Tajni plan predviđa izgradnju naselja za 25.000 ljudi
Piše: Mihovil Tomić
U završnoj fazi fazi tzv. urbanizacije i građevinske „valorizacije“ Srđa, nakon golfa, vila i apartmana, predviđa se izgradnja naselja za otprilike 25.000 ljudi. To je zasad prikriveni dio plana betonizacije Srđa. Nakon terena za golf, vila i apartmana slijedi izgradnja popratnih građevina potrebnih za život. Izgradnjom pošte, ambulante, dućana sa živežnim namirnicama, objekata za smještaj osiguranja… plan izgradnje naselja iznad Dubrovnika bit će kompletiran.
Vidjet ćemo kako će toliki smještajni kapaciteti u novoformiranom naselju djelovati na grad Dubrovnik i tko će dodatno investirati u izgradnju infrastrukture poput nezaobilazne vode i struje, kao i prometnica.
Hoće li moguće novo naselje na Srđu funkcionirati kao luksuzni izraelski kibuc, zasad nismo uspjeli doznati. Kibuci su društvene komune u Izraelu sa zajedničkim imanjem, a u začecima su bili pod snažnim utjecajem socijalističkih ideja. Danas je tradicionalna zemljoradnička proizvodnja u kibucima dopunjena drugim ekonomskim granama, od industrije do visokotehnološke proizvodnje. Kibuci su danas izgubili dosta od ranijih vremena, a jedan od novijih podtipova kibuca, tj. Komuna, jest „mošavot“, koji ima europski karakter. U posljednje se vrijeme kibuci sve jače razvijaju u tzv. „normalna sela“, pa se više i ne može govoriti o socijalističkim komunama iz prošlosti. Na Srđu se planira izgraditi specifičan židovski dio grada.
MANIPULACIJE JAVNOŠĆU
Nakon održanog referenduma o izgradnji golfskog odmarališta na Srđu, mediji su se raspisali o tzv. investitorima koji za projekt sada imaju otvorena vrata. Golferi su slavili što su uvjerili javnost da građani nisu važni i da se njihov glas ionako ne računa. A sve su to učinili uz svesrdnu pomoć određenih hrvatskih medija, i to posebno nekih iz javnoga servisa kojima je vlasnik Republika Hrvatska. Glavna zvijezda golferskog noćnog tuluma u Dubrovniku nakon referenduma bila je prva dama Čačićeva PR-a, Ankica Mamić. Osim nje, bilo je tu uz obilje jela i pića, posluženih na stolovima uz logorsku vatru, moguće vidjeti i druge medijske zvijezde hrvatskoga javnog prostora.
Koliko je to sve skupa bilo jadno, pokazuje sljedeći podatak iz javne izjave gospođe Frenkel: “Unatoč ishodu referenduma, golf ide”, Izjavila je investitorica dan prije i na dan izjašnjavanja Dubrovčana na naslovnici tiražnoga hrvatskog dnevnoga lista. Kako prema zakonu o referendumu nema izborne šutnje, na sam dan glasovanja investitorica je, smješkajući se, obeshrabrivala glasače porukom kako će golfa biti, kako god se oni izjasnili. Dakle, pučkoškolski se može s lakoćom zaključiti da je razina manipuliranja hrvatskom javnošću viša nego ikad prije. Sociološki pak gledano, zanimljiva je javna arogancija ovakvih “developera” poput gđe investitorice kojoj rezultati referenduma uopće nisu bitni, a također i očita depresija birača koja je rezultirala neizlaskom na referendum. Investitorica i njen sveprisutni prokurista protumačili su rezultate refernuma kao podršku svojim bedastim i za Dubrovnik štetnim planovima. Njihova javna izjava besprimjerna je ali i zabrinjavajuća u novijoj povijesti kako domaćeg, tako i međunarodnog medijskog i pravnog poretka.
Da li je ili nije referendum pravno upitan, budući je određivanje datuma i raspisivanje referenduma poticala nepravomoćno osuđena osoba u pravosudnom slučaju „Šipan“, dakle, netko s već jednom nogom u zatvoru, ostaje da se vidi. Pogađate, radi se Andri Vlahušiću, hrvatskoj i međunarodnoj javnosti bolje poznatog kao osobi iz „političkog rezervata“ zvanog HNS. Gradonačelnik Dubrovnika, gospodin Vlahušić, nastupao je kao glasnogovornik investitora. Nije nam poznato da li je predstavnik EU u Hrvatskoj, gospodin Paul Vandoren upoznao señora Barrosa s ovim malim pravnim detaljem. Prema posljednjim informacijama gradonačelnik Vlahušić pokušava s interneta „počistiti“ negativne napise i uljepšati medijsku sliku o sebi pred predstojeće lokalne izbore.
UPOZORENJE HHO
„Moramo upozoriti i na činjenicu, da je velik dio zemljišta koji sada pripada lokalnim i stranim planerima akcije, u prvom redu tvrtki „Razvoj golf“, ukraden na način da su se pojedinci ilegalno uknjižili na terene koji su u XIX. stoljeću pripadali obiteljskim vlasnicima. Da bi nekako dokazali svoja vlasnička „prava“, oni posežu za argumentima i tvrdnjama da su zemlju obrađivali, da su tamo brali ljekovito bilje, majčinu dušicu i sl., premda je to zemljište u vrijeme uknjižbe bilo minirano. Tako uknjiženi, novi su vlasnici zemlju preprodali lokalnim planerima akcije, uz smiješno niske cijene, a ovi biranom investitoru. Takvoj su se rasprodaji pridružile i lokalne vlasti prodajom dijela državne imovine, također uz vrlo nisku cijenu. Znakovito je da je izostala bilo kakva reakcija pravnih institucija RH. Pripadnici civilnog društva, bez obzira na razlike u nijansama, od početka su osjetili sve zamke što ih političke elite mogu izmisliti kako bi omogućile pljačku privatne i državne imovine“, priopčio je nedavno HHO.
TVRTKE ISPREPLETENE MEĐUNARODNOM MREŽOM
Tvrtke i fondovi koji se spominju u golf sapunici na Srđu su slijedeće: Loyds Investment Corporation, Loyds Property Investments, Mydas Fund, South cross, Golden star Malta, Razvoj golf Zagreb d.o.o. , Razvoj golf Dubrovnik d.o.o, Golf Bosanka d.o.o i Golf Park Dubrovnik – Srđ d.o.o.
Prema pisanju nekih domaćih ali i britanskih medija, tvrtka Loyds Property Investments reklamirala je prodaju i najam vila na Srđu na svojim web stranicama još daleke 2009. godine. Istovremeno dok mediji u Velikoj Britaniji raspravljaju o netransparentnosti kupovanja nekretnina u njihovim gradovima novcem s Djevičanskih otoka, hrvatski se mediji natječu da što bolje predstave i promoviraju tzv.”investitore”.
Direktor i predstavnik zajedno s prokuristom Ivanom Kusalićem, sve četiri registrirane tvrtke u Hrvatskoj je Poljak Mariusz Bres. Sve četiri tvrtke registrirane u našoj zemlji su u izvještajima za 2011. godinu zabilježile negativno poslovanje, a ukupni gubitak dostiže gotovo 80 milijuna kuna. Sve tvrtke u Hrvatskoj su registrirane s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), pa se njihovi eventualni dugovi ne prelijevaju na tvrtke osnivačice, odnosno vlasnike. Međutim, to pravilo ne vrijedi u slučaju ostvarene dobiti, koja se može prenjeti do tvrtki osnivačica. To omogućuje ‘investitoru’ da prelijeva novac s jednog računa na drugi, dok se trag ne izgubi. Tvrtke kćeri mogu lako bankrotirati, nakon što novac izgubi trag, npr. u nekim od poreznih oaza. Poljak Mariusz Bres je ujedno i jedan od dioničara tvtke Golden star na Malti. Mini država Malta je uz kneževinu Lichtenstein jedna od svjetski poznatih poreznih oaza. Neke gore spomenute tvrtke poslovno, ali i u financijskim tragovima, povezuju Izrael, Poljsku, Singapur, Djevičanske otoke, Kanarske otoke u Španjolskoj, Švicarsku pa ponovo natrag u Izrael.
„SNJEGULJICA“ BRINAR
Medijskim pričanjem bajki o golfu naša investitorica približila se danskom najpoznatijem piscu dječjih imaginarnih pripovjetki Hansu Christianu Andersenu. Čini se da joj je majka, dr. Brinar, voljela u djetinjstvu čitati prije spavanja upravo te poznate dječje basne. Međutim, pitanje je koliko su pozitivni a koliko zločesti likovi iz dječjih bajki formirali ličnost ove komercijalistice iz Agrokora.
Najbolje je to na svojoj koži osjetio bivši ministar turizma Veljko Ostojić koji je politički stradao nakon što je javno izjavio da naša Snjeguljica i njeni marketinški patuljci ne promoviraju golf i turizam u slučaju projekta na Srđu, već apartmanizaciju, te bagere i miksere za beton. U tom trenutku, smješan premijer smješne zemlje lansira projektil zemlja-zemlja s Markova trga prema hotelu Vallsabion i raketira zbunjenog Veljka Ostojića. Zbunjenost je bila tim veća, budući je premijer Milanović znao, odnosno morao je znati, uostalom kao barem pola poluotoka Istre, za sve prekobrojne kvadrate svog do tada uspješnog ministra turizma. Dakle, bivši ministar turizma Veljko Otojić nije smjenjen zbog eventualnih kazneno-pravnih radnji i postupanja u njima, već zbog protivljenja golf projektu na Srđu i zasad nedefiniranom lobiju na čijem je čelu formalno ivestitorica Brinar i prokurist Kusalić.
Ovog puta nećemo trošiti riječi na ministra Lorencina i minstra Zmajlovića. Zašto nećemo o njima? Pa zato jer vjerujemo da Dubrovčani i njihova umješnost u stoljetnoj diplomaciji nisu stavili točku na „i“ u ovom slučaju na način da trgovačko-sajmišna družina okupljena oko Maje Brinar Frenkel kroji njihovu budućnost i sudbinu. 
