Homepage
Znastveni članak objavljen u časopisu Linnqua Montenegrina
Priredio: Ivan Raos
U najnovijem broju časopisa Lingua Montenegrina (god. VI/1, br. 11, Podgorica, 2013.), časopisa Instituta za crnogorski jezik i književnost, objavljen je izvorni znanstveni rad Ivane Buljubašić i Tine Varge Oswald, hrvatskih znanstvenica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
KNJIŽEVNI POSTUPCI
Naslov rada Paralelna tumačenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Vilikona Jasne Horvat zanimljiv je s više razina, kako sa svog komparativnog stojišta, tako i s interpretacijske razine naslonjene na teorijski okvir Briana McHalea. Izim ontološke strukture ovih dvaju novijih romana, osječke znanstvenice prikazale su i narativnu, tvorbenu i kombinatoričku strukturu romana i, književne postupke koje su uporabili Calvino i Horvat (intertekstualnost, autoreferencijalnost, toposi, mreža, lematizacija).
Buljubašić i Varga Oswald uviđaju kako oba romana korespondiraju putem zajedničkog interteksta, s nadograđenom razlikom koja proizlazi iz postmodernističkog povijesnog odmaka i razvoja: dok je intertekst Calvinovih Nevidljivih gradova Milion Marka Pola, u Vilikonu se za primarni intertekst uzimaju Calvinovi Nevidljivi gradovina kojeg se nadovezuje sekundarni Milion Marka Pola.
Upravo zbog istog interteksta autorice zaključuju kako oba romana imaju zajedničke citatne likove Marka Pola i Kublaj-kana čiji međusobni dijalozi otvaraju narativnu strukturu sličnim književnim postupcima, ali različitim tematsko-motivskim sadržajima. Njihov je fokus u Nevidljivim gradovima usredotočen na gradove koje Kublaj-kan nikada nije vidio, dok su u Vilikonu u fokusu nevidljive žene – hrvatske vile.
U samom zaključku autorice zaključuju kako je postmodernistički topos mreže vrlo bitna sastavnica obaju romana iako s različitim načinima tumačenja. Riječ je o kombinatoričko-permutacijskim slaganjima i prebrojavanjima. Autoreferencijalnost se, po Buljubašić i Vargi Oswald, u Nevidljivim gradovima iščitava kroz metafore atlasa, šaha i odraza, dok u Vilikonu postoji autoreferencijalni okvir u čijem je fokusu rukopis samog romana i metafora mreže.
Link znanstvenog rada http://www.icjk.me/lm/files/LM11/18.pdf http://www.icjk.me/lm
Znanstveno tumačenje Nevidljivih gradova Itala Calvina i Vilikona Jasne Horvat potvrdilo je kako oba romana potvrđuju obilježja ovodbno novije književnosti s postmodernim karakteristikama naglašivim na interakciju (čitatelja i književnice) i njihovu uporabu (inter)teksta, povjesnice, mitologije, geografije, matematike i leksikologije.
UGLEDNE ZNANSTVENICE
Osječanke su uglednije hrvatske znanstvenice i argumentirano Nevidljive gradove Itala Calvina određuju kao kombinatorički itinerarij mogućih gradova, a Vilikon Jasne Horvat kao lemski dokumentarij mitoloških bića – vila iz Kraljevstva Hrvatskog.
Iako, kako je već rečeno okosnicu oba romana čini zajednički intertekst koji nameće i zajedničke likove, ali različitu tematsko-motivsku kompoziciju, ključ za interpretaciju zabilježen u Vilikonu predstavlja novinu u odnosu na Nevidljive gradove, a ovakvo znanstveno tumačenje dovodi u svezu hrvatsku ovodobnu književnost s književnim ostvarajima europske kulturne scene. 
