Ugledni sisački liječnik dr. David Egstein zapisao je u medicinskoj dokumentaciji da su nevini mali stradalnici patili od pjegava tifusa, dizenterije, ospica, upale pluća, skorbuta difterije, zaušnjaka, gnojne angine i pothranjenosti, pa su mrtvozornici zabilježili 1152 smrti nedužnih mladih bića. I dok su u gradu i okolnim sisačkim selima, posredovanjem zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, naskoro sveca, i neposrednim angažmanom humanitarke Dijane Obexner Budisavljević, na prehranu obitelji povjerena 1193 mališana, velike zasluge za njihov život i ukupno 5500 spašene kozaračke djece od kojih su 662 poslije rata predani biološkim roditeljima, imaju učitelj Dumbović, upravitelj prihvatilišta Hrvatskoga Crvenoga križa u Sisku, ali i sunjski liječnik Najžer. Siščani se, kao istinski humanisti, mogu ponositi ratnim danima i mjesecima 1942. i 1943.
Napisao: Josip Frković
Bez suvišne, u zraku primjetne nervoze, bez velikih politikantskih i agresivnih velikosrpskih laži, tiho i dostojanstveno, kulturno i civilizirano, protekla je ovogodišnja komemorcija u viktorovačkoj aleji za kozarsku partizansku djecu 1942. napuštenu, izgladnjelu, pothlađenu i tifusom izmorenu u vrletima bosanske planine iza pobjedonosne njemačko-ustaške ofenzive. Tim se povodom na njihovim posljednjim počivalištima okupilo stotinjak humanošću Hrvata preživjelih bivših sisačkih „logoraša“ iz Sokolane, Teslićeve staklane i skladišta Reiss solane, pristiglih iz svih dijelova bivše zajedničke države. A ugledni sisački liječnik dr. David Egstein zapisao je u medicinskoj dokumentaciji da su nevini mali stradalnici patili od pjegava tifusa, dizenterije, ospica, upale pluća, skorbuta difterije, zaušnjaka, gnojne angine i pothranjenosti, pa su mrtvozornici zabilježili 1152 smrti nedužnih mladih bića. I dok su u gradu i okolnim sisačkim selima, posredovanjem zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, naskoro sveca, i neposrednim angažmanom humanitarke Dijane Obexner Budisavljević, na prehranu obitelji povjerena 1193 mališana, velike zasluge za njihov život i ukupno 5500 spašene kozaračke djece od kojih su 662 poslije rata predani biološkim roditeljima, imaju učitelj Dumbović, upravitelj prihvatilišta Hrvatskoga Crvenoga križa u Sisku, ali i sunjski liječnik Najžer. Siščani se, kao istinski humanisti, mogu ponositi ratnim danima i mjesecima 1942. i 1943. Daleko od laži o sisačkom „ustaškom koncentracijskom logoru za djecu, najvećem u Europi“, kako su to minulih godina formulirali brbljavi gostujući politički govornici, poput ministra socijale, veterana i obrane Srbije, u Hrvatskoj nepoželjnoga Aleksandra Vulina ili pak gradska SDP-ova čelnica Kristina Ikić Baniček.
Izostali katolički i islamski svećenici
Dotična je umišljena neokomunistička diktatorica Siska, na sjednici Gradskoga vijeća, dan prije lanjske prvosubotnje listopadske komemoracijske svečanosti, histerično prema oporbi drečala „Sramota! Sram vas bilo! Logor, logor, logor…“ U izjavi pak za srbijanske „Novosti“, kazala je kako njene istine o dječjem logoru za kozarsku djecu osporavaju fašisti i filofašisti.
Pravoslavni episkop slavonski
I ove godine sjećanja na daleke sisačke dane iznijela je Banjalučanka Dobrila Kukolj, a spomen ratnoj srpskoj djeci održao je pravoslavni episkop slavonski Jovan (Ćulibrk) iz Pakraca sa sisačkim parohom Veselinom Ristićem i umirovljenim parohom Petrom Oluićem, te predsjednik SDSS-a i SNV-a Milorad Pupovac. Uz njih, u ime Hrvatskoga sabora komemoraciji je prisustvovao izaslanik Furio Radin, u ime Vlade RH ministrica socijale Nada Murganić, izaslanici veleposlanstava Njemačke i Srbije, te dobro zapamćeni Ivan Fumić. I ove je godine, iz protesta protiv politikantskih i povijesnih laži, izostao svećenik Sisačke biskupije, a prvi puta i islamski glavni imam sisački Alem ef. Crnkić. O trošku sisačkih poreznih obveznika, nakon besplatnih vlakova za hokejaške i glazbeno-pivske Bajagine spektakle, gradonačelnica Ikić Baniček pozvala je gostujuće veterane i samozvane antifašiste na okrepu i druženje u Rafinerijski dom. T
