Dvadeset godina protiv pravaša
Piše: Josip Miljak
Kada iza političara koji je od 1989., dakle pune 23 godine a još je i dalje, u aktivnoj politici ne ostane ništa vrijednoga spomena za ideju koju zastupa, za narod koji ga sve to vrijeme izdašno plaća onda postoje dvije mogućnosti objašnjenja lika i djela te osobe. Ili je strani agent što je vjerojatnije, ili je potpuni diletant u politici. Političar koji radi sve naopako i traje vječno na sceni prije je dobro zaštićeni agent koji radi protiv svoje domovine, nego politički diletant, jer da je to, onda bi njegova karijera trajala kudikamo kraće. To je prvi dokaz da je Ante Đapić antihrvatski agent, koji je zadužen za razbijanje tzv. domoljubnih političkih snaga.
Anto Đapić je već kao sudionik Prvog općeg sabora HDZ-a, 24. – 25. veljače 1990. umalo minirao sam Sabor, jer je sa svojom Osječkom skupinom izazvao skandal u dvorani i htio napustiti dvoranu, a pozivao je i druge da to učine. Razlog je bio taj što je Šeks a ne Đapić predložen u predsjedništvo HDZ-a. Situacija se nekako ipak smirila, valjda su mu nešto obećali, i on ipak ostaje na Saboru. Međutim nije dugo ostao u HDZ-u. U Zagrebu je tada 25. veljače 1990. utemeljena i Hrvatska stranka prava s Paragom kao predsjednikom, koji je još bio u Americi i dao je telefonski pristanak da bude predsjednik. Đapić vrlo brzo napušta HDZ i dolazi u HSP. U Starčevićevu domu ga je dočekao jedan časnik HOS-a, koji je na njemu dobro zapazio jedan modni detalj, ugurane hlače u niske čizmice, bio je mršav.
UVIJEK PROTIV PRAVAŠA
Kako sam i sam 1992. bio član HSP-a i surađivao s pokojnim Miljenkom Božićem i Igorom Ukalovićem na utemeljenju podružnice Trešnjevka, dobro mi je poznata kampanja za izbore 1992. HSP je bio u velikoj uzlaznoj putanji i njegovi skupovi su bili najposjećeniji. Završnom skupu na Trgu Francuske republike, nazočilo je preko 100.000 nabrijanih pravaša pod snažnom policijskom paskom. Izgledalo je kao da će HSP dobiti izbore, a na kraju je dobio samo pet zastupnika, SDP tri a HDZ veliku većinu. Bila je to najočitija krađa izbora, jer Tuđman nije mogao dopustiti nezrelom Paragi da zauzme ozbiljniju ulogu u hrvatskoj politici. Predsjednik izbornog povjerenstva Ivica Crnić ubrzo pogiba u sumnjivim okolnostima?
U redovima HDZ-a je zavladala panika od gubitka vlasti i trebalo je brzo djelovati, HSP se mora neutralizirati. Đapić se tada nagodio s Ivićem Pašalićem i traži od Parage izvanredni sabor HSP-a što nije prihvaćeno i Đapić je u srpnju 1993. isključen iz stranke. Redovni sabor je Središnji odbor zakazao za veljaču 1995. Svjestan jakog zaleđa u Pašaliću i Tuđmanu, on sa svojim pristašama saziva nelegalni sabor stranke 11. rujna 1993. u Kutini. Paraga je za to vrijeme u Americi, ali udbaška organizacija HDZ taj sabor priznaje i Ministarstvo uprave potvrđuje Đapića za predsjednika HSP-a. Tako razbijena stranka na izborima krajem 1993. jedva prelazi prag i dobiva 5,1%, točno koliko treba za ulazak u sabor Đapića i nekolicine.
Od tada je Đapić vjerni sluga svakoj vlasti što je dokazao Goran Rohaček u svojoj knjizi „Hrvatsko pravaštvo na prijelazu tisućljeća“, gdje donosi transkript razgovora Tuđman – Đapić, gdje Anto pokorno izjavljuje; „Predsjedniče Vi samo kažite što trebam uraditi, ja ću sve izvršiti“. Godine 2000. Račanov ministar pravosuđa Ivanišević mu je pokazao napisano rješenje da će HSP vratiti Paragi, ukoliko HSP u Saboru ne glasuje za izmjenu Ustava. Savjest nije Đapića spriječila da odbije Ivaniševića, jer što je još jedna prijevara za njezinu svetost fotelju u Saboru.
SLUGA SVIH VLASTI
Od Đapićeve krađe HSP-a pa do danas traju bezuspješni pokušaju okrupnjivanja ili ujedinjenja pravaških snaga, izuzevši Paraginog HSP – 1861. Sve je te pokušaje i iskrene namjere drugih pravaša uvijek minirao Ante Đapić. Ujedinjeni pravaši su opasni za svaku antihrvatsku vlast, ali bezbrižnost njihova vladanja trajno osigurava agent Anto Đapić Laptaš. (1) Predugo traje ta njegova pokvarena igra s domoljubljem. Povijest ga neće pamtiti po dobru isto kao i Sanadera, završiti će u povijesnoj močvari nečasnih trgovaca svetinjama, kojima su trgovali samo zbog toga da bi mogli napuniti svoje nezajažljive trbušine. Žalosna je to karijera, pravaška ideja je teško okaljana Đapićem i trebati će ogromna energija kako bi se ta ljaga s nje sprala. To se mora uraditi bez HSP-a čije su karmine obavljene, koje li ironije, opet 25. veljače 2012., točno na 22. obljetnicu utemeljenja stranke.
1. Laptaš je pseudonim za agenta Đapića. U narodskom je to slatkoran, veliki gudin, krmak, koji od korita iz kojega ždere otjera svu konkurenciju u kočaku i neda im jesti dok se on do sita ne najede. Laptanje je halapljivo jedenje i mlataranje ušima uz popratne zvukove žvakanja, gutanja i nestajanja hrane u trbušini.
8 komentara
Uskoči u raspravuŠta reći za ovu mrcinu ,VELIKI MAGISTAR koji je branio magistarski rad na razbijanju Pravaštva.Treba ga kao i njegovog slugana maknuti s političke scene da bismo konačno počeli zdravo razmišljati o sebi.
Zaista je dosta tog bijednika, političke nakaze i neuspjelog primjerka ljudske vrste.
Mislim da bii ga se Livnjaci trebalo službeno odreć. Duvnjaci, eto vam uvažanog Livnjaka, pretilog Đapića!
Pripljučite ga vašoj alaši gdje mu je i mjesto!.
Rado bi ga vratili mi iz Slavonije u Livno, ali bojimo se da ga ni oni ne žele primiti. Po sela bi moralo kuvat zanj.
Ta livanjska mješina, ta budaletina, ta hrpa sala, loja i gnoja, kad će oslobodit hrvatski narod svojih opasnih, opakih i loših usluga. Tko zna čija je to sluga.
Maki se jednom u povijesno smeće gdje ti je i mjesto.
Ako te se srame Duvbnjaci,što je tek reći za Livnjake.
Odlično i točno pogođeno raskrinkavanje g. Grobara.
Stoka izdajnička!
Zanimljiva fizionomija… Koji konfekcijski broj nosi znanstvenik Đapić?