarodnoj zajednici. Ono što Hrvatska može učiniti jest što bolja hrvatska pozicija u pregovorima. U Bosni i Hercegovini njegovo je načelno pitanje bilo kako može opstati jedna višenacionalna državna tvorevina. Smatrao je da je samo federalno ili konfederalno iskustvo prihvatljivo. Hrvatska je među prvima priznala Bosnu i Hercegovinu,  7. travnja 1992., istoga dana kad i SAD.

Na koga mislite  kad kažete “međunarodna zajednica u BiH”?

– Postoji izjava Anthonyja Lakea, koji je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Billa Clintona. Desetak godina nakon ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini dao je intervju u kojem je doslovce rekao da je SAD bio za vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini. Htjeli su napasti srpske ciljeve i deblokirati Sarajevo, ali Britanci i Francuzi su bili protiv toga. Alternativa je bila ili unilateralno poduzeti akciju, s opašnošću da se raspadne NATO, ili ne poduzeti ništa. Postojala je incijativa da Sarajevo deblokiraju međunarodne snage pa je francuski predsjednik François Mitterrand uoči te akcije došao u Sarajevo zračnim putem i od deblokade se odustalo. Uz Amerikance, Britance i Francuze u rješavanju situacije sudjelovali su i Rusi.

 

MUSLIMANI SE SPREMALI ZA RAT S HRVATIMA

 

U ono ste vrijeme bili visokopozicionirani u hrvatskoj obavještajnoj zajednici. Kakav je bio rezultat hrvatsko-muslimanskog rata?

– Sukob Bošnjaka i Hrvata nije se zbivao na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, nego samo u osam općina koje su po Cuthileirovu planu o unutarnjem uređenju trebale pripasti Hrvatima. Hrvati nisu imali razloga za sukob s Bošnjacima. Cijelo vrijeme sukoba bilo je šest brigada HVO-a koje su bile pod zapovjedništvom Armije BiH, a tri brigade Armije BiH u Orašju sudjelovale su u zajedničkim operacijama s HVO-om. Već taj podatak opovrgava interpretaciju da se radilo o nekakvom ciljanom etničkom čišćenju. SDA je osnovao Patriotsku ligu još prije 1991., potom je Patriotska liga bila preimenovana u Teritorijalnu obranu, a poslije Teritorijalna obrana u Armiju BiH. Još od Patriotske lige zapovjednik je bio Sefer Halilović. U veljači 1992. već je Aliju Izetbegovića izvješćivao o neprijateljskim snagama pa je napisao da Srbi imaju 80.000 vojnika, a Hrvati samo 5000. U Bosni i Hercegovini sukobile su se tri nacionalne ideje. Srbi su zagovarali ideju da moraju živjeti u jednoj državi, ili u Jugoslaviji ili u velikoj Srbiji. Hrvati su cijelo vrijeme zagovarali cjelovitu Bosnu i Hercegovinu uređenu na konfederalnoj ili federalnoj osnovi i potpisivali sve sporazume što ih je nudila međunarodna zajednica. Pozicija bošnjačkog vodstva bila je unitarna država Bosna i Hercegovina, a svoje prave namjere prikrivali su nazivom građanska država. Naziv građanska država za neupućene zvuči jako dobro i pristojno, ali situacija  u Bosni Hercegovini nije građanska država kao u Francuskoj, nego se Hrvati moraju boriti za svoju konstitutivnost i svaki razgovor o federaciji ili konfederaciji a priori se prokazuje kao zagovaranje podjele Bosne i Hercegovine. I to je ključ nesporazuma. Ako kažete da u Bosni i Hercegovini treba uspostaviti tri, četiri ili pet entiteta, automatski će to Bošnjaci okvalificirati kao podjelu Bosne i Hercegovine. 

Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića, ovih je dana u intervjuu za Večernji list jasno rekao da je Hrvatska bila agresor u BiH. Zašto, ako se dobro zna da su neke brigade Armije BiH formirane u Hrvatskoj?

– Hrvatska je među prvima priznala Bosnu i Hercegovinu, 7.travnja 1992., istoga dana kad i SAD, možda čak i koji sat prije. U svibnju 1992. potpisan je Sporazum o prijateljstvu. Hrvatska strana forsirala je potpisivanje sporazuma o vojnoj suradnji protiv agresora na obje države, što je Alija Izetbegović odbijao. Nakon međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine on je još uvijek vjerovao da se može nagoditi s JNA, na sastanku s Blagojem Adžićem tražio je da JNA imenuje nekoliko Muslimana  za generale u JNA. Tako je kanio riješiti situaciju u Bosni i Hercegovini. Tek u rujnu 1992.  u New Yorku je potpisan dio Sporazuma o vojnoj suradnji, koji je omogućio Muslimanima četiri vojna sabirna centra u Zagrebu, Splitu, Slavonskom Brodu i Rijeci. Centri su se bavili opskrbom, pribavljanjem materijalnih sredstava, oružja,  mobilizacijom i vojnom obukom. Nekoliko brigada Armije BiH formirano je u Hrvatskoj. Jedan od navodnih dokaza agresije Hrvatske na BiH jest priključivanje Hrvata rođenih u BiH vojsci HVO. Nigdje se ne spominje da je oko 900 Muslimana iz HV-a pod istim uvjetima kao i Hrvati u HVO prešlo i pridružilo se Armiji BiH. U svibnju 1993. u Zagrebu je bio potpisan Sporazum o zajedničkom zapovjedništvu Armije BiH. Milivoj Petković trebao je biti zamjenik Sefera Halilovića, ali Alija Izetbegović taj je sporazum onemogućio i smijenio Halilovića. Nije htio pristati na federalni ili konfederalni ustroj BiH i nije poštivao ono što se potpisivalo. Ipak, i u vrijeme najvećih sukoba Armije BiH i HVO-a Armija BiH opskrbljivala se preko Hrvatske. Sjednice Predsjedništva BiH i Vlade BiH održavale su se u Zagrebu. Obitelji su im bile u Hrvatskoj i u najmanju je ruku čudno poslije svega Hrvatsku optuživati za agresiju.  Kasnije je potpisan Washingtonski, pa Splitski  sporazum, preduvjet za vojnu operaciju Oluja.

 

MUSLIMANI SRUŠILI MOSTARSKI MOST

 

Alija Izetbegović rekao je da je ključni trenutak rata u BiH rušenje mostarskoga Starog mosta. U hrvatskim medijima pisalo se da HVO nije srušio taj most. Je li to moguće?

– Jako je dvojbeno tko je srušio Stari most. S hrvatske strane nije bilo zapovijedi da se taj most sruši. Slobodan Praljak je pokazao ekspertizu po kojoj most nije mogla srušiti tenkovska granata nego je bio miniran s bošnjačke strane. Sud je utvrdio da granate nisu dolazile samo s hrvatske strane, nego i s bošnjačke. Sudac Antonetti je konstatirao da je most bio legitimni vojni cilj. Poslije toga je nedvojbeno utvrđivanje činjenice tko je srušio Stari most potisnuto u stranu. U Mostaru je bilo devet mostova koji su povezivali lijevu i desnu obalu Neretve i sve ih je 1992. srušila JNA. Tih devet srušenih mostova nije problem, a rušenje kamenoga Starog mosta iskorišteno je za satanizaciju Hrvata, premda nije sigurno tko je to zaista učinio, jer su Bošnjaci most prethodno minirali.     

Nedavno ste objavili knjigu “Programiranje istine” i svjedoci smo kako se pokušava programirati istina o ratu u BiH. U čijem je interesu Hrvatsku proglasiti agresorom u BiH?

– Proces globalizacije jedan je od dominatnih u posljednjih 25 godina. Multinacionalni kapital, države, mediji i nevladine organizacije stoje iza toga. Prvi cilj je promjena sustava vrijednosti. Nema više mjesta za nacionalne vrijednosti, jer u globalizacijskom sustavu vrijednosti osnovna je vrijednost slobodni protok robe, ljudi i dobara. Tehnologija i informacija također su vrijednosti globalizacije. Europska je Unija koncern interesa, osnovna ideja bila je da će s tržištem od 450 milijuna ljudi EU biti gospodarski i politički jača od SAD-a. U Bosni i Hercegovini se prelamaju razni ineteresi, trenutačno penetriraju turski i ruski interes i zato će se pitanje Bosne i Hercegovine dodatno aktualizirati. Nedavna presuda u Haagu ide na ruku snagama koje žele izbaciti Hrvate iz Bosne i Hercegovine kao konstituivni narod i državu svesti na dva čimbenika.

 

KARAMARKO I OBITELJ TUĐMAN

 

Što mislite o isključenju Jadranke Kosor iz HDZ-a?

– Već sam izjavio da mislim da je HDZ dovoljno jaka stranka i da ne treba isključivati ljude koji imaju svoja mišljenja. Mislim da HDZ kao velika stranka treba i statutarno definirati pravo na frakciju.

Gospodin Josip Manolić nedavno je u jednom društvu rekao da i Tomislav Karamarko pripada obitelji Tuđman?

– U kojem smislu?

Da je Karamarko navodno izvanbračni sin Franje Tuđmana.

– O takvim bedastoćama uopće ne želim govoriti. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ja
    #1 Ja 11 lipnja, 2013, 10:53

    Šteta što ljudi ko Miroslav Tuđman nisu u vrhu držacne politike

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code