Jedino nisu dali uspješnog političara
Piše: Ante Matić
Mani Duvnjaka koji nije napisao knjigu, našalio se u svojoj kolumni, najduhovitiji živući hrvatski pisac Petar Miloš, koji živi i stvara u svom rodnom selu Crvenice.
Je li ova Miloševa pošalica blizu istine, uvjerio sam se nedavno ovdje u Zagrebu pred prepunim Europskim domom, na promociji treće knjige Damira Škare „Menadžment olimpijskih igra“. Škarinu knjigu pohvalili su eminentni govornici, od akademika, sveučilišnih profesora, doktora znanosti, članova Međunarodnog olimpijskog odbora, kao i proslavljenih sportaša, osvajača olimpijskih medalja. Svi su bili složni u ocjeni kako je ovo izniman znanstveni rad, prvi takav u nas. Time se pokazuje kako sportaši i nakon aktivne sportske karijere mogu doseći vrhove i na drugim poljima, a Škaro je, trećom svojom knjigom, pokazao da mogu i u znanosti stići do maksimuma. Poslije uspješne sportske karijere, Škaro je završio fakultet, magistrirao i doktorirao, što se rijetko događa u svijetu sporta. To je zaista za svaku pohvalu. Dakle, uspješan sportaš i pisac, a uspješno vodi i Autoklub Siget. Tako se Škaro svrstao među najuglednije Duvnjake.
DUVANJSKA RAPSODIJA
Rođeni Duvnjaci ili oni koji vuku podrijetlo po ocu, majci, djedu ili pradjedu iz Duvna i okolice, pokazali su se uspješnim u raznim granama ljudskog djelovanja; umjetnosti, znanosti, sportu: braća Tokići Mijo i Marko i braća Matići Marko i Ante Delmin, braća Mamići, pa Vlatko Marković, Smiljanić, Đikić, Krišto, Radoš, Bagarić; Baković, Protuđer, Šola, Ivanković, Kovačević, Tadić, Ljubičić, Barišić, Ćurić, Martinović (Anica misica), Letica, Perković, Krištić, Grgić, Šteko, Ćosić, Miličević, Filipović, Šarić, Balić, pa dominikanac Jurčević, fratar Jolić, isusovac Marko Matić, karmelićanin Jakov Mamić, misionari fra Filip Sučić, fra Stojan Zrno, fra Ante Kutleša i … Sve su to priznati i poznati umjetnici, slikari, pisci, pjesnici, znanstvenici, svećenici, časnici, pjevači, glumci, sportaši, poduzetnici, bogataši…
Među njima najbrojniji su pisci i pjesnici. Od dvadesetak Duvnjaka koji su objelodanili knjige proze i poezija, čak su petorica postali klasici: Vučemil, Čuić, Karahasan, Matić i Miloš; ušli su u lektiru, u udžbenike, enciklopedije i auntologije. Krenimo kronološki redom.
Veliki slikar svjetskoga glasa i pjesnik Virgilije Nevjestić, koji je godinama živio i radio u Parizu, ostavio je respektabilno slikarsko i poetsko djelo u povijesti svjetske grafike.
Drugi je duvanjski velikan pjesnik i golootočki patnik Andrija Vučemil i njegova fascinantna poema Duvanjska rapsodija. Samo da je to napisao ostao bi u memoriji naroda iz kojega je potekao i radi kojega je patio na Golom otoku. Napisao je desetak i više knjiga poezije.
Treći je prozaik, romanopisac Stipe Čuić. Možda nitko od hrvatskih pisaca nije tako dobro opisao odnos čovjeka i vlasti, kao autor knjiga Staljinova slika i druge priče, Orden, Dnevnik po novom kalendaru, Lula mira, Tajnoviti ponor…
KARAHASAN I MUSAGIĆ
Majstor duhovite proze Petar Miloš i njegov više puta tiskani roman Rodijak Ćipa, te pisac i moja malenkost, iz te prve generacije duvanjskih pisaca začinjavaca da se tako izrazim, treba spomenuti trojicu Duvnjaka koji nisu Hrvati, ali su Duvnjaci i dobri pisci i pjesnici, a to su Isak Salih, Mujo Musagić i Dževad Karahasan. Njima uz bok može stati enciklopedist i jezikoslovac Marko Kovačević i vrstan publicist Ante Ivanković. Dževad Karahasan je sjajan romanopisac i odličan kazališni kritičar i teoretičar, a Mujo Musagić solidan pjesnik. Koliko mi je poznato Musagić živi u Sarajevu, Karahasan u Austriji.
Odmah iza njih dolazi prozni pisac Jozo Mašić i uspješna pjesnikinja i novinarka Ljuba Đikić i njezin sin Ivica Đikić, prozaik, novinar i urednik.
Poslije te poratne generacije duvanjskih pjesnika i pisaca, slijedi čitava plejada Duvnjaka pisaca i pjesnika, kao što su primjerice braća Tokići Mijo i Marko i braća Matići Marko i Ante Delmin, pa publicist i novinar Marko Marković, pjesnik Ilija Smiljanić, novinar Ivica Radoš, publicist Anto Baković, novinar i publicist Šola, publicist i znanstvenik Tadić, pjesnik Šekelja, novinari i televizijski voditelji Jozo Barišić i Jozo Ćurić, fratar publicist i povjesničar Rober Jolić, profesor i bibličar isusovac Marko Matić, karmelićanin Jakov Mamić, misionari fra Filip Sučić, fra Stojan Zrno, fra Ante Kutleša…
Žalosno je što sam shvatio u razgovoru s nekim Duvnjacima, pogotovu mlađim, koji uopće ne znaju da postoje pisci podrijetlom iz Duvna koji su postali klasici, kao što mi nije jasno zašto Duvnjaci prešućuju svog prvog pisca i intelektualca, franjevca fra Ivana Ančića, koji je prije više od tri stoljeća napisao tri knjige hrvatskim jezikom, točnije čistom ikavicom i dvije latinskim jezikom. Svaka čast hajduku Mijatu Tomiću, ali po mojemu skromnom sudu i poznavanju hrvatske povijesti i kulture, mislim da je gimnazija u Duvnu trebala nositi Ančićevo ime, ili glavna ulica. Izgleda, da Duvnjaci više vole biti hajduci, nego pjesnici i pisci.
U razgovoru s nekim Duvnjacima ostajem pomalo zatečen kad dođe do riječi o podrijetlu, pripadnosti, kad govore tko su, što su i kamo pripadaju, pa jedni kažu da su Hercegovci, drugi Bosanci, treći Dalmatinci po ilirskim Delmatima i Delminiju, koji je lociran negdje na brdu Lib ili tamo u Duvnu, čevrti jednostavno kažu da su Hrvati iz duvanjskog kraja.
ŠKARO NAJUSPJEŠNIJI POLITIČAR
Dakle, Duvnjaka ima akademika, znanstvenika, slikara, književnika, sportaša, poduzetnika… Jedino im ne leži politika. Tu gotovo da nemaju nikoga od političara, koji je uspio u politici, ali zato u svemu drugomu ima uspješnih ljudi. Svijetli primjer tomu je znameniti boksač i doktor znanosti Damir Škaro.
Na kraju krajeva, ovo kažem u najboljoj namjeri, i zato što sam, čitajući duvanjske pisce ljetopisce, naučio gotovo sve o našoj prošlosti, a sadašnjost Bogu hvala znam i zato ovo pišem da ukažem na notornu činjenicu i neporecivu istinu, da Duvnjaci možda nisu svjesni koga sve imaju danas u hrvatskoj zbilji, umjetnosti, kulturi, sportu i životu.
Tko, primjerice zna, da je proslavljeni rukometaš Ivano Balić, podrijetlom Duvnjak!? 
