ZLIKOVNICA ZA DOBROĆUDNE DUŠE

ZLIKOVNICA ZA DOBROĆUDNE DUŠE

7. kolovoza, 2012.

 

Prevrtljivci-2Izložba Ane Divković o prevrtljivcima u Mezeju Prigorja u Sesvetama

 

Piše: Lada Žigo( prevrtljivka na neodređeno vrijeme)

Kako bi netko iz svijeta filozofije i literature, netko tko nije stručnjak za teoriju slikarstva i kiparstva, mogao doživjeti začudnu kiparsku zvrckavu “neuravnoteženu” “Zlikovnicu” mlade akademske umjetnice Ane Divković, kao i drugi ciklus njezine izložbe, posvećen uravnoteženoj “slikovnici” prirode? Prije svega, kao “raskol” urbanoga svijeta, u kojem je infantilnost poremetila sve uloge i oblike, i prirodnoga svijeta, u kojem oblici i mijene ostaju vječni i nepromijenjeni. Ali, napunimo isprva baterije za prvi (ne)svijet. Zalegnimo u fotelju, prelistajmo par “žutih” novina, pogledajmo nekoliko političkih (e)misja na TV-u i promotrimo političke smutljivce, zabuljimo se potom u Red carpet i estradne prevrtljivce i onda… zijevnimo i zaklopimo oči. Eto nas u Zlikovnici koju živimo svaki dan – to je naš zajednički društveni stan. Bajka suvremenog doba s obrnutim moralnim postavkama – zli uspijevaju, dobri gube, a scenografija napreduje sve više i više. Živimo zapravo u Slikovnici punoj zvijezda-padalica, lažnih prinčeva i princeza, razmetnih bogataša, kukavnih siromaha, poludjele vlasti, apatičnog puka… od svega nam je muka… a za to vrijeme jedna precizna kiparska ruka, s mnogo, mnogo umjetničkog sluha, skulpture prevrtljivaca pomno gradi, fokusira im lica, ruga se paradi. Oblikovala je prevrtljivce u terakoti i izložila na drvo, pa pokušajmo definirati lažnjake, kao prvo!

IZLOŽBA O PREVRTLJIVCIMA

Na postolju se jedan vrti, na drugom se netko inati, iskočili svi iz geometrijskih oblika, pa ti, gledatelju, mudruj i shvati! Napol’ ljudi, napol’ zvijeri, u svjetskom cirkusu mijenjaju pozicije, pa opozicije – debeli Prevrtljivac se valja svim dijelovima u svim smjerovima (današnji konformist?), Šupljikavac i Praznjikavac bulje u se na vr’ drva (današnji medijski ekscentrici?), Kalkulizatori stoje na žicama, mogu se micati lijevo- desno (današnji kolonaši što mijenjaju vođu pred izbore?), a Samojedi sjede s glavom na koljenima, frkću, predu, sebe jedu (senzibilni neurotičari današnjega doba?) Prevrtljivaca je bezbroj, podsjećaju pomalo na neandertalce što u liberalnom kapitalizmu traže sreću, a ljudski, moralno, unatrag se kreću.

NAPREDNJACI BEZ NAPRETKA

Kako autorica reče, prevrtljivci su “nasilno nasiljeni u geometrijske okvire”, te okvire deformiraju, pa okvir postaje okriv (okrivimo za to bezakonje u društvu!). Ana Divković spaja kiparstvo, slikarstvo i literaturu, iznimno je maštovita i darovita jer kada slikom i kipom želi nešto reći, ona vješto prevrće i riječi. Igra se i likom, i slikom, i jezikom – zbilja je sjajna, bajna, štono teoretičari kažu – multimedijalna!

I ako je ikome do zaključka stalo, ponovimo onu Ujevićevu: “Ima mnogo naprednjaka, a napretka malo.” Zato zlikovci i prevrtljivci, i kada novi trend im mine, i dalje stoje ko budale, kano klisurine! I koje god blještavilo evolucija nam nudi, u srži ostajemo bahati, blentavi praljudi! Zmazani, zli, izobličeni, ružni… zato u prirodnom ruhu (terakoti) i izgledamo tužni. Mlohavi, grubi, nezgrapni čak i kada osvojimo mjesto prvo… a pod nama, umjesto mramora, tek sasušeno drvo! Bravo Ana, izvrsni žalac uperen u društvo – raskrinkala si “napredak”, “uspjeh”, taj civilizacijski mit i razotkrila karikaturalnim skulpturama ljudsku primitivnu bit!

Prepoznah i sebe u liku Bačvaša, što se u bačvu skrio, ljenčari i u ludi svijet gleda – jer u kapitalizmu umjetnik ko puž plazi i svoju kućicu mira ne da.

Draga Ana, zbog tvoga nazivlja i sjajne igre riječi, zbog tvoga talenta što se ko barjak vije, i ja u rime uđoh i postadoh pjesnik, bolji nego prije!

A sada, ostavimo prevrtljivce što se stalno množe, iziđimo iz njihove usmrđene kože – krenimo u prirodu što svoje zvuke veze, među debla, krošnje, pse i krhke breze!

Anin svijet prirode je prozračan i tih, skica vazda istog nježnog lica – oblici u njoj uvijek su isti, uživajmo u tom ciklusu i postanimo čisti! U urbanom svijetu stalno nas gaze, u svijetu prirode zrake nas maze… nađimo špilju za malo mira, sanka, gdje ne šalje opomene Zagrebačka banka!

I na kraju, daje se na znanje da autorica ovog tekstića bježi od prevrtljivaca… na romantično imanje. Tamo sve dobro ovog svijeta stane. A imanje je, dakako, od slikarice Ane!

P.S. Mala sam zlikovica, koristim trenutak, Ana, u terakotu me pretvori i zabij u svoj kutak!   T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code