GLAVNE TEME

FILIP VUČAK – MALI SANADER U VATIKANU

16. listopada, 2011.

Filip Vučak veleposlanik Republike Hrvatske u Vatikanu s Papom

Piše: Mihovil Tomić

Shvativši vrlo rano da se mladići u sjemeništu međusobno ponašaju kao braća, a i više od toga, napušta stroge crkvene okvire i upisuje se na Filozofski fakultet u Zagrebu. Studentski nemiri zaokupljaju ga 1971. godine pa biva uhapšen, ali i brzo pušten za razliku od svojih studentskih kolega. Nakon završenog studija zapošljava se u turističkoj agenciji Atlas Airtours (danas Adriatica.net) kao vodič u Tunisu, gdje na sezonskim poslovima provodi sljedećih 10-tak godina. Zapošljava ga vrlo imućna i hrvatski nacionalno orijentirana šefica Atlasove vodičke službe – Jesenka Radošević koja će petnaestak godina poslije, nakon svoje smrti, postati tragični lik u obitelji Radošević, ali zato na korist Vučak Filipu i njegovoj vrlo bliskoj rođakinji koju je prepredeno ugurao u tu bogatu familiju. Današnja vlasnica cjelokupne imovine pokojne Jesenke Radošević koja je procjenjena na oko  2 milijuna dolara je Marija Vučak.

Koncem osamdesetih Filip Vučak u Atlas Airtours dovodi Joška Paru i zapošljava ga na jednostavnim poslovima vodiča za učeničke i studentske grupe na programima maturalnih i apsolventski putovanja. Edukaciju Joška Pare prepušta iskusnoj kolegici i bliskoj prijateljici Renati Wagner. Zbog dužih zajedničkih putovanja Renata Wagner i Joško Paro se također zbližuju. Radni vijek proveden u Atlas Airtoursu zanimljiv je i zbog vrlo velike povezanosti s Konstantinom Rešetarom, nekadašnjim konobarom i voditeljem hotela u Križevcima, jedinim članom Saveza komunista u toj turističkoj tvrtki koji ju u kasnim osamdesetim godinama preuzima kao direktor po nalogu Pave Župan Rusković, a nakon toga i privatizira s tajnim ortakom Vučak Filipom. Krajem devedesetih isporučili su je novim vlasnicima na čelu s Markom Vojkovićem i Ninoslavom Pavićem. Sporni detalji te privatizacijske priče nalaze se u registrima trgovačkih sudova u Dubrovniku i Zagrebu. Zanimljivost te privatizacijske povezanosti očituje se i u otvorenom pozivu tijekom 2010.godine Vučak Filipu od strane vlasnika Adriatica.net za preuzimanjem Uprave te tvrtke, međutim, spomenuti Vučak je već imao kartu za Vatikan, kao i preporuku pokojnog nadbiskupa Prendže iz Zadarske nadbiskupije koja je direktno pod Vatikanom a ne pod zagrebačkim Kaptolom. Glatko je odbio predloženi posao. Očito je bila procjena da je trenutno ljepši, bolje plaćen i lagodniji posao u vatikanskoj ambasadi RH. Josip Bozanić očito nema jasnu sliku koga je zajedno s Vladom RH i predsjednikom RH poslao u Vatikan. Dapače, u uskim krugovima kardinal Josip Bozanić čak je i napominjao da je predloženi kandidat za veleposnaika najbolje što Hrvatska u ovom trenutku može poslati u Vatikan.

SANADER GA DOVEO U DIPLOMACIJU

Vučak Filip formalno odlazi iz Atlasa koncem 1991. godine u Ministarstvo vanjskih poslova i povlači Joška Paru tijekom 1992. godine u to isto ministarstvo. Sredinom devedesetih Joško Paro odlazi u Pariz na mjesto prvog tajnika veleposlanstva, gdje ostaje do 2000. godine. Do 2003. godine radi u MVP RH, a sredinom 2003. godine odlazi na mjesto veleposlanika u Madrid.

Na službenim web stranicama MVPEI-a objavljen je podatak o gostovanju zbora „Brodosplit“ u Španjolskoj i Andorri.

Izvor : www.mvpei.hr

Tijekom mandata Vučak Filipa istoimeni zbor dva puta je gostovao u Španjolskoj. Ovdje ne bi bilo ništa čudno da u to isto vrijeme Hrvatsku nisu potresale afere u istoimenom brodogradilištu s optužbama za izvlačenje novca iz škvera. Bit će zanimljivo vidjeti rasplet događaja na način da se utvdi kako su jedni propadali, a drugi za to vrijeme vrlo skladno pjevali…

«Prvi sam put svjedočio Sanaderovu vrlo specifičnom interesu za stanje u državnim tvrtkama negdje u kolovozu 2005. godine u Washingtonu, kada je hrvatski premijer, i to pred dvadesetak ljudi, tijekom jedne večere u Georgetownu, hladno kazao kako neće dopustiti da policija i tužilaštvo istražuju slučaj Brodosplit: Državno je odvjetništvo već onda raspolagalo priznanjem glavnog aktera tog slučaja, da je nekoliko milijuna Brodosplitovih eura završilo u crnim fondovima Hrvatske demokratske zajednice. » –  citat Davor Butković, Jut.list.

Zajedničko crkveno druženje Filipa Vučka i Sanadera datira još iz sjemeništa … Iz pouzdanih i povjerljivih crkvenih krugova dobili smo podatak da je Ivo Sanader imao kleptomanskih sklonosti i u svojoj mladosti. Naime, Crkva je cijelo vrijeme prešućivala skandalozni podatak da im je bivši predsjednik vlade RH, a sada stanovnik Remetinca, ukrao pozamašnu svotu novca za vrijeme svog prebivanja u Rimu i pobjegao s tim novcem u Innsbruck u Austriji. Tragična osoba koju je pokrao bila je časna sestra Šima. Danas dr. Simona Gotovac, lječnica u Rimu i udovica pokojnog Vlade Gotovca. O navedenom događaju su tada brujali Rim i Vatkan, te teško možemo isključiti mogućnost da mladi kapelan Bozanić nije ništa znao o tome. Stoga i ne čudi obilato trpanje novca iz proračuna RH Crkvi u vrijeme Sanaderove višegodišnje vladavine.Valjda je mislio da će tim činom oprati svoje grijehe. I na koncu, i to iz današnje perspektive, kada mu se na teret stavlja veliki krimen pljačke vlastite zemlje i njenih građana, možemo li vjerovati Sanaderu kada iz svakog obraćanja njegovih odvjetnika slijedi nježni zahtjev kroz medije o njegovoj obrani sa slobode? Odakle? Iz SAD-a ili s Kajmanskih otoka? Zagrebački Kaptol je vrlo dobro znao tko je došao na vlast ne tako daleke 2003. godine. Ne čudi što su demonstranti početkom godine vikali „popovi lopovi“.

Isto tako Kaptol je dobro znao koga se poslalo u Vatikan za velepslanika u ime Republike Hrvatske ove godine. Možemo slobodno zaključiti da uz pravog Sanadera u MVP-u imamo i malog Sanadera.

CRKVA I ŽUŽULI  50:50

Obzirom na povezanost dvojca Vučak-Sanader s Crkvom biti će također zanimljivo vidjeti je li novac iz proračuna RH završio na računima Crkve. Operacija pranja novca iz Brodosplita dovodi nas do klana Žužulovih koji zajedno s Crkvom u vlasništvu dijeli jedan od najzanimljivijih turističkih kompleksa na Jadranu, a to je hotelsko naselje Supetrys u Supetru na otoku Braču. Omjer vlasništva dijele u postotku 50:50 i zbog toga tvrtka ima dva direktora. Predstavnik, tj. direktor koji kontrolira Žužulovo carstvo je Ivo Markusović, genijalac (ex dir. iz ACI-a) s podebljim dosjeom u policiji, a crkvenu polovicu vlasništva kontrolira Ivo Dužić, povratnik iz SAD-a,  upleten u istrage FBI-a, o čemu su naveliko pisali Feral i Slobodna Dalmacija. Navedena privatizacijska pljačk napravljena je uz pomoć i prepuštanje vlasništva PBZ-a već spomenutom dvojcu. Bivši direktor Supetrysa i svjedok te privatizacijske agresije danas se sklonio na drugu obalu Brača, u hotelski kompleks u Bolu.

Zašto spominjemo PBZ? U sličnoj privatizacijskoj turističkoj transakciji odvojen je elitni dio Atlasa, Dubrovnik-Atlas Airtours iz vlasništva PBZ-a i prodan nezakonito trojcu iz tvrtke koji naprosto nije imao zakonske, ali ni materijalne uvjete za kupnju. Visoki izvori u PBZ- u  i u Atlasu tvrde da je Filip Vučak tajni, četvrti ortak te otete tvrtke. Događaj se zbio u vrijeme ministrice turizma, Pave Župan Rusković. Također je zanimljiv podatak da je Uprava PBZ-a dobila prije ove nakaradne privatizacije zahtjev za prodaju istog dijela Atlasa, ali je investitor odbijen uz obrazloženje da ne žele cjepkati Atlas već ga prodati u cjelini. Dakle, pričali su jedno, a radili drugo. Mislimo da je ovdje svaki daljnji komentar suvišan. Finale svega ostalog je poznat. Ostatke Atlasa Pave Župan Rusković je uvalila Androniku Lukšiću, a ovaj, nakon što je shvatio što je kupio, zatražio njezinu smjenu kod pokojnog Ivice Račana, ali dotična se sakrila pod borove Pantovčaka te u zaštiti i sjeni ex predsjenika Stjepana Mesića izgurala mandat do kraja. Filip Vučak, u znak zahvalnosti za njezin odrađeni posao dobivanja svog tajnog vlasničkog udjela u Atlas Airtoursu, dobiva od ministrice posebni zadatak pred odlazak na ambasadorsko mjesto u Španjolsku, a to je pokušaj pronalska investitora za projekt apartmanskog naselja na najjužnijem dijelu Hrvatske, rtu Kobila. Mašući  tom podebljom knjigom-elaboratom, pred začuđenim kolegama u MVPEI-u ostavljao je dojam vrlo visoko pozicionirane osobe u korumpiranom državnom lancu. Ministar koji mu je stavio potpis na ambasadorsko imenovanje za Madrid bio je Tonino Picula, a pogodite tko je tadašnjem ministru vanjskih poslova RH te daleke 2003. godine za stolom u Vladi RH predložio ime Vučak Filipa za veleposlanika!

VEČERNJAKU SVEĆENIK DOSTAVLJA ROBU

U surovoj korupcijskoj svakodnevici svjedoci smo niza agresivnosti i spinova, međutim, nikada nismo pomislili na agresivnost Crkve u obrani protuzakonito stečenog kapitala. Posljednji događaji oko Croatia osiguranja, gdje Crkva posjeduje određeno vlasništvo te tvrtke, jasno nam nameću pitanje morala i ostalih društvenih vrijednosti moderne Katoličke crkve. Naime, prema našim informacijama, otpušteni član uprave Croatia osiguranja, izvjesni gospodin Mihaljević, svjesno je prešutio prijetnje dobivene telefonom. Navedena prijetnja došla je s telefonskog broja koji ‘pripada’ članu Uprave Večernjeg lista, izvjesnom fra Ivan Tolju, svećeniku koji nedeljom drži mise u Posavini, a navodno usko surađuje s Mladenom Bajićem u pogledu plasiranja najekskluzivnijih članaka za Večernji list. Nekada je bio savjetnik Ninoslava Pavića, EPH je povezao s njemačkim WAZ-om i tako ga spasio od propadanja. Trenutno je visoki savjetnik u Styriji i navodno ima plaću 50. 000 kuna. Da zaključimo, vlasnik Večernjeg lista je austrijska Styrija, u velikom dijelu u vlasništvu fonda Caritas. Večernji list su kupili za 100 milijuna kuna , a do sada su iz njega izvukli oko 900 milijuna kuna. Stoga ne treba čuditi što određeni menadžerski nastrojeni krugovi u Crkvi podržavaju ljude kakvi su braća Žužul ili današnji veleposlanik u Vatikanu. Za njene poslove umjesto Sanadera sada dobro dođe i mali sanader Filip Vučak.