ZLOČINI KAPETANA DRAGANA NA BANOVINI

ZLOČINI KAPETANA DRAGANA NA BANOVINI

8. srpanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

I dok se Dragan Vasiljković opravdano raduje skoroj slobodi, njegova su zlodjela i ovih ljetnih dana i mjeseci zorno vidljiva na svakom koraku. Glavni su objekti takve vizualne pozornosti novinarske i istraživačke ophodnje totalno srušena stara crkva kraj gradskoga parka, te devastirana stara Toplička ulica u Glini, na kraju koje će ubuduće stajati „Križ istine“ za tisuće nedužnih Hrvata koji su u genocidu nakon 1945. ubijeni samo zato što su branili prvu hrvatsku državu, ruševine pekare „Prehrane“, natpisne ploče HCR-a o minskoj opasnosti uz makadamske i asfaltne ceste. Od Glinske Poljane, Donjih Jama, preko Stankovca, Gračenice Šišinečke i Slatine, Bučice, Taborišta, Selkovca, Male Soline sa srušenom crkvom i gradilištem nove Ranjenoga Isusa, Hađera…

Napisao: Josip Frković

Dok u hrvatskom pravosuđu, istodobno s masovnim odlascima mladih Hrvata u inozemstvo, traje još jedan val iseljavanja i ne baš pozitivna ocjena europske obitelj o jalovu kažnjavanju svakovrsnih kriminalaca – od kleptomana bivšega premijera, preko „sinkopirana“ lovaroša za ubojstvo dvoje talijanskih državljana, za malverzacije, pljačku i korupciju bivše čelnice regionalne samouprave, zlostavljanje supruge i traljavoj ovrsi splitskoga dječaka i njegovoj hajdučkoj otmici u inozemstvo – medijske informacije o aktu milosti Vrhovnoga suda za četničkoga koljača Dragana Vasiljkovića u cijeloj zemlji i među hrvatskim iseljenicima dočekane su, najblaže rečeno, s negodovanjem. S ogorčenjem, pak, na Banovini, gdje je srpski desperados s ostalim ološem s teritorija bvše totalitarne države i inzemstva postao poznat kao grdoba s ljudskom lubanjom u ruci. Znan po ratnim zločinima i aktima terorizma koje je kao i svi sljedbenici „kasapina“ i tzv. vožda Miloševića uporno nijekao. Za napada na Glinu, ubojstvo 19-godišnjega policajca Tomislava Roma i ranjavanje više pripadnika Policijske postaje, za odvođenje 16 Glinjana u kninski kazamat podno utvrde, gdje su teško ozljeđivani i maltretirani. Nije stoga čudno što se na svakom mjestu, desetak dana iza tužne glinske obljetnice početka brutalne velikosrpske pobune i agresije, postavlja pitanje čime je kapetan Dragan zaslužio 24 mjeseca ranije puštanje iz zatvora. Pita se to i policijski dozapovjednik glinske postaje Ivo Šantek iz Dvorišća, koji se nakon lomljenja triju rebara, kičmenoga pršljena i ključne kosti, pretrpljenih strahova zbog stražarskih prjetnji aktiviranjem ručnih bomba i drugih neljudskih postupaka, 52 dana iza zarobljavanja uz Božju Providnost ipak domogao slobode.

Zlodjela kapetana Dragana na svakom koraku

Pita se to i teško stradali civil Ivo Lipak iz Prekope. A što bi rekli tisuće anonimnih Banovaca koji su također prolazili torture, promatrajući zvjersko postupanje s njihovim najbližima, dok im oganj u dim odnosi teško stečeni dom i gospodarske zgrade građene u više naraštaja… Je li se pri odlučivanju o ranijem puštanju na slobodu srpskoga krvnika ekstradirana iz Australije itko zapitao kako će pravorijek tom ratnom zločincu, primjerice, doživjeti članovi obitelji dr. Ivana Šretera, zvjerski ubijenoga 1991. na Bučju Veljka Džakule. Za njegovu se poštedu u zarobljeništvu, doduše, verbalno zauzimao dr. Milorad Pupovac, koji je zauzvrat tražio puštanje iz pritvora dvojice liječnika srpske nacionalnosti, ali… A Šreter je umjesto penzioner koristio hrvatski izraz časnika jedne podivljale hajdučke rulje naoružane i našim oružjem. Samo je hrvatska strana, dakle, izvršila obećanje. Za kosti iskrena humanista do danas se ne zna, a Pupovac i njegovi sunarodnjaci, zastupnici srpske saborske manjine, drže se vrha hrvatske demokratske vlasti i dio su Plenkovićeve parlamentarne većine.Koje li ironije?!. I dok se Dragan Vasiljković opravdano raduje skoroj slobodi, njegova su zlodjela i ovih ljetnih dana i mjeseci zorno vidljiva na svakom koraku. Glavni su objekti takve vizualne pozornosti novinarske i istraživačke ophodnje totalno srušena stara crkva kraj gradskoga parka, te devastirana stara Toplička ulica u Glini, na kraju koje će ubuduće stajati „Križ istine“ za tisuće nedužnih Hrvata koji su u genocidu nakon 1945. ubijeni samo zato što su branili prvu hrvatsku državu, ruševine pekare „Prehrane“, natpisne ploče HCR-a o minskoj opasnosti uz makadamske i asfaltne ceste. Od Glinske Poljane, Donjih Jama, preko Stankovca, Gračenice Šišinečke i Slatine, Bučice, Taborišta, Selkovca, Male Soline sa srušenom crkvom i gradilištem nove Ranjenoga Isusa, Hađera… Svjedoče i stotine i tisuće crvenih obnovljenih kuća, najčešće skupih i zašikarenih vikendica bez stanara ili povremenih korisnika.

Crni unproforci u Glinskoj Poljani i Graberju

Prolazeći kroz Glinsku Poljanu, reporter se kod gđe Raušević prisjeća vojničkih dana, daleke 1992., kad su crnoputi pripadnici UN-a (odjeveni u stare bunde JNA za minus 20 C – op.p.) na kontrolnoj točki pokazivali fotografije teško oštećene zgrade škole u Graberju. Novinarski nerv i u vojnoj odori, nije dao mira, pa sam predložio da u našem IPD-u zapovjedništva Operativne zone HV-a Zagreb neke od tih slika priredimo za novi broj „Hrvatskoga bojovnika“. Ideja se nije ostvarila, jer bi srpski kanibali, očekivano, reagirali novim paljevinama i uništavanjem hrvatskih dobara. Tih dana, inače, po Božjoj žegi, dok su crni unproforci drhtali od hladnoće, petrinjsko su Pokuplje pohodili i bivši ministar vanjskih poslova i čelnik Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva dr. Zvonimir Šeparović sa suprugom Brankom. Prosvjedovali su njih dvoje zbog odluke državnoga vrha o povlačenju naših branitelja s oružjem novodostignute crte obrane prema bradonjama. U Zaloju, zavičajnom selu bivšega direktora sisačke Tiskare, pok. Stjepana Skrbina, susrećemo rođaka nekadašnjega gradonačelnika Velike Gorice pok. Josipa Karasa, koji se raspituje za penzića Zlatka Paripovića iz Odre Sisačke. U Gračenici Šišinečkoj, na razmeđu sa Stankovcem, zastajemo kraj teško oštećene katnice, u čijem je prizemlju „junački“ simbol svetosavskoga hajdučkoga srpstva, CCCC, te sačuvana registarska traktorska pločica općine Glina. Vlasnici koji su nužni smještaj našli u adaptiranim gospodarskim prostorijama, nisu bili doma, ali ih susjedi za vikend svakako očekuju. Slijedi most na Golinji s drvenom vodenicom koju bi okupatori zacijelo zapalili, ali im se žurilo dalje.

Kataklizmične slike divljanja „pobednika“

Posvud samo kataklizmične slike divljanja „pobednika“ s istoka i iz hrvatskih krajeva koje su željeli priključiti nekakvoj sao/mao tvorevini. A onda Stankovac, prijeratni gradić banovinskoga Pokuplja u zelenoj dolini što gleda na dominantnu prekoobalnu crkvu u općini Lekenik. To je teško oštećena i uspješno – još za Domovinskoga rata – obnovljana župna crkva sv. Marte u Ššišincu. Uz nju, obnovljeni župni stan pok. župnika vlč. Petra Šimića i kasnijega upravitelja, također pok. vlč Stjepana Huzjaka, rođena u Lasinji, na službi u poraću u Gornjoj Bučici i sv. Antunu Padovanskome. Još je trajao nemilosrdni rat, dok smo s lijeve kupske obale i položaja pričuvne policije „Stjepan radić“ promatrali banditsko raskrivanje krova brdske kapele Presvetoga Trojstva u Slatini. Ondje je u šumskoj čamotinji dužnost župnika obnašao vlč. Janko Vedrina, rođen u Mariji Bistrici. Na pravdi Boga, kao i stotine tisuća Hrvata,mučki su ga ubili komunisti. Njegov rođendan, 25. rujna 1904., u vjerničkom se puku i danas slavi kao svetkovina župe sv. Antuna Padovanskoga. Da, ratne banovinske vjetrometine pamte i nedaleke događaje u obrani slobode naše domovine. U akciji „Vihor“ združenih braniteljskih snaga Operativne skupine HV-a za Sisak i Banovinu, mnogi su Hrvati gorko zaplakali zbog gubitka supruga i sinova, unuka i braće. Zbog neostvarena mostrobrana i kašnjenja pripadnika 153. velikogoričke brigade zapovjednika pok. Damira Goršete, napadajna akcija iz pokreta s forsiranjem rijeke nije uspjela. Dok su policijski specijalci već naveliko prodirali u neprijateljsku pozadinu, sve do glinskoga brda Pogledića, a topnička se i minobacačka vatra razlijegala koritom Kupe sve do Siska, borci zagrebačke 102. brigade smrtno su stradavali pri prelaženju rijeke.

Devetnaest mladih života za slobodu RH

O njihovu nesebičnom darivanju života hrvatskoj domovini i danas svjedoči Spomen-gaj 102.koji su osmislili novinarski i vojni veteran Joško Palavršić iz brigadne udruge branitelja. Poginuli su Robert Bartolić, Nenad Bičanić, Damir Pokić, Boris Car, nenad Cetin, Darko Koleno, Ivica Miketek, Mladen Grubić, Tomislav Sukobljević, Božo Širanović, Darko Šolić, MarioTankov i Ivan Vučetić. Na granitnim i mramornim pločama s datumom 13. prosinca 1991.njihova imena podsjećaju na junaštvo slabo opremljenih i naoružanih „zengi“ koje je hrabro vodio general Božo Budimir. I šestorica „gromova“, Druge gardijske brigade, ostali su na banovinskim livadama podno Stankovca ili u valovima Kupe. Bili su to Ante Zrile, Siniša Janjić, Mladen Ušar, Damir Sajko, Milan Turkalj i Pave Žgela. Na desnoj obali Kupe izgubljeno je i osam tenkova T-55 i dva oklopnjaka. Ali, vratimo se nekad bogatu selu Stankovcu, u kojem kao i drugdje još uvijek ima ruševina i crvenih kuća bez stanara. Danas ondje živi samo 13 upornih Stankovčana. Najstarija je samotna bivša učiteljica mnogih nestalih i preživjelih suseljana, Mirka Šoštarić (94). Ona i danas s kućnoga broja 13 s tugom pogledava na ruševine negdašnje lijepe školske zgrade i susjednoga divovskoga doma, u kojem je također bilo nekoliko razreda. Ruina je obrasla divljim stablima, a debeli se ogradni zid tek malo naslućuje. Želju da sjećanja dugovjeke učiteljice prenese čitatljstvu, naravno, autor teksta svakako će ostvariti, ali kad prođe teška uhobolja u zavičaj zaljubljene i vitalne starice.

Iz zasjede ubijeni „križari“ Taborišta

Nešto više od svoje i majčine učiteljice o zabavi u Stankovcu 1945. i stradavanju hrvatskih mladića iz Gornjga Taborišta kazivao nam je bivši vojnik 20. glinske pukovnije (što ipak nije ponijela željeno ime zapovjednika Prve glinske pukovnije u Vojnoj krajini – op.a.) za srpske okupacije Antun Krpačić. Prenosi nam svoja dječačka sjećanja na druženje momaka uz pjesmu, svirku tambura i karte. Dugo vremena nije znao kakva im je bila sudbina poslije odlaska iz sela, no tetak Andrijin, Janko Šoštarić, koji je iseljenik u Australiji, znao je pojedinosti. Zabava je održavana u staroj zgradi škole, a on sam uspio je pobjeći kući kroz podrum škole. Skrivao se s majkom, ali su se ubrzo čuli rafali u Pećinama kod Jama. Kad su Taborištani pošli kući, prema Donjim Jamama – s obzirom da su ih partizani nazivali „križarima“ – postavili su im zasjedu, u kojoj je stradalo 30-ak mladih. Tko je bio počinitelj nije se nikada doznalo. Baš kao što baka Josipa Miličić nije saznala tko joj je od četnika uništio svu muku i trud prerano umrloga muža, njene same i dvoje djece. Sin Ivica od 1991. je hrvatski vojnik i s obitelji živi u Petrinji. Dolazi vikendom i obavlja sve domaćinske, muške poslove. Njegova brižna mati, međutim, brine i o hraniteljici Pisavi. „Kak’ bi ja išla po mleko u Pokupsko ili Glinu?“ Za kraj, spomenimo i to da je pok. Vlado Šoštarić Kanader, poznati glinski domoljubni zanesenjak vatrogasac, branitelj i povjesničar amater također iz Stankovca, do kojeg se razvaljenom cestom iza „Oluje“ vozilom nije moglo proći. Na spomen-obilježju posvećenu žrtvama drugoga rata i poraća, te Domovinskoga rata, šesnaest je imena poginulih i nestalih do 1995., a dvanaestoro u genocidnom obračunu – navodni Tito ili njegov dubler Šapajev – „pustio je bivšim pratiteljima divljih Turaka osvajača da se izdovolje.“

RTV Banovina iz Slatine Pokupske

Čitamo imena ubijenih i nestalih: Ivan, Kata i Slavica Benković, Janko Dejanović, Ivan Frković (potomak Ivana Frkovića, stradaloga u Drugom svjetskom ratu – op.a.), Sofija Kramarić, Jalža Krković, Ivan Medved, Jana Silaj, Josip Preskar, Milka Protulipac, Milan Šoštarić, Milka Šoštarić, Tomislav Hodalj, Pavao Paladinić i Ivek Kežman. Među stradalima od partizanije ponavljaju se imena predaka. I tako je kraj Drugoga svjetskog rata vojno gubitnička Hrvatska ostala bez pola milijuna bivših vojnika, staraca, žena i djece. Prvenstveno fertilnih i nedužnih domobranskih mladića, kojima je uskraćeno pravo na potomstvo. U susjednoj Slatini Pokupskoj – četvrt stoljeća iza početaka vojničke Radio-Banovine u Kravarskom – posjećujemo nove studijske prostorije RTV-a s 11 zaposlenih, kraj obiteljske kuće prvoga predsjednika glinskoga HDZ-a iz Gornje Bučice, Nikole Maričkovića. Radijskom slušateljstvu i TV-gledateljstvu pričali smo o obilježavanju stratišta i grobišta žrtava jugokomunizma, nejgove Ozne i Udbe, koje simbolizira bijeli, jedanaesti po redu „Križ istine“, na glinskom Trgu hrvatskih branitelja. Prije Gline, od lipnja 2016.,bijeli su križevi osvanuli na rubu Brezovice, u Crncu, Općoj bolnici Sisak, Kratečkom, Galdovu, Sunji, Bobovcu, Stazi, Majuru i Vrginmostu/Gvozdu. Putničke, namjerniče, zastani u parku pri kraju Topličke! T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. anno
    #1 anno 8 srpanj, 2018, 21:18

    Što je sa onima koji su pustili i prije zarobili Arkana 1991.
    To su bili njegovi sunarodnjaci u odorama hrvatske policije.
    A iza Dragana netko stoji.
    Ovi naši su dobili visoke kazne u borbama za slobodu RH.
    Svaka čast autoru članka, ali neka malo u kolovozu podsjeti i na “bežaniju” ugroženih iz ovih krajeva.
    Tomu su prethodili i njihovi zločini opisani u članku.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. merle
    #2 merle 8 srpanj, 2018, 21:13

    TO SE MOŽE SAMO DOGODITI U HRVATSKOJ ZATO ŠTO HRVATSKOM NE VLADAJU HRVATI NEGO srbi I jugoslaveni!!! OSVJEDOČENOM RATNOM ZLOČINCU hrvatsko? prvosuđe? UMIJESTO DA POVISI PRAVOMOČNU PRESUDU ONO SMANJUJE TAKO DA OSVJEDOČENI KRVOLOK KOJI JE UBIJAO I RUKOVODIO srbskim POBUNJENICIMA USKORO IZLAZI NA SLOBODU!!! O ZEMLJO OTVORI SE!!! I DA BUDE JOŠ DA NIJE TRAGIČNO BILO BI SMJEŠNO SPRDA SE SA hrvatskim sudom? I JOŠ ZAMISLITE ON ĆE TUŽITI HRVATSKU ZBOG TOGA ŠTO JE NEDUŽAN JER AKO GA NISU OSUDILI NA 20 GODINA ŠTO GA ONDA UOPĆE SU TU DRŽALI!!! JA NEZNAM ZA VAS ALI JA IMAM OSIJEČAJ I ČESTO SE PITAM U KOJOJ JA TO DRŽAVI ŽIVIM!!! SVE SE NADAM DA ĆU SE PROBUDITI I DA JE TO SAMO RUŽAN SAN ALI NIJE TO JE NAŽALOST HRVATSKA ZBILJA!!!

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.