Glavni državni odvjetnik i njegov zamjenik različito pristupaju poslu
Napisao: Dražen Stjepandić
Fotografija:www.makarska-post.com
Nakon velikog policijsko -pravosudnog vašara nazvanog “operacija Agram” gotovo svakodnevno sam dobivao “provjerene” informacije tko je slijedeći kojeg će Cvitan srediti. Rekli su da je naredni: Nino Pavić, Ivan Šuker, Ivan Kalmeta, Slavko Linić, pa …
Kružile su i priče o krunskom svjedoku protiv legalno izabranog zagrebačkog gradonačelnika… DORH i USKOK zamijenili su nogomet i estradu, postali su nešto u što se mnogi razumiju i o tome pričaju. Kada se dogodio Reno Sinovčić, još jedna operacija obračuna s lokalnim šerifima, kao što je Dinko Cvitan najavio u svom promocijskom govoru u Saboru, dojave su se samo još više množile. U svakodnevnom šuškanju tračevi o slijedećim velikim Cvitanovim spektaklima su na prvim mjestima.
I dok su i nadalje do mene stizale priče o narednim uglednicima koji će završiti u Remetincu, a kandidata je objektivno doista mnogo, posebice na ovaj način da te spreme, a ti se onda brani protiv zaštičenih svjedoka koji nekažnjeno samo tovare i tovare… Tako se bez problema na način DORH-a i USKOK-a može svakoga srediti…. Samo oni koji ništa nisu radili su sigurni, svi ostali koji su bilo što radili i odlučivali sasvim lako mogu postati Cvitanova, ili ako je to u interesu SDP-a još lakše lovina Ostojića i PNUSKOK-a.
SUKOB JE BIO PITANJE VREMENA
Ovih dana sam čuo da je izbio sukob između Dinka Cvitana i Mladena Bajića. Ljudi koji su se zamijenili na mjestima glavnog državnog odvjetnika i njegovog zamjenika navodno su se ozbiljno posvadili i sukobili. Već se na portalu Tjedno u više navrata pojavljivala informacija da bi Mladen Bajić od glavnog progonitelja mogao postati progonjeni, ali sve su to bile pretpostavke i špekulacije. Ipak, razloga za sukob sadašnjeg glavnog državnog i njegovog zamjenika je mnogo i on je tiho tinjao još od trenutka kad je bivši dugogodišnji zamjenik postao glavni državni odvjetnik, a njegov dugogodišnji šef njegov zamjenik. Na hrvatskoj političkoj sceni, a glavni državni odvjetnik je nesumnjivo politička funkcija, uobičajeno je da onaj kojeg je netko doveo i postavio kasnije sredi onoga tko ga je doveo i uspostavio. U Srbiji kažu” ne može se napredovati dok se ne ubije učitelj”, a u Hrvatskoj se to od Jadranke Kosor i Ive Sanadera obično posljednjih godina naziva borbom protiv korupcije. Istina, Dinka Cvitana na položaj glavnog državnog odvjetnika je postavio Zoran Milanović, a ne Mladen Bajić, ipak budućnost njihovih odnosa zamirisala je na ono što se dogodilo Sanaderu I njegovoj nasljednici koja je svojedobno govorila “kud Ivo tud i ja”. DORH i USKOK su jednostavno premali za tako dva velika igrača, smatralo se i sukob je bio samo pitanje vremena.
“Konačno”-rekao mi je jedan znanac kod kojeg sam provjeravao ovu vijest o sukobu Cvitana i Bajića.
Kad sam pitao o razlozima mogućeg sukoba rekao je da Bajić najvjerojatnije opstruira istražnje radnje koje je Cvitan poduzeo. Bajić je politički daleko okretljiviji od Cvitana, koji je opet daleko hrabriji čovjek od Bajića. To mi je rekao taj informator, kojeg sam pitao za istinitost informacije, a pouzdano znam da se sa Cvitanom u Gajevoj sastajao i u neka doba noći. Pouzdano znam da nije tek samo jedan od mnogih “upućenih” u zbivanja u DORH-u i USKOK-u.
Rekao mi je da je Bajić nod Cvitana daleko jači u kaznenom pravu, a Cvitan je daleko odlučniji, navali na žrtvu, digne veliku pompu, ali nema rezultata. Državno odvjetništvo nikad nije bilo jače negoli sada, ali očekuje se se da njihove optužnice budu pravno utemeljenije, po pravosuđu se priča da DORH i USKOK čine velike proceduralne pogreške, suci se nalaze u vrlo nezgodnom položaju jer po onome što dobiju od Cvitanovih ljudi kao popratnu dokumentaciju da nije velike buke suci bi trebali trebali jednostavno puštati, jer toliko su te optužnice pune rupa.
Isti čovjek kojem sam se obratio za provjeru informacije reče mi da je Bajić imao ujednačenije kriterije, dok Cvitan u Remetinec šalje Bandićevog pročelnika Miru Lacu zbog korištenja službenog auta u humanitarne svrhe, a istodobno nema reakcija na ministra Vargu kad sa službenim autom ode na skijanje. Premijer Milanović ministra Vargu čak brani. Što ne čudi jer je sadašnji premijer vladinim zrakoplovom letio na Krk kod ljubavnice. Kakva je razlika izjmeđu tog leta i Sanaderovog odlaska vladinim zrakoplovom u Veronu na operu?
Pretpostavlja se da je Cvitan u svom neujednačenom napadačkom stilu ušao u nešto što Bajić prethpodno nije procesuirao jer je smatrao da to na sudu ne bi držalo vodu. Možda je Bajić bio čak imao i pravo s pravne strane, ali sad u Cvitanovo vrijeme sve to izgleda kao da je imao i drugih razloga za neprocisuiranje i eto vrlo jednostavnog, a tako očitog razloga za sukob Cvitana i Bajića.
Uostalom mnogi su nam rekli da su Cvitan i Bajić potpuno različiti ljudi, a takav im je i pristup zadacima koji su u opisu poslova predviđenih za njihovo radno mjesto.
HLADNA PRIMOPREDAJA
Otkako je u ožujku Dinko Cvitan preuzeo kormilo Državnog odvjetništva, mjesecima je sve mirovalo. Uhićena je tek bivša sisačka županica Marina Lovrić Merzel, no njezina je obrada krenula još u vrijeme Mladena Bajića. Prošlo je više od 200 dana, a Cvitan kao da je preko noći eutanazirao Odvjetništvo, koje je u trećem Bajićevu mandatu bilo eksplodiralo. Prva dva mandata protekla su previše mirno, ali posljednji je Bajić odradio sve što dotad nije uspio.
U prvih 226 dana Dinka Cvitana nije se događalo ništa: sve do nedjelje, 19. listopada 2014.
Taj 227. dan protjecao je mirno, sati su se usporeno provlačili do kasnog poslijepodneva kad policija došla do vrta gdje je Milan Bandić čistio grah. Cvitan je pušio “Stošu” dok je policija kružila Zagrebom i privodila ostale osumnjičenike ukupno još njih 17.
Uoči preuzimanja funkcije u ožujku pravnik Cvitan poručio je:“Lokalni šerifi daleko su opasniji nego što to izgleda”. Tako je i krenuo: županica, pa gradonačelnik. Vlastitu strategiju rada opisao je metaforički:
“Dok netko ne progovori, ne možete rušiti piramidu, a piramidu nikada nećete srušiti ako ćete željeti izdvojiti vrh piramide. Nju jedino možete srušiti ako ćete iz temelja počinjati izvlačiti dijelove piramide dok se ona ne sruši, i to je ono što se dogodilo u velikim predmetima koji su pred sudom”.
Dvanaest godina je Državnim odvjetništvom rukovodio živopisni Mladen Bajić, sve do 7. ožujka kad je poziciju preuzeo njegov dotadašnji najbliži suradnik.
“Ne znam kako se Bajić danas nosi s tim, čini se da je postao siva eminencija. Ali, nije to lako, kad te zamijeni netko tko je donedavno hijerahijski bio ispod, a najbliži kolega”, komentira naš sugovornik, blizak njihovim krugovima, te dodaje:
“Jer, Cvitan ranije nije pokazivao ambicije, ali otkako je došao na čelo, čujem da je preuzeo uzde i ambiciozno krenuo naprijed”.
I sama primopredaja protekla je u pomalo hladnom tonu.
Posljednjih pet godina, otkad je 2009. na snagu stupio novi Zakon o kaznenom progonu, može se bez pretjerivanja reći da je to bilo Bajićevih pet godina.Državno odvjetništvo odigralo je ključnu ulogu u hrvatskoj politici.
Dinko Cvitan rodio se 1958. u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Odrastao je u trnjanskom kvartu Vrbiku, a u mladosti je, kažu, bio buntovni roker. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu diplomirao je 1983. godine. Radio je isprva kao pripravnik na Općinskom sudu, kad je položio pravosudni ispit i dobio posao zamjenika općinskog državnog odvjetnika. Onda odlazi u odvjetnike: najprije je ured otvorio u Daruvaru, ali nakon početka ratnih zbivanja vraća sjedište odvjetničkog ureda u Zagreb, a 1999. godine prelazi u Sunce osiguranje d.d. Gdje radio kao direktor pravnih poslova.
Njegov tadašnji šef Jako Andabak ističe da je bio vrijedan i radišan, ali su mu trebali novi izazovi pa se kod njih zadržao tek nekoliko godina. Zamjenik županijskog državnog odvjetnika i zamjenik ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta postaje 2003. Zamjenikom glavnog državnog odvjetnika imenovan je 2005., a u studenome iste godine imenovan je vršiteljem dužnosti ravnatelja USKOK-a.
Cvitan s obitelji živi u stanu od 70-ak četvornih metara. U kvartu ga svi znaju kao opuštenog tipa, u trenirci. U imovinskoj kartici naveo je da ima i stan od 33 kvadrata u Zagrebu, koji je naslijedio od majke. U njemu ne živi, nego ga iznajmljuje za 1500 kuna mjesečno. Od roditelja je naslijedio i “stan za odmor” u Šibeniku. Na kredit je kupio automobil Chevrolet Cruz LZ.
Plaća mu je oko od 21.000 kuna.
Njegova supruga naslijedila je trećinu zemljišta površine 12.000 kvadrata, trećinu kuće i dvije gospodarske zgrade ukupne površine 647 kvadrata. Vlasnica je stana površine 74 četvorna metra, a kao i njezin suprug, nema prijavljenu nikakvu štednju ni drugi prihod.
SLUČAJ TOULA
Cvitan je od Bajića preuzeo organizirano Odvjetništvo. Jer, Bajiću danas čak i protivnici priznaju da je podigao reprezentativnu instituciju koja izaziva strahopoštovanje. Nakon ratnih i poratnih devedesetih godina te kratkog mandata Radovana Ortynskog, koji je bio obilježen neuspješnim procesom protiv tzv. zločinačke organizacije, Bajić je vratio povjerenje koje je pred sudovima uspijevalo dokazivati krivnju u sve više predmeta.
Poklopilo se to i s novim ZKP-om 2009., koji je Državnom odvjetništvu dao veće ovlasti. Tužitelji su mogli sami voditi istrage, naređivati policiji da im prikuplja dokaze, mogli su se nagoditi s osumnjičenicima nudeći im manje kazne u zamjenu za otkrivanje velikih afera, ali i davati obećanja svjedocima da neće biti kažnjeno gonjeni ako otkriju neke informacije bitne za istragu.
Na portalu Tjedno smo objavili i nekolicinu tekstova o Mladenu Bajiću. Među pravosudne zvijezde izbacio ga je slučaj Toula, odnosno “afera Jadroplov”. Sve se to događalo u Splitu, u doba kada je Mladen Bajić obavljao funkciju tamošnjega županijskoga državnoga odvjetnika. Strastveno zaljubljen u brodove i brodice, odlično je bio upućen u priču i njezine protagoniste, čak puno prije nego je Toula u poslovnim knjigama Jadroplova otkrio nimalo sofisticiran falsifikat, očigledan laičkom oku. Štoviše, neko vrijeme se Bajić splitskim novinarima hvalio kako je otvaranje slučaja Jadroplov, odnosno slučaja Giovanelli, njegov lokalni i osobni državo-odvjetnički doprinos. Doista, Bajić poznaje sve njegove aktere, uključujući samoga Toulu, čije je nalaze podlo eksploatirao za razvoj vlastite karijere. Nikada, naime, ne bi postao glavni državni odvjetnik na inicijativu SDP-a da se, kao tadašnji izuzetak među kolegama, nije upustio u „slučaj Jadroplov“. Zato Toula danas nije samo svjedok o HDZ-ovskim svinjarijama u Jadroplovu, već neugodni autor prvoga antikorupcijskoga slučaja u novijoj Hrvatskoj.Napisala je Jasna Babić na našem portalu Tjedno 2011.
Protiv Toule jest otvorena istraga 2000. Prvo se kaznenom prijavom bavila lokalna policijska uprava. Jadroplov je postao jedan od medijski najpoznatijih slučajeva u Hrvatskoj na pragu Europske unije, dok je on sam, čovjek od krvi i mesa, preobražen u predmet jedne vječne istrage. U jeku slučaja Toula Bajić 2002. dolazi u Zagreb gdje na položaju glavnog državnog odvjetnika zamjenjuje Mladena Ortynskog. Ostalo je mahom dobro poznato, posebice njegov treći mandat. Tada ga se smatralo najmoćnijim čovjekom u Hrvatskoj, ali to je vrijeme prošlo.
