Kod negdašnje kapele sv. Antuna u Gračenici Šišinečkoj, sa pročeljnom spomen-pločom na poginula specijalca „Osa“ Žarka Rafa, odsad zaštitinika sv. Lovre, podiže se spomen-obilježje za sve ratne i mirnodopske stradalnike Zaloja, Gračenice i Stankovca, nekad pod župom Šišinca u sisačko-moslavačkoj općini Lekenik. U spomen na to, održat će se ovdje uz 10. kolovoza Dani sjećanja na poginule u Domovinskom ratu, ali i na poginule hrvatske mladiće Taborišta u susjednom Stankovcu
Napisao: Josip Frković
U teško poharanim selima župe sv. Antuna Padovanskoga u Gornjoj Bučici (banovinsko Pokuplje, grad Glina), trenutno je oko 800 stanovnika, računajući i one koji iz privremenih prognaničkih pribježišta do pradjedovskih ognjišta dolaze vikendom. Doznali smo to od mladoga i poduzetnoga župnika vlč. Ivana Petrovića, koji kazuje da su banovinski i ini, uvozni četnici, tijekom srpske okupacije toga dijela Pokuplja u svojoj mržnji bez milosti uništavali sve pred sobom. Od sakralnih, katoličkih spomenika do stambenih i gospodarskih zgrada, te seoske mehanizacije, nabavljanih za socijalističkoga „privremenoga“ obogaćena boravka ovdašnjih Hrvata u SR Njemačkoj. Naš sugovornik spominje župnu crkvu iz 18. stoljeća, bojom skrivenu fresku iz 1888., ostavljena tri zvona, dva uništena procesijska raspela na prilazu platou i devastiranoj unutrašnjosti župne crkve. Spomenik „Golubica“, pak, podsjeća na masovno stradanje staraca koji su sačekali srpske fašiste, držeći da nikom nisu ništa krivi. Sa cijeloga područja današnje bučičke župe, u Drugom svjetskom ratu i poraću poginulo je ili nestalo preko tri stotine žitelja, čemu su „krivi“ tvrdo hrvatstvo i sudjelovanje u domovinskoj vojsci obrane prve hrvatske države u 20. stoljeću, te katolička vjera žitelja. U Gornjem Taborištu, pak, situacija je drukčija, jer su ondje Banovinci odmah pružali otpor srpskim šumskim hajducima, pa su Hrvati i masovnije stradavali. Inače, mržnja na Hrvate Bučičane traje još od 1918., odnosno 1945., kad su velikosrpski partizani na jedvite jade ušli i osvojili mjesto.
Župnik graditelj-obnovitelj Pokuplja
S tim su, međutim, računali i za velikosrpske pobune i srbijanske agresije, pa su brutalno uništavali sva dobra, vjerujući da se Hrvati više nikad neće vratiti. U Gornjoj Bučici, slijedom spomenutih okolnosti, sačuvane su samo četiri drvene pokupljanske kuće, sve je ostalo spaljeno, a poslije „Oluje“ državnom čvrstom gradnjom obnovljeno. Na području župe sv. Antuna Padovanskoga, odnosno selima Gornjoj i Donjoj Bučici, Slatini Pokupskoj, Ilovačku, Desnom Degoju, Donjem i Gornjem Taborištu, te Golinje (Išeki), bilo je za četničke okupacije 80 smrtno stradalih. Pitali smo stoga upravitelja bučičke župe, kako se svećenik podrijetlom iz ravne, bogate Slavonije, snašao u ovom siromašnom i ratom spaljenu kraju, 60-ak kilometara udaljenu od hrvatske metropole.
“S početka je bilo nezgodno zbog maloga broja ljudi, osobito vjernika, ali su oni svjesni svoje teške prošlosti, s ljubavlju za svoj kraj i zavičaj, bili spremni postupno mijenjati ukupno stanje. Da sam dobro prihvaćen, neka posvjedoči i podatak da se hranim u svim obiteljskim kućama vjernika. Moj prethodnik pok. Stjepan Vuksan prošao je s narodom sva prijeratna i poratna iskušenja, motivirajući pučane na obnovu života u Pokuplju, podvlači vlč. Petrović. On je za uređivanja župnoga dvora privremeno, kao đakon, živio u župi sv. Lovre u Petrinji, da bi pred Božić 2016. Preselio u Bučicu. Doznajemo da su mu puno pomagali pokupski kolega, župnik s lijeve kupske obale, ali i dužnosnici gradske uprave Gline. Središte grada udaljeno je odavde 36 kilometara, a Velika Gorica 30-ak. Nekad je ovdje, u živopisnom šumskom i brdovitu zelenilu, živjelo i do dvije tisuće stanovnika, ali je evidentno sve opustošeno. Za zadnjega rata, naši su župljani bili smješteni oko Velike Gorice, u Kučama, Novom Čiču i selima župe Vukovina.“
Dani sjećanja na hrvatske žrtve za Lovrenčevo
“Ondje su, uostalom, pokopani i naši vjernici preminuli tijekom četverogodišnjega progonstva. Svake godine, stoga, odlazimo u spomenuta naselja i ondje upriličujemo susrete ili pak na našoj strani rijeke.Tako ćemo ove godine u našem Ilovačku održati nogometni turnir. Porijeklom sam iz Belišća, boravio sam ondje kod fratara i nakon ređenja i mladomisništva prihvatio se kao župnik pokupljanske poratne materijalne i duhovne obnove”, kazuje vlč. Petrović. Kod negdašnje kapele sv. Antuna u Gračenici Šišinečkoj, sa pročeljnom spomen-pločom na poginula specijalca „Osa“ Žarka Rafa, odsad zaštitinika sv. Lovre, podiže se spomen-obilježje za sve ratne i mirnodopske stradalnike Zaloja, Gračenice i Stankovca, nekad pod župom Šišinca u sisačko-moslavačkoj općini Lekenik. U spomen na to, održat će se ovdje uz 10. kolovoza Dani sjećanja na poginule u Domovinskom ratu, ali i na poginule hrvatske mladiće Taborišta u susjednom Stankovcu. Ponešto o tom stankovačkom krvavu događaju, zapravo izdajničkoj partizanskoj zasjedi za mlade Hrvate Taborišta, ispričao nam je potom hrvatski branitelj Banovine, Antun Krpačić, a 94-godišnja umirovljena učiteljica Mirka Šoštarić – jedna od 13 stalno nastanjenih mještana Stankovca – odgodila je svoje kazivanje i svjedočenje za neko bolje vrijeme. Bilo kako bilo, u zajedništvu sa župnikom Ivanom vjernici postupno mijenjaju lice rodnoga Pokuplja. T
