Netko može pomisliti da sam staromodan ali treba reći da stroj nije ljudsko biće. Nema senzibilitet nužan za umjetničku kreativnost. Djelo nema dušu kako kažete. Može biti tehnički savršeno ali bez života, bez energije koju autentično umjetničko djelo emanira. To je ona aura djela o kojoj je govorio Walter Benjamin, a koja se gubi u doba tehničke reprodukcije umjetničkog djela
S Dimitrijem se dopisivao: Dražen Stjepandić
Prošloga mjeseca u Foajeu zagrebačkog HNK javnosti je predstavljena nova knjiga Dimitrija Popovića „Umjetnost između ideje i ideologije“ u izdanju Llitterisa. 0 knjizi su govorili Dražen Katunarić, Darija Žilić i sam autor.
Kao što je uobičajeno na posljednjim javnim nastupima veliki Dimitrije je priredio i poseban performans ovaj puta nazvan „Totalitarni akt“ u izvedbi Lucije Begić. Moderatorica je bila Zrinka Turalija,
Najnovija knjiga je posvećena njegovom sinu Petru Popoviću, profesoru na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Nedugo potom u Kaptol Boutique Cinema Dimitrije je priredio multimedijalnu izložbu ,,Rođendanska noć” posvećenu Marilyn Monroe. Uz nekoliko izloženih slika iz ciklusa ,,Marilyn Monroe” u kojem je inspiriran slavnom glumicom uradio 1990. godine održala se projekcija svih radova spomenutog ciklusa.
Ovaj ekskluzivni razgovor za portal Tjedno zbog mojih zdravstvenih problema napravili smo dopisnim putem.
Jako ste vrijedni proteklih godina. Imali ste izložbe u Dubrovniku i Milanu. Omage Leonardu, pa Danteu, „Ja tebe ti mene“ u Matici hrvatskoj… Evo prilike da o tim događajima kažete nešto više.
– U pravu ste. Bilo je puno događaja od prošlog ljeta. Dakle nakon izložbe u Dubrovniku koja je bila u programu Ljetnih igara, a posvećena temi žene u mojim raznim ciklusima na ovu temu, od Medeje do Marilyn Monroe uslijedila je u listopadu izložba u Milanu na kojoj je bio prezentiran moj novi ciklus radova pod nazivom ,,Mit mode”. Zatim je u Zagrebu bila izložba međusobno rađenih portreta kolege Kauzlarića i mene da bi se prošla godina završila objavljivanjem moje knjige eseja ,,Umjetnost između ideje i ideologije” u izdanju zagrebačkog Litterisa. Kako kažete da sam vrijedan dopustite da ovom nizu događanja dodam događaje koji su obilježili u mom stvaralaštvu prvu polovinu ove godine. Multimedijalni projekt ,,Golgotska noć” održan je u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Oktogonu, koji je izvedena na Veliki petak. Akteri performansa bili su Maja Bajamić i Joško Tešija. Zatim je ubrzo uslijedila u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta promocija moje spomenute knjige eseja s performansom ,,Totalitarni akt” kojeg je izvela Lucija Begić, Miss Hrvatske za 2023. Na kraju, pred nadolazeće ljeto, u Kaptol Boutique Cinema priredio sam multimedijalnu izložbu ,,Rođendanska noć” posvećenu holivudskoj zvijezdi Marilyn Monroe. Uz nekoliko izloženih slika iz ciklusa ,,Marilyn Monroe” koji sam inspiriran slavnom glumicom uradio 1990. godine. Glavni akcenat te rođendanske noći bio je performans koji sam koncipirao kao simbolički ritual s preciznim značenjem koji se nalazi u njegovom naslovu ,,Dar i žrtva”. Performans je izveo art model Joško Tešija. Druga polovina ove godine bit će u znaku knjige i kratkog art filma. Radi se o mom romanu ,,Ljubičasto ogledalo” koju je prije dvanaest godina objavio crnogorski PEN. Hrvatsko izdanje ove beletrističke knjige upravo priređuje Marijana Jerkić Rukavina u izdavačkoj kući Stajergraf. Kad je riječ o filmu radi se o kratkoj petnaestominutoj formi ovog medija koji se bavi temom Njegoševog mističnog spjeva ,,Luča mikrokozma”. Film planiram prikazati u Zagrebu krajem ove godine. Dakle, puno posla usprkos visokim godinama…
Moji perfomansi i intencije
Na svakoj izložbi ili predstavljanju knjige imate performans. S kojim ste bili najzadovoljniji?
– Drago mi je da ste postavili ovo pitanje. Želim naglasiti da ne spadam u onu vrstu umjetnika performera koji vlastitim tijelom, dakle osobno, izražavaju neku svoju zamisao. Moji performansi su tako koncipirani da za određene teme koje želim izraziti ovim medijem odabiram suradnike. Taj način odabira je jako važan jer želim da suradnica ili suradnik kojeg odaberem osjeti i u potpunosti prodre u smisao moje intencije. Dakle da pokretom, držanjem, izrazom lica ili mirnim ležanjem, ovisno o temi, izrazi na najbolji način moju zamisao. Kako je performans po svojoj prirodi neka vrsta spoja likovnog i scenskog, oblik misli otjelovljen u prostoru, nastojim kao autor koncepta da se sve pojedinosti u svim važnim elementima izvedu na najprecizniji način. Da prenesu publici smisao teme kojom se bavim. Performans je u mom slučaju uvijek ,,produžetak” teme otjelovljene u prostoru sadržaja motiva kojim se bavim na likovni ili književni način. Ovisno o karakteru teme, njenoj složenosti ili zahtjevnosti proba se s akterima mora uraditi. Ali za neke performanse nije trebala proba. Moje objašnjenje i opis bili su dovoljni. Tako je bilo sa Severinom koja je izvela performans ,, Ples bez velova” na temu Salome ispred Muzeja Mimare 2010 . Također i za performans ,,Koronino čedo” koji je izvela manekenka Ivana Majstorović u KBC Dubrava u vrijeme kovid pandemije, a u povodu promocije moje knjige eseja ,,Likovni zapisi u doba korone”. Performans se održao baš u vrijeme novog vala korone u jesen 2022. godine u holu bolnice koja je u to vrijeme bila kovid centar u Hrvatskoj. Zahvalan sam ravnatelju bolnice prof. Ivici Lukšiću koji je omogućio s djelatnicima bolnice da se ostvari moja zamisao. Bio je to spoj ili prožimanje umjetnosti i medicine, upravo onim što je bila tema knjige. Teško mi je izdvojiti neki od performansa kao najdraži, jer svaki ima svoju posebnost. Ali po snazi teme, po njenom smislu i univerzalnosti značenja i po izvedbi aktera Joška Tešije i Maje Bajamić, po onome kakav je ostavio dubok dojam na publiku i kakav je imao odjek u javnosti svakako je performans ,,Golgotska noć”. Tema Kristovog stradanja i smrti je inače dominantna tema u mom stvaralaštvu. Vječna tema neprekidnog nadahnuća.
Što milite o Marini Abramović? Spada li ona u umjetnost bez umjetnosti? Jeste li je osobno upoznali?
– Ne poznajem osobno Marinu Abramović. Nije bilo prilike da se sretnemo. Uz sve kontroverze koje se mogu čuti oko nje i njene umjetnosti o pro et contra onoga što radi neosporna je činjenica da je ostvarila međunarodni uspjeh i računa se jednom od najznačajnijih performerki u ovakvom načinu izražavanja. Ako stignem nešto bih napisao o njenom zadnjem nastupu u okviru Venecijanskog Bijenala.
Vaša nova knjiga „Umjetnost između ideje i ideologije“ je zbirka eseja. Može poslužiti kao teoretski vodič kroz svijet umjetnosti. Koliko Vas mladi umjetnici čitaju i razumiju li ono o čemu pišete?
– Premda se danas općenito manje čita drago mi je čuti, posebno od mlađih ljudi, da su zainteresirani za ono što pišem. Po nekim reakcijama mogu vidjeti da im je zanimljiv moj pristup temama koje biram i obrađujem u knjigama. Umjetničko djelo je po svojoj prirodi je kompleksna tvorevina, višeslojnih značenja i zna pobuditi pozornost i kod onih koji u principu manje čitaju. Mislim da su razlog tome i teme kojima se bavim. Osim sakralnih tema tu su i uvijek intrigantne teme kao što su eros i smrt. Umjetnost obiluje ovakvim temama.
Spremate li nove promotivne aktivnosti oko Vaše sedamnaeste knjige?
– Puno je mojih knjiga objavljeno, a treba reći da imam i puno godina. Knjiga koju sam spomenuo ,,Ljubičasto ogledalo” bavi se jednim veoma složenim problemom kakav je doniranje organa. U ovom beletrističkom žanru tema je donacija srca. Složena tema s psihološkim nijansiranjem koja se bazira na jednom stvarnom događaju kada je prije više godina u Njemačkoj uspješno obavljena transplantacija srca jednoj sedmogodišnjoj djevojčici. Za svako moje književno djelo nukleus čini neki stvarni događaj na osnovu koja gradim imaginarni siže i strukturu djela. Za promociju ove knjige spremam odgovarajući performans.
Zona napetosti
Je li i sama umjetnost neka vrsta ideologije čak i kad bježi od ideoloških okvira?
– Postavili ste ključno pitanje. Ovo je tema za okrugli stol. Teško je dati precizan odgovor jer se jedno s drugim u raznim oblicima zna prožimati. Naslov knjige je u tom smislu znakovit. Riječ ,,između” je ključna riječ. U njoj postoji ona zona napetosti u kojoj se odvija borba za smisao. Ideja kao kreativni umjetnički čin, dakle čin stvaranja, po sebi predstavlja slobodu imaginacije, individualnu umjetnikovu viziju kojoj je svojstvena mogućnost transcendencije. S druge strane ideologija predstavlja institucionalnu interpretaciju, političku moć, kolektivnu disciplinu. Također u takvim složenim odnosima umjetnost može biti instrument emancipacije, ali i sredstvo dominacije. Tematski raspon knjige je širok i obuhvaća važne egzistencijalne društvene kategorije: slobodu, identitet, žrtvu, manipulaciju, kaznu, pornografiju, totalitarizam… Ono što smatram važnim jest činjenica da se ti pojmovi ne razmatraju apstraktno , nego kroz konkretna umjetnička djela koja služe kao svojevrsne analitičke točke, mjesta gdje se ideja pretvara u sliku a ideologija se javlja kao potencijalni oblik djelovanja. Umjetnost egzistira kao aktivan sudionik povijesti a ne samo kao njen odraz. Knjiga vraća umjetnost u središte života. Pokazuje da umjetnost nije luksuz civilizacije nego njezin temeljni način razumijevanja svijeta. Riječ ,,između” potvrđuje tu konstantnu dinamiku između umjetničke slobode stvaranja i pritiska institucionalne moći. U knjizi se nalaze razni aspekti onoga što umjetnost može izraziti kao na primjer kod Delacroixa čije remek djelo ,,Sloboda vodi narod”, danas u Louvreu, predstavlja slobodu kao revolucionarni ideal. Radovi kipara Arna Brekera izražavaju estetiku totalitarne moći nacizma itd. Da spomenem, zbog stogodišnjice rođenja stalno aktualnu Marilyn Monroe o kojoj također pišem u ovoj knjizi. Njen primjer pokazuje kako umjetnost razotkriva mehanizme manipulacije gdje slavna glumica postaje kolektivni simbol želje, seksualnosti, požude, čiji se identitet pretvara u robni znak. Marilyn je istovremeno dar svijetu i žrtva vlastitog mita.
Inteligencija umjetnosti
Napisali ste da je biće umjetnosti pametnije od stvaratelja. Kako bi opisali umjetničku inteligenciju?
– U kontekstu Vašeg pitanja sintagma inetligencija umjetnosti je ključna. O vitalnosti bića umjetnosti u općem smislu tog pojma upravo povijest umjetnosti potvrđuje moju tvrdnju. Koliko je puta na primjer u modernoj i suvremenoj likovnoj praksi s naivnim uvjerenjem i rigidnom ograničenošću proglašavana takozvana ,,smrt umjetnosti”. Besmislene tvrdnje nekih aktera su nam obznanjivale da je ,,slikarstvo prevaziđeno” itd. Dakle, jedan se svjetonazor veličao nipodaštavajući drugi, jedna je estetika ignorirala drugu, tradicija se prezirala u ime inovacija itd., da bi na kraju poslije svih tih prevrata, obrata, sukoba i razmimoilaženja u modernoj i suvremenoj likovnoj praksi ostala svevremena umjetnost. Usprkos svim paradoksima ili upravo zbog njih umjetnost ostaje ono uporište u kojem još uvijek čovjek može naći smisao svog postojanja.
Mnogi danas umjetnu inteligenciju upotrebljavaju na području umjetnosti. Može li umjetnost nastati bez duše?
– Ovdje imamo drugo značenje u kojemu pojam inteligencije ima tehnički karakter. Smatram da umjetna inteligencija kao velika banka podataka može najviše koristiti za neke tehničke potrebe sa preciznim odgovorima ili savjetima praktične prirode. Ali ne vjerujem, barem što se tiče likovne umjetnosti da može zamijeniti onaj izvorni umjetnikov porivu za stvaranjem. Netko može pomisliti da sam staromodan ali treba reći da stroj nije ljudsko biće. Nema senzibilitet nužan za umjetničku kreativnost. Djelo nema dušu kako kažete. Može biti tehnički savršeno ali bez života, bez energije koju autentično umjetničko djelo emanira. To je ona aura djela o kojoj je govorio Walter Benjamin, a koja se gubi u doba tehničke reprodukcije umjetničkog djela. Obzirom na rečeno, barem za sada je umjetničko stvaralaštvo, tu poglavito mislim na slikarstvo, u povlaštenom položaju u odnosu na ono što pruža umjetna inteligencija. Ne treba zaboraviti sljedeće – stroj može dati sve odgovore ali ne može postaviti pitanje. Barem ne za sada.
Diktatu profita posvetili ste mnoge misli. Budući da ste autor sedamnaest knjiga usporedite slikarstvo i pisanje po zaradi? Jesu li likovna umjetnost i glazba povlašteni u odnosu na ono što može zaraditi pisac u malom jeziku i maloj kulturi?
– Nažalost mali jezici na kojima su pisana velika književna djela u nezavidnoj su poziciji u odnosu na velike zemlje i njihove kulture. Likovna umjetnost i glazba su u povoljnijoj poziciji. Što se tiče neke zarade od knjiga o tome ne treba niti govoriti.
Što planirate za nadolazeće ljeto?
– Ovog ljeta namjeravam nastaviti rad na rukopisu o temi ženskog tijela u skulpturi. Prije par godina mi je objavljena knjiga eseja ,,Žensko tijelo u ogledalu slike” u izdanju Naklade Ljevak. Drago mi je da smo počeli i da završavamo ovaj razgovor s neiscrpnom temom žene. T
