AKTIVNA I PASIVNA JUGONOSTALGIJA

AKTIVNA I PASIVNA JUGONOSTALGIJA

9. ožujka, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

lepa-brena-1366982283-302517 Custom

Povodom koncerta Lepe Brene za Dan žena u Krnjaku

 

Napisao: Andrija Mihaljević, dipl.ing. sig.

S obzirom na najavljeni „spektakularni početak turneje“ Lepe Brene koncertom na Dan žena u Krnjaku želim(o) reagirati na sramotno „mazanje očiju“:

Međunarodni dan žena obilježava se koncertom Lepe Brene 8. ožujka u Krnjaku. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Zamisao za obilježavanje međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do prosvjeda zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Prosvjedi 8. ožujka događali su se i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te je ustanovila Međunarodni dan žena na prijedlog „slavne“ njemačke socijalistice Clare Zetkin, posluživši kao svojevrsno stapanje Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama. Dok se na Zapadu Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930ih, dijelom i zbog toga što se je povezivao s komunizmom, Majčin dan se kao blagdan u čast majki i majčinstva obilježava u zapadnom svijetu svake druge nedjelje u svibnju.

Međutim, 1960ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Tek 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena.

UNUTARNJA AGRESIJA

U komunističkim državama poput SFRJ Majčin dan nije slavljen, nego se proslavljao Međunarodni dan žena. Majčin dan je od socijalizma odbačen kao reakcionarna tvorevina zapadnog svijeta. Provođenjem diktature relativizma agresivnim sekularizmom danas smo izloženi (pre)odgoju, uz nasilno nametanje tuđih (štetnih) shvaćanja i ‘ispiranje’ nepodobnih vlastitih mišljenja tj. mozopranje promidžbom ili nasiljem naših ljudi, te unutarnjoj agresiji. Uljudbeni socijalizam je jugonacionalizam primjenjen u uljudbenoj sferi, analizi i nadzoru medija, umjetnosti, kazališta, i inih uljudbenih društvenih ustanova, često s naglaskom na manjine i ravnopravnost. Uobličen je kao način rušenja obiteljskog i narodnog zajedništva pomoću raznih metoda putem političke podobnosti i manipulacijama. Medijski se potiće „osamostaljenje djece i mladih, uljučivanje u proces rada, stjecanje radnih navika, preuzimanje odgovornosti za vlastiti život“, bez:

  1.      da im se omogući pripravljanje da danas sutra uzdignu i vode Hrvatsku,
  2.     promjene politikanske partitokracije,
  3.      promjene ekonomskog poltronaštva i kleptokracije,
  4.     zaštite obitelji od načina rušenja obiteljskog i narodnog zajednišva pomoću specijalnih metoda putem političke podobnosti i manipulacijama,
  5.      promjene pasivnog čekanja pozitivnim utjecajem na motivaciju i političko ponašanje ljudi,

kao „ovce za šišanje“. Današnji svijet obožava osrednjost. Službeno se hvali poduzetništvo, inicijativu i individulanost. Neslužbeno, on ga se plaši. Skrb za brak i obitelj sastavni je dio nauka i svakodnevnice vjerskih zajednica triju monoteističkih religija u Hrvatskoj, židovske, kršćanske i islamske. Nakon međureligijskog susreta visoki predstavnici vjerskih zajednica: Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve, Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije, Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve, Saveza baptističkih Crkava, Baptističke Crkve Zagreb, Evanđeoske pentekostne Crkve, Židovske vjerske zajednice Bet Israel, Mešihata Islamske zajednice, pozvali su sve vjernike svojih zajednica: katolike, pravoslavce, protestante, židove, muslimane i druge da podupru referendum za brak jer time žele zaštititi najslabije u društvu, a to su djeca, dok je je Židovska općina Zagreb bila protiv referendumske inicijative iako unutar te zajednice ne promoviraju istospolne brakove. Namjerno je prešućeno da su inicijativu U ime obitelji podržale mnoge svjetovne organizacije, ali i židovski rabini Europe. Kako je Srpska pravoslavna Crkva podržala inicijativu, a svi Srbi nisu glasovali „protiv“ uz činjenicu da je gospođa Željka Markić rekla kako su imali odličnu suradnju i potporu među Srbima u selima u kojima su oni dominantno stanovništvo, Srbi su ‘izdali’ premijera glasujući ‘ZA’ brak. Kad se sjetimo da je premijer u Londonu izjavio kako su „Srbi njegovi birači“ baš kao i nekad Khuen-Hedervary, kada se sjetimo da je i SDSS putem svojih političara i preko svojih „Novosti“ koje financiraju svi hrvatski građani sugerirao da se glasa protiv ustavne definicije braka kao zajednice muškarca i žene, očito je da dio srpske nacionalne manjine treba(ju) preodgojiti. U općini Dvor živi 71,90 posto Srba, a protivnika definicije braka je bilo svega 39,27 posto. U Gvozdu prema popisu iz 2011. živi 66,53 posto Srba, a protivnika je bilo samo 26,49! U Karlovačkoj županiji najviše predstavnika srpske nacionalne manjine ima u Krnjaku, Plaškom i Vojniću, no i tamo su birači uglavnom bili „ZA“. Ispada da je Građanska inicijativa stvorila zajedništvo i jedinstvo u većem dijelu Hrvatske koga se plaše. Povod je bio Zdravstveni odgoj protupravno uveden od Kukuriku koalicije 2012. godine, kojem su se uz katolike odupirali i drugi vjernici laici, shvativši da od vjerskih podjela najviše profitira(ju) nenarodna vlada, odnosno Jugoslaveni, kao i rodna ideologija pokret LGBT osoba. Stvaranje Građanske inicijative je 2013. godine od strane aktualne vlade shvaćeno kao velika opsnost, pa je njezino čelništvo prozivano da širi mržnju. Kukuriku koalicija zastupa javno liberalna, demokratska i socijalistička načela te prešutno koncepciju Jugoslavenske demokratske stranke. JDS je nastala ujedinjenjem većeg broja stranaka i grupa uz raznih dijelova „stare“ Jugoslavije. Znakovito da je stranka osnovana na „Kongresu ujedinjenja“ u Sarajevu, u svibnju 1919. Godine 1990. u Beogradu je osnovana Demokratska stranka, koja se predstavlja kao obnovljena nekadašnja stranka. Srbi se polako odriču SDSS-a i Kukuriku koalicije te podržavaju Građansku inicijativu, iako napetosti i dalje postoje jer nije bilo nedvosmislene polarizacije između hrvatske, srpske i jugoslavenske ideje. Većina onih koji podržavaju Kukuriku koaliciju, pasivizira se. Iako su pravoslavni vjernici bili pragmatični i skloni kompromisu, snošljivosti, pa i suradnji, rastu političke napetosti porastom aktivnosti političkih jugonacionalista. Koncepcija jedinstva jugoslavenske nacije nije doživjela potpuni krah. Veliku mržnju pokazuju prema ustanovama, organizacijama i osobama koje su im ideološki suprotne, posebice prema kleru, jer su se isti odupirli lijevo-liberalnoj hegemoniji rodne ideologije. Ideološki pokazuju neke istovjetnosti sa istrijanskim autonomašima iz stranke Istarski demokratski sabor. U Hrvatskoj imaju izvjesno uporište među profesorima zagrebačkog sveučilišta. Mlađa generacija sačuvala je pozicije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Fakultetu političkih znanosti te u drugim ustanovama. Neki su se njihovi studenti međutim snažno angažirali u borbi za ljudska prava, ekološkim i feminističkom pokretu, antiratnom pokretu i sl., te su danas prisutni u takozvanim nevladinim organizacijama u Hrvatskoj. Zajednički im je cilj obnova ugroženog jugoslavenstva. Ostaju vjerni starom opredjeljenju i metodama. Redovito se koriste tuđicama. Zastranjuju građane, kako bi išli ideološki u njihovom pravcu. Današnja Bosna i Hercegovina je kao višenacionalna država (p)ostala „jugoslavija u malom“. Još od 18. stoljeća, kad su se umjetno stvarale moderne nacije, bilo je pokušaja da se definira zajednički južnoslavenski etnički identitet. Potom je korišten pojam Srbohrvati koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio u uporabi u dijelu zapadne Europe kao kolektivni naziv za Srbe i Hrvate (uključujući i Muslimane i Crnogorce). Nametana je jezična ideologija Serbokroatizam po kojoj su hrvatski i srpski jezici, a u prevladavajućim interpretacijama i susljedne kulture, samo dijelovi ili inačice jednog, srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog jezika. Titoizam se je temeljio na istim načelima. Jezični jugounitarizam kulminirao je nametanjem tzv. „srpskohrvatskog“ jezika u tzv. novosadskom dogovoru. U praksi se to svodilo na privid jezičnog jedinstva sve prisutnijim pokušajima uklanjanja, minoriziranja ili prešućivanja hrvatskih i srpskih razlika. Skupina mlađih članova redakcije časopisa Praxis je svojedobno bila vrlo utjecajna u socijalističkoj Jugoslaviji.

LIJEVO- LIBERALNI INTELEKTUALCI

U suverenoj pluralističkoj Hrvatskoj značajnu javnu aktivnost praxisovaca razvio je Žarko Puhovski i članovi UJDI-a. Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu je bila politička organizacija u socijalističkoj Jugoslaviji. Osnovana je u proljeće 1989. u Zagrebu. Njezini pristalice su uglavnom lijevo-liberalni intelektualci koji su se zalagali za jedinstvenu socijalističku Jugoslaviju i protivili se stvaranju suverene Republike Hrvatske. Direktor je bio Žarko Puhovski. Među ostalima članovi odbora su bili Milorad Pupovac (bio predsjednik, a sada potpredsjednik SDSS-a), Ljubomir Tadić (otac bivšeg predsjednika Srbije i Demokratske stranke Borisa Tadića), Dubravka Ugrešić („emigrantica“ koju nitko nije tjerao utemeljila je pojam jugonostalgija), Nenad Zakošek (u maniri balkanskog primitivca obrušio se na predavačicu Judith Reisman u trenutku kada je studentima uputila i primjedbu o komunističkom mentalitetu istaknuvši kako njegove studente nisu indoktrinirali komunisti nego je to, prema njemu, učinila Katolička Crkva). Jugoslavizam se danas temelji na teoriji da postoji (tobožnji) zajednički srpsko-hrvatski jezik nužno podrazumjevajući postojanje zajedničkog jugoslavenskog naroda. Jugoslavizacija danas označava i pokušaj ponovne integracije država tzv. „Zapadnog Balkana“ u raznim oblicima. Međutim, iako se danas s nastavkom takve politike potpiruje strah da je riječ o tjeranju Hrvatske u neku „novu“ Jugoslaviju, zamisao zapadnog Balkana podupiru najviše zemlje koje su stvorile Jugoslaviju i branile njeno postojanje do njene same propasti, Francuska i Engleska. Francuska je bila upravo ta zemlja koja je inzistirala da se u Zagrebu 2000. godine održi skup EU-a sa „zemljama zapadnog Balkana“, prvi skup izvan EU. Po mnogima je okarakteriziran kao restauracija Jugaslavije. Jugosfera je pojam kojeg je navodno skovao novinar u svom članku „Enterning the Yugosphere“ u britanskom listu The Economist 2009. Prema navodima autora nakon nestanka socijalističke Jugoslavije „rađa“ se Jugosfera. Koncepcija „jugosfere“ kao i „zapadnog Balkana“ promovira s jedne strane poslovnu suradnju susjednih država, ali s druge strane i politički institucionalizirano udruživanje. Jugoslaveni je službeni naziv koji se na području bivše Jugoslavije koristio za umjetnu naciju koja se sastojala od pripadnika raznih etničkih skupina koji su se na službenim popisima stanovništva izjašnjavali pod tim imenom. Stoga, Jugoslaven je mogao biti svatko tko je želio izbjeći narodoslovno deklariranje. Tako su se mnogi izjašnjavali kao Jugoslaveni jer su se htjeli poistovjetiti s Jugoslavijom kao cjelinom, a ne s nekim od njezinim naroda. U Hrvatskoj su na pozicijama takve politike, koje su ostale izrazito antinacionalističke, osim kad je posrijedi jugoslavenski državotvorni nacionalizam, tzv. sljednici Orjune (Organizacije jugoslavenskih nacionalista). Danas tim tzv. demokratskim jugoslavenima, svim jugoslavenski orijentiranim snagama, ostao je cilj iznova ustrojiti Jugoslaviju nasljedujući: Grgu Budislava Angjelinovića (osnivač Jugoslavenske nacionalne stranke i brata djeda Vesne Pusić, predsjednice HNS-a), Josipa Broza Tita (anacionalnog profesionalnog revolucionara i masovnog zločinca), itd.

JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ SE DIVIO HRVATIMA

Potiču jugonostalgiju, društevni fenomen u zemljama nastalim raspadom socijalističke Jugoslavije, potičući prvenstveno stav koji idealizira ekonomiju, kulturu i sigurnosnu situaciju u socijalističkoj Jugoslaviji od 1945. do 1991.. Kada se sve medijski prezentirano uzme u obzir ispada da je SFRJ bila raj u odnosu na države nasljednice, mada se ostvaruje potiskivanjem loših sjećanja i stavljanja lijepih, makar malobrojnih, u prvi plan. Dok su gastarbeiteri (kako su prozvali gostujuće radnike) radili po raznim gradilištima, spavali u skučenim vagonima, bili daleko od obitelji i dobivali čir na želudcu, u Jugoslaviji su se dodjeljivala stanarska prava, i to najvećim djelom za politički podobne osobe, (ne)radnike, rodbinu i slično. Ta raseljavanja su im itekako išla i u prilog, posebno u onim sredinama gdje je bilo miješano stanovništvo. Otvaranjem granica poslužilo je i političkoj pacifikaciji socijalističke Jugoslavije, budući je na taj način političkim neistomišljenicima bio otvoren put u inozemstvo. Jugonostalgija je danas posebno izražena u daytonskoj Bosni i Hercegovini (većinom među Bošnjacima). Emir Kusturica, iako je rođen u Sarajevu, zbog svoje karijere se bio odrekao muslimanske religije i postao ateist, te već dugi niz godina živi i radi u Srbiji. Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji, filmom Underground izazvao je brojne kontraverze i otvorena prozivanja, zbog svog zbunjujućeg sadržaja (kojeg su mnogi tumačili kao opravdanje srpske agresivne politike), a izjave da se on osjeća Srbinom, izazvale su lavine prosvjeda i negativnih reakcija u Bosni i Hercegovini te njegovom rodnom gradu Sarajevu.

Goran Bregović, također rođen u Sarajevu, sklada glazbu za Kusturicu. Po svom izjašnjenju Goran Bregović je jugoslaven. On najviše vremena provodi u Parizu i također Beogradu. Fahreta Jahić Živojinović (poznatija kao Lepa Brena) rođena je u Tuzli, a odrasla je u Brčkom. Brena je sinonim za zvijezdu i jedna od najbogatijih pjevačica danas na prostoru bivše Jugoslavije. Živi s obitelji u Beogradu. Jugonostalgija u Hrvatskoj dijelom se umjetno stvara i održava plasiranjem nekritičkih ili čak činjenično pogrešnih teza u prilog Jugoslaviji, od strane pojedinca kod kojih je izražen kompleks niže vrijednosti zbog pripadnosti ili povezanosti s hrvatskim narodom, a imaju medijsku moć. U tom svom promoviranju Jugoslavije izrazito se vidi kako se jugoslavenstvo bazira na zatomljivanju, potiskivanju i zatiranju hrvatstva, pokazujući da osim tzv. „pasivne jugonostalgije“ postoji i „aktivna jugonostalgija“. Takav opterećeno ponašanje, Croatan inferiority complex, koje se danas namjerno izaziva je potreba posvemašnjeg priklanjanja globalnim trendovima i političkoj pomodnosti. Hrvatski kompleks niže vrijednosti manifestira se u javnom životu i u medijima, čime se potiče misao da je jedini način za izbavljanje iz krize: servilnost i dodvoravanje globalnim silama. Tako nerado gledaju na podršku Građanskoj inicijativi i time pokušavaju isprovocirati nove podjele u Hrvatskoj. Lepa Brena, nastupajući kao „Jugoslovenka“, kada je započela velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH stavila se na stranu nenarodne JNA. Odijevajući se u odoru JNA Lepa Brena je jasno dala do znanja da prihvaća ciljeve i način borbe te vojske. Ona je tada paradirala u odori agresorske vojske. U Srbiji se klanja srpskoj zastavi, a kada gostuje izvan Srbije onda ističe jugoslavensku zastavu i agitira za Jugoslaviju. Uopće nije sporno da je najavljena turneja Lepe Brene u Hrvatskoj u funkciji obnavljanja jugoslavenskog (a)nacionalnog ponosa i ideologije. Najveća krivica pada na leđa onih u Hrvatskoj, koji su okrenuli leđa svome narodu. Zaboravili su kako se njihovom narodu divio jedan srpski pjesnik. Naime, Jovan Jovanović Zmaj je 1883. godine napisao:

Hrvat se ne bori da što otme kome,

Čuva sveti oganj na ognjištu svome,

I dok tako čini, u najteži dan,

I Bog je i pravda na njegovoj strani.

Reakcijom želimo (raz)otkriti proslavu Dana žena zato što je povezana s ideologijom i time pokušavaju isprovocirati (ne)potrebni (pre)odgoj hrvatskih Srba. Tim koncertom rugaju se tekstilnim radnicama, npr. Kamenskog, jer nastupa jedna od najbogatijih pjevačica sa prostora socijalističke Jugoslavije. Zastranjuju mlade(ž), kako bi ih odvratili od prakticiranja vjere. Potiču jugonostalgiju. Održavanje koncerata služi im za političku pacifikaciju vjerskog zajedništva. Organizacijom koncerta vrijeđaju hrvatske branitelje, podsjećajući ružne slike, jer je ona paradirala u odori agresorske vojske. Čestitam(o) na (re)akciji karlovačkih branitelja uz zahvalu pravoslavnim vjernicima!

Unaprijed zahvaljujem(o)!

U Josipdolu, dana 03. ožujka 2014. godine T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Andrija Mihaljević
    #1 Andrija Mihaljević 11 ožujka, 2014, 08:43

    Ja ne znam ništa drugo osim se preseravati i glumiti političara. Da me netko sutra pita što treba popraviti u Josipdolu, vjerojatno bih se rasplakao jer ne znam što napraviti. Važno je samo da smo mi zaj..ovu komunisticku, cetnicku i jugoslovensku vladu. Garantiram Vam da će moji dečki biti pošast za Hrvatsku kad mi dođemo na vlast. Zato, glasajte za nas da barem imamo 0.6% glasova.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Andrija Mihaljević
    #2 Andrija Mihaljević 11 ožujka, 2014, 08:40

    Jednom sam bio udaren u glavu i zaostao, pa sam tako i sada nastavio biti udaren, ograničen i fašistički nastrojen…Tome nas uče u mojoj stranci Hrast-Pokret za uspješnu Hrvatsku.

    Glasajte za nas, ako mi dođemo na vlast, svi ćete u zatvor jer drugačije mislite od nas. Ono što je bio Tito, mi ćemo biti još gori.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. petar
    #3 petar 11 ožujka, 2014, 08:34

    i sam početak ovog teksta je nakaradan s iskrivljenom i promjenjenom povijesti o početku i nastanku proslave dana žena, samim time ne zavrijeđuje daljnje čitanje i komentiranje istog jer je i ovaj koncert još jedna komercijalna utakmica kojoj je svrha zarada. ja ne kupujem proizvode srpskih proizvođača ali ne negodujem ako ih ima u trgovina. tko voli nek izvoli

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Crow
    #4 Crow 11 ožujka, 2014, 06:15

    Nebulozno raspredanje o glupostima. Ona je pjevačica, došla je odraditi turneju i zaraditi novce. Da nema pobliku koja će ju gledati i sluštati nebi došla. Osim toga i DOris Dragović je otišla u srbiju pjevati hoćemo i o tome studiju pisati. Pojedinci se toliko bakću nekom teorijskom politikom umjesto da se koncentriraju na to kako da taj isiti Josipdol malo pokrenu. Tamo leži ogromni potencijali seoskog turizma, potencijalnih staza za biciklizam, off road i dalje da ne nabrajam. Ali očito se bolje baviti kako već rekoh nekom teoriskom politikom….

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. living
    #5 living 10 ožujka, 2014, 09:10

    paranojo,pročitaj…vidim da ovo nazivaš “stručnom” analizom(pih)..a.li ne zamaraj se čovječe,pročitaj samo ono što je veliki srpski pjesnik Jovan Jova Jovanović Zmaj napisao o tom narodu što ga veliš opljačkaše(to nije tema-tek toliko!!!) veliki(s navodnicima) hrvati! samo to, i začepi na ovu temu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Đoko
    #6 Đoko 9 ožujka, 2014, 18:05

    Lepa Brena i D’Anuncio jesu danas na dnevnome redu ,može ih se simbilizirati kao simbole dviju dijametralno suprotnih političkih ideologija.Pa iako one sada jesu narodu mrske za vrijeme trajanja istih nisu nikada i nikome plijenjene nekretnine odn. nitko nije izbacivan na ulicu kao što je to slučaj danas u lijepoj našoj za koju jesmo puno krvi prolili .Čudno,zar ne?

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. paranoja
    #7 paranoja 9 ožujka, 2014, 08:24

    Niste normalni. Zašto vam ne smeta podmukli Balašević koji puni već 10.Lisinski za redom?Nego udarate po ženi, koja pjeva to što pjeva, zarađuje.Balašević jako “ljepo” priča o Albancima, Slovencima, a uzdiže Tita kao nitko, ali to vam ne smeta i ne zavređuje ovaku “stručnu” analizi kao Brena? Neka pjeva, a vi imate problema sa svojom “ljubavi” prema svom narodu kad vam je Brena opasnost.Velike li ljubavi prema opljačkanim,gladnim,jadnim,ratom izmučenim ljudima…a opljačkali su ih baš ovi “veliki” Hrvati….

    Odgovorite na ovaj komentar

<