VREMEPLOV JOSIPA FRKOVIĆA: SUVREMENI PUNIŠA RAČIĆ I PARTIZANSKO ODSIJECANJE GLAVA I RUKU
23. siječnja, 2020.
Piše: Josip Frković
Dok notorni mladenački provalnik i suvremeni Puniša Račić (kako ga naziva Hrvoje Hitrec), Krešimir Beljak, hajdučki osvajač liderskoga položaja u najstarijoj hrvatskoj političkoj stranci HSS-u i koalicijski partner SDP-a, na svaki način nastoji popraviti posljedice svojih suludih izjava o “šlamperaju Titovih udbaša i samo stotinu ubijenih neistomišljenika u inozemstvu”, te znaku zločinačke jednakosti između Bleiburga i Oluje”, rigidni boljševik odbija mogućnost silaska sa stranačkoga trona uz potporu poltronskih članova Predsjedništva. Prema izjavi njegova suborca u hajdučiji rastjerivanja više od stotinu uglednih članova, trenutni glavni tajnik HSS-a Željko Lenart pozvao je na red sve regionalne organizacije koje su Beljka – navodno, nepovlasno – zatražile ostavku. Istodobno je “slučajni predsjednik” SDP- a i budući nedosanjani premijer Davor Bernardić reterirao i priopćio kako će ranije obećanje koalicijskom partneru HSS-u o šest saborskih mjesta za “seljake” u Hrvatskom saboru, u slučaju pobjede ljevičara, ipak prepoloviti. O tome kakvo je političko zlodjelo u HSS-ovim redovima učinio oktroirani predsjednik rekli su ovih dana svoje Marijana Petir, žena koja je Beljka dovela u stranku i potom osjetila svu gorčinu nepravedne suspenzije, ali i bivši predsjednik HSS-a, neovisni saborski zastupnik Branko Hrg. Pri tome Hrg inzistira na SDP-ovu izjašnjavanju o “zločinačkom Bleiburgu i Oluji” od čelnika koalicijskoga partnera i ne spominjući da je “bratstvojedinstvujući” laureat pročetničkoga SPC-a i istomišljenik SDSS-ova klevetnika Milorada Pupavca, Beljak iz članstva HSS-a isključio i zaslužnoga prethodnika, pokojnoga Josipa Friščića. Članom HSS-a postao je 2003., a trinaest godina kasnije, na Josipovo 19. ožujka 2016., postaje predsjednik. Tri mjeseca kasnije, za obilježbe obljetnice rođenja Stjepana i Antuna Radića u Desnom Trebarjevu (općina Martinska Ves) svojom izjavom “da su svi istaknuti hrvatski izaratni funkcionari, sve do Tuđmana, iznevjerili nauk vođe HSS-a..”, prenerazio je i zadnjega između stotina nazočnih Posavaca. Zapravo, najavio je buru koju će u članstvu izazvati ovaj anacionalni autokrat komunističkih pogleda i shvaćanja politike.
Okrutnosti partizanskih osvetnika
I dok poznati kolumnist “Slobodne Dalmacije” Ivica Šola u analizi i usporedbi ljudske mržnje i animalnoga refleksa, Beljku preporuča ozbiljnije medicinsko promatranje, već spomenutog “revolucionarnog” glavnog tajnika HSS-a i nekadašnjeg dužnosnika Sisačko-moslavačke županije Željka Lenarta, koji dolazi iz Kutine, vrijedno je podsjetiti na vrijeme Drugoga svjetskoga rata i komunističkoga osvetničkoga bezvlađa. U 13 mirnih naselja većinskoga hrvatskoga i katoličkoga sastava pučana, a današnjega grada Popovače od 1941. do 1947., bilo je 956 civilnih i vojnih žrtava. Ratujući na cijelom području NDH, najviše ih je bilo među vojnicima i časnicima regularne oružane sile, hrvatskoga domobranstva. Istodobno je najviše mirnih seljaka i domobrana toga dijela Moslavine, njih preko pet stotina, život izgubilo u brutalnim, nerijetko i zvjerskim osvetničkim naletima moslavačkih i banijskih partizana!
Sjekirama i noževima
U prilog tragičnoj ratno-poratnoj istini govori i primjer “talijanske” Ciglenice, koja spada pod rimokatoličku župu sv. Antuna Padovanskoga u Voloderu. Od zločinačke staljinističko-titovske partizanske ruke, ondje je u ožujku 1945. ubijena 17-godišnja Katarina Benedetti. Poljodjelac Ivan Poletto (40), otac petero djece, zarobljen je od partizana i odveden u četništvu sklono Srpsko Selište i ondje ubijen. Petar Salvador (28), otac troje djece (adresa u poratnoj Ulici palih boraca bb!) uslužno je radio s vršalicom u Srpskom Selištu. Na povratku kući u Ciglenicu u zasjedi su ga u šumi Branjevini dočekali partizani, te ga sjekirama i noževima masakrirali. Odsjekli su mu glavu i ruke, a posrmtni ostaci su slučajno pronađeni uz tijelo ubijenoga civila iz Repušnice. Znaju li o spomenutim primjerima komunističkih zlodjela “lijepih kapa partizanskih” u Moslavini dvojica trenutnih prednjaka HSS-a ili možda o Laškom, Barbarinu Rovu i Hudoj jami, Kočevskom rogu, Teznom, o 1700 masovnih grobnica u Sloveniji i Hrvatskoj i 568.000 velikosrpskim genocidom umorenih Hrvata koji su počesto neovisno o zloćudnom ustaškom režimu željeli i imali pravo na svoju neovisnu hrvatsku državu…T
