Piše: Mladen Pavković
Hrvatskom društvu nije potreban državni blagdan koji se temelji na povijesnim falsifikatima, guši sjećanje na žrtve komunizma i služi isključivo kao platforma za ljevičarsko ideološko dociranje.
Svakog 22. lipnja svjedočimo istoj političkoj farsi u šumi Brezovica. Dok se obični građani pripremaju za produženi vikend i spajanje neradnih dana, politička ljevica koristi ovaj datum za agresivno dociranje narodu. Dan antifašističke borbe nametnut je kao državni blagdan, no u stvarnosti ga većina naroda nikada nije prihvatila niti ga emotivno doživljava. Vrijeme je da se suočimo s istinom i ovaj datum maknemo s popisa državnih blagdana.
Povijesna upitnost
Prvi razlog za ukidanje ovog praznika jest njegova povijesna upitnost. Službeni narativ kaže da se 22. lipnja 1941. slavi kao dan “ustanka protiv fašizma”. Međutim, povijesne činjenice govore drugačije. Taj ustanak nije bio potaknut željom za slobodnom i demokratskom Hrvatskom, već je bio izravna reakcija na Hitlerov napad na Sovjetski Savez.
Sve dok je na snazi bio pakt između Hitlera i Staljina, komunistički partizani nisu poduzimali nikakve akcije. Slavljenje ovog datuma kao početka borbe za slobodu zapravo je slavljenje slijepe odanosti totalitarnom režimu u Moskvi. Demokratska Hrvatska ne bi smjela graditi svoj identitet na datumima koji su diktirani iz geopolitičkih interesa stranih diktatura.
Hrvatska ljevica sustavno koristi ovaj praznik kako bi uspostavila monopol nad prošlošću. Pod plemenitim pojmom antifašizma, u javni se prostor redovito švercaju simboli bivšeg totalitarnog sustava – uključujući i crvenu zvijezdu petokraku, pod kojom je devedesetih izvršena krvava agresija na Vukovar i ostatak Hrvatske.
Inzistiranjem na ovom prazniku amnestiraju se poratni zločini, masovne likvidacije na Bleiburgu i Križnom putu te desetljeća komunističkog mraka. Građanima se perfidno nameće osjećaj krivnje i kompleks manje vrijednosti, uz narativ da bez partizanskog pokreta današnje Hrvatske ne bi ni bilo. To je čista povijesna ucjena.
Žrtva hrvatskih branitelja
Pobjeda u Domovinskom ratu u potpunosti je nadišla i poništila podjele iz Drugog svjetskog rata. Suverena, višestranačka i demokratska Republika Hrvatska stvorena je i obranjena isključivo žrtvom hrvatskih branitelja 1991. Oni nisu ginuli za oživljavanje tekovina iz 1941., već za raskid s jugoslavenskim i komunističkim naslijeđem.
Guranjem 22. lipnja u isti rang s ključnim datumima iz devedesetih, suptilno se minorizira stvarni početak hrvatske državnosti. Dok datumi poput Dana pobjede (5. kolovoza) ili Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje (18. studenoga) u narodu bude autentične emocije i zajedništvo, Dan antifašističke borbe izaziva isključivo ravnodušnost ili opravdani gnjev.
Hrvatska se mora prestati iscrpljivati u rovovima prošlosti koje ljevica umjetno održava na životu radi skupljanja jeftinih političkih bodova. Ako je antifašizam civilizacijska vrijednost i dio ustavnog teksta, on tamo može i ostati kao hladna pravna činjenica. No, pretvaranje tog datuma u državni blagdan i neradni dan potpuno je suvišno. Hrvatskoj ne treba praznik koji dijeli narod, slavi totalitarni režim i drži nas zarobljenima u 1941. godini. T
