AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

KRSNIK: MLADA HRVATSKA S HIPODROMA, SINJA I SPLITSKE RIVE GARANT JE HRVATSKE BUDUĆNOSTI

18. studenoga, 2025.

Piše: Mladen Pavković

Kao što se moglo očekivati nakon što je 600.000 domoljubnih Hrvata i Hrvatica u Zagrebu i Sinju podržalo Marka Perkovića Thompsona s usklikom “Za dom spremni” politička scena u državi u idućih nekoliko mjeseci stubokom se polarizirala. Očigledno je da “vox populi” šalje jasnu političku poruku tekućoj politici dirigiranoj s ultra ljevice, ali uz potporu protuhrvatskog SDP-a ali i sasvim ideološki raskrinkane globalističke klošarske sekte “Možemo”. Ovo je prilika da se “sine ira et studio” utvrdi zašto je SDP protuhrvatski, a zašto je “Možemo” klošarska globalistička sekta..

Ljevičari i ultraljevičari        

Apsurdno je da u hrvatskoj političkoj strukturi i 35 godina nakon raspada komunističke Jugoslavije koja je praktički bila tamnica naroda pod prikrivenom velikosrpskom dominacijom skrivenoj u paroli “bratstva i jedinstva” još uvijek i to kao prokomunistička vodeća oporbena stranka postoji SDP. Ta stranka pod okriljem demokracije- u stvari prikriveno zagovara propalu komunističku federaciju. Brojni su primjeri da se SDP nikad nije riješio svojeg političkog jugokomunističkog naslijeđa, što se najizrazitije pokazalo kad su Ivo Josipović kao predsjednik države i Zoran Milanović kao premijer pokušavali spasiti od izručenja Njemačkoj dvojice jugoslavenskih agenata umiješanih u ubojstvo političkog emigranta Stjepana Đurekovića, te, da ne nabrajamo mnoge druge, glasovanje SDP-a u Hrvatskome saboru protiv Zakona o hrvatskom jeziku, dakle jednog od temelja hrvatskog identiteta. Na međunarodnoj razini SDP nikad nije ni pokušao provesti brojne rezolucije Europskog parlamenta i Vijeća Europe o osudi komunizma kao totalitarnog sustava. Kod globalističke sekte “Možemo” koja se pojavila doslovno kao uličarska ultraljevica u pitanju su utjecaji stranih agentura koje pokušavaju subverzivno djelovati u Hrvatskoj uz pomoć brojnih nevladinih udruga rukovođenim mentalnim jugoslavenstvom. Nije slučajno Sandra Benčić potpisala deklaraciju o jugoslavenskom jeziku a gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević kojemu je to u biografiji prvo radno mjesto(!?)  favorizira “Paradu ponosa” a zabranjuje zastave “Hoda za život”. Konačno i “Možemovci” nisu glasovali za Zakon o hrvatskom jeziku, ali za razliku od SDP-a nisu bili protiv nego su jednostavno bojkotirali glasovanje.

Te dvije ljevičarske i ultraljevičarske stranke uz obilatu pomoć brojnih nevladinih udruga na čelu s “Documentom” na čijem je čelu politički opskurna Slovenka Vesna Teršelič orkestrirano godinama vode kampanju s krajnjim ciljem da se Domovinski rat proglasi građanskim ratom a ne velikosrpskom fašističkom agresijom. te da se ustrajavanjem na ustaškom porijeklu pozdrava “Za dom spremni” Republika Hrvatska izjednači s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Tu kampanju logistički podržavaju vodeći tiskovni i elektronski mediji na čelu s “Jutarnjim listom”, “Večernjim listom“, “Slobodnom Dalmacijom”, RTL-om i “N1”, pa čak na određeni način i javnom Hrvatskom Radiotelevizijom. Ta se protuhrvatska ofenziva u hibridnom ratu što se već dugo vodi protiv Hrvatske zahuktala i zaoštrila u posljednjih mjesec dana s incidentima što ih je izazvalo 12 posto Srpske nacionalne manjine kojoj je na čelu “državni nerijatelj br.1” i vođa “pete kolone” Milorad Pupovac kao predvodnik te velikosrpske četničke politike. Nema nikakve sumnje da iza svega stoji svojim prikrivenim djelovanjem srbijanska obavještajna služba BIA. Uzmimo samo primjer velikosrpske provokacije u Splitu. Cjelokupni kontrolirani mediji uključujući i HRT za tu provokaciju optužili su skupinu branitelja i pripadnike “Torcide”, a ne gostujuće provokatore iz Novog Sada koji su bez dozvole nadležnog tijela neovlašteno ušli u prostorije jednog gradskog kotara. Budući da u Splitu nema mnogo Srba, jer ih po popisu stanovništva ima tek 0,9 posto jasno je da je dolazak djece i starijih iz Novog Sada bila čista provokacija iza koje je očito stajala BIA. Ovdje se postavlja pitanje što uopće radi hrvatska obavještajna služba SOA koja je prije nekoliko godina u svojem godišnjem izvješću Saboru utvrdila da se bilježi porast četništva, a poslije toga o idućim godinama to SOA uopće nije registrirala iako su četničke provokacije posljednjih godina u stalnom porastu. Predsjednik Vlade Andrej Plenković je svakako suodgovoran za takvo stanje jer ne samo da tolerira već godinama subverzivno djelovanje Pupovčeve skupine u srpskoj nacionalnoj manjini, nego štoviše potiče njezino subverzivno djelovanje financirajući iz Državnog proračuna otvaranje čak 40 srpskih kulturnih centara. Kakvu “kulturu” ti centri žele promovirati pokazali su upravo najnoviji slučajevi, uz ovaj u Splitu i onaj zagrebački gdje je u organizaciji srpskog društva “Prosvjeta” otvorena izložba o Dejanu Medakoviću jednom od autora Memoranduma SANU na temelju kojeg je Srbija pokrenula sve ratove nakon raspada Jugoslavije, a posebno onaj protiv Hrvatske s ciljem da osvoji trećinu njezinog teritorija.

Šutljiva narodska Hrvatska 

Unatoč toj pojačanoj svjesno ili nesvjesno protuhrvatskoj ofenzivi ključna stvar je ipak kako na  sve to reagira po djelovanju “šutljiva Hrvatska”. Kao što je Zagreb masovnim posjetom koncertu Marka Perkovića Thompsona i pozdravom “Za dom spremni” narodski pokazao kako Zagreb hrvatski diše, tako je i Split nakon te provokacije sa Srbima iz Novog Sada masovnim skupom od 20.000 ljudi na splitskoj Rivi, što su kontrolirani mediji snizili na 2.000, dokazao da narodski hrvatski diše. Zagreb kao glavni grad Hrvatske politički ide drugim ultraljevičarskim i ljevičarskim smjerom, ali to je u perspektivi gubitnička pozicija, jer je pretežita većina i onih na zagrebačkom Hipodromu i kasnije u Sinju, a potom i ova na splitskoj Rivi predstavljala “mladu Hrvatsku”. Ona je garant hrvatske budućnosti koju karakteriziraju po međunarodnim analizama dvije zančajne prednosti. Po jednoj od tih analiza Hrvatska spada među 20 najsigurnijih zemalja na svijetu a po drugoj je temeljem brojnih političkih, gospodarskih i socijalnih indikatora 20. na svijetu po kvaliteti života. Dakle “još Hrvatska ni propala”. T