ZBOG MENE JAKOVČIĆ RŽE KAO KONJ

ZBOG MENE JAKOVČIĆ RŽE KAO KONJ

25. rujan, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

 

 bruno_langer

Bruno Langer u razgovoru za portal Tjedno.com

Razgovarao: Dražen Stjepandić

 Atomsko sklonište je jedan od najvećih bendova, a  Bruno Langer je jedan od najvećih hrvatskih rokera. Počeli su daleke 1976., a 1978. za RTV Ljubljana snimili su prvi studijski album “Ne cvikaj generacijo”,  na kojem su se uz naslovnu skladbu našle i legendarne pjesme: “Pomorac sam majko”, “Kinematograf našeg djetinjstva”… Iste, 1978. godine, za istu  RTV Ljubljana izdali su i album “Infarkt” iza kojeg su ostali: “Bez kaputa”, “Pakleni vozači”, “Oni što dolaze za nama”…Uslijedili su albumi: “U vremenu horoskopa” ( RTV Ljubljana, 1980.), “Atomska triologija (RTV Ljubljana, 1980.), Extrauterina (RTV Ljubljana, 1981.), Mentalna higijena (RTV Ljubljana, 1982.) od kojeg su do danas ostali veliki hitovi kao: “Za ljubav treba imat dušu”, “Žuti kišobran”… Za američko tržište 1983. izdan je album “Space Generation”. Po povratku iz Amerike u Beogradu na Tašmajdanu 1985. snimljen je live album “Jednom u životu” (RTV Ljubljana).  Teško je reći koji je album bio najbolji, koja je od nezaboravnih pjesama bolja. Uglavnom, Atomsko sklonište je iza sebe ostavilo mnogo albuma i hitova.

Poslije smrti  prvog pjevača Sergia Blažića Đosera bend se pretvorio u trio i otada glavnu riječ vodi Bruno Langer, prije toga basist i autor glazbe. Bruno Langer je bend održao do današnjih dana. Zadnji album “Tera Mistica” snimili su 1995., ali koncertno su ostali aktivni. Posebno u Bosni, Srbiji i Makedoniji gdje prolaze bolje nego osamdesetih. Česti su gosti raznih festivala, tako su ove godine na Bear festu u Beogradu na Ušću nastupali pred više od 100 tisuća ljudi. Ljetos na koncertima u Domu mladih na Skenderiji u Sarajevu, Visokom i Goraždu, gdje su nastupali na gradskim trgovima,  došlo ih je vidjeti i čuti tisuće mladih i onih starijih koji su bili svjedoci nastajanja velike rock legende.

Uz rock glazbu po kojoj je najpoznatiji, Bruno Langer se bavi i politikom, bio je član ISDF-a (Istarskog socijal-demokratskog foruma). Kandidirao se za istarskog župana i jedan je od najglasnijih vikača protiv korupcije i privatizacije u Istri. Posebno je kritički usmjeren protiv dugogodišnjeg predjsednika IDS-a i istarskog župana Ivana Jakovčića.

Nekoliko dana nakon okruglog stola pod nazivom “Zloupotreba vlasti i neregularnost izbora” u organizaciji Incijative za drugačiju Hrvatsku, održanog u Novinarskom domu u Zagrebu, telefonski smo razgovarali za portal Tjedno.com.

 Zašto Ivana Jakovčića između ostalog nazivate i Sanaderovim pionirom?

–        Jakovčić je za mene prije svega Sanaderov Hypo brat. E, sad, Sanader je kao drski Dalmoš znao upravljati ljudima oko sebe, pa je Jakovčić kraj Sanadera bio manji od makovog zrna, dok se u Istri ponaša kao lokalni šerif koji sve kontrolira. Govorilo se da će, kad padne Sanader, pasti i Jakovčić, ali Sanader je pao, a Jakovčić je još jači jer Istra nije dio hravatskog političkog korpusa.  IDS na čelu s Ivanom Jakovčićem uspio je poništiti višestranačje  u Istri, a višestranačje je temelj svake demokracije. Na papiru IDS je u kolaciji s SDP-om, ali SDP zapravo u Istri ne postoji. SDP u Istri nazivam podrepnim muhama IDS-a. Jakovčić je u Istri poništio sve stranke. Otvoreno i odgovorno tvrdim, Jakovčić u Istri kontrolira sve, od policije do sudstva i državnog odvjetništva. Takva politika IDS-a traje od 1993. kad su se na Brijunima dogovorili s Franjom Tuđmanom.

Prokomentirajte nedavne susrete Jadranke Kosor i Ivana Jakovčića na Brijunima.

–      Slobodno mislećim ljudima u Istri u projektu Brijuni rivijera, još od vremena kad je taj projekt zajedno sa svojima junacima u Istri gurao pokojni Ivica Račan, postoji nešto neshvatjivo. U ugovoru, koji je isplivao u javnost u jednom članku, stoji izraz učinkovita privatizacija. Vlada je bila vlasnik 66 posto zemljišta, a 33 posto Županija istarska, premda sama  županija nije vlasnik ni jednog pedlja tog zemljišta, a oni koji jesu, jedinice lokalne samouprave kao Općina Fažana, Grad Vodnjan i Grad Pula, apsolutno nisu imali pravo glasa. Kad bi se Trgovačko društvo Brijuni rivijera d.o.o. ugasilo, bilo bi ‘doviđenja, zemljo’. Eto, to je učinkovita privatizacija. Onda je Sanader taj članak promijenio i stavio je koncesiju na 66 godina. Bezobzirna pljačka istarske zemlje. Susreti Jadranke Kosor i Ivana Jakovčića samo su nastavak iste te politike. Jadranka Kosor je s Jakovčićem partner, dok toga kod Sanadera nije bilo, on je davao samo naredbe i komande. Jakovčić je malo napredovao, ali ciljevi i metode su ostali apsolutno isti. Opet je ostao sjediti na dvije stolice, obećao se Jadranki Kosor, neovisno o ugovorima koje je potpisao s Kukuriku koalicijom. Iza takve dvostruke politike dogodila se rasprodaja trećine istarske zemlje, Istra je bila epicentar Hypo zla i nikome ništa. Za Hypo u Istri nitko nije procesuiran. Jednako je sramotna je i privatizacija Arena turista, prodana je za 4  milijuna i 400 tisuća maraka. Danas toliko vrijedi bolja provincijska pizzerija, a za te novce je talijanski kupac kupio 10 hotela i 12 kampova. Kasnije je Arenu turist isti taj Talijan prodao investicijskom fondu Goldman Sachs za 136 milijuna eura. Milijun sam puta govorio o tome i nikome ništa, a zbog Sunčanog Hvara svi su se digli na noge. Zbog Liburnija hotela Damir Kajin je otišao u Opatiju dizati revoluciju, a u vlastitoj kući šuti o najvećoj tranzicijskoj pljački u Europi. Još jedan dokaz da Istra nije dio hrvatskog političkog korpusa.

Kad spominjemo učinkovitu privatizaciju, recimo da je najučinkovitija bila Hypo banka koja je kupovala zemlju za pet eura po kvadratu.

–      To je prostor Barbariga i Dragonera nasuprot Brijunskom otočju. Nekada je Istra bila deseta rimska provincija u kojoj su vosjkovođe i visoki dostojanstvenici imali preko dvjesto vila. Neki tvrde da je na tom prostoru iskopano Zeusovo blago. Uglavnom, rajski prostor neopisive ljepote prodavan je za pet eura po kvadratnom metru Haiderovim bankarima. Haider je još bio živ i bio je zemaljski poglavar Koruške, koja je bila 54-postotni vlasnik Hypo Alpe Adria Banke. Haiderovim bankarima je omogućeno da kupe milijun i sto tisuća četvornih metara zemlje za po pet eura. Ukupno za oko  pet i pol milijuna eura, a prava vrijednost je bila između dvjesto i tristo eura po kvadratu. Nekada društveno zemljište trebalo je postati vlasništvo građana, odnosno lokalne samouprave Pule, Vodnjana i Fažane. Mi u stranci Istarski socijal-demokratski forum prikupili smo i dvanaest tisuća potpisa za referendum na kojem bi se građani odlučili o sudbini Barbarige i Dragonere, međutim, referendum nikada nije održan, premda je za njega potrebno samo pet tisuća potpisa. Nažalost, u Istri građanin kao jedinka ne postoji, njemu se obraćaju samo kad su izbori. Tada mu svašta lažu, a građani su samo na spomenutim primjerima izgubili dvije moderne bolnice.

 MALAC IZ KUD-a ROŽENICE

Jeste li se osobno u međuvremenu susretali s Ivanom Jakovčićem?

–      Tog malca sam upoznao 1982. kad smo promovirali album “Mentalna higijena” u pazinskom Kaštelu. Jakovčić je tada vodio KUD Roženice. Bio je mali simpatični Pazinjan. Zadnji put vidio sam ga kad sam se kandidirao za istarskog župana. Nas šest kandidata imali smo sučeljavanje u organizaciji Radio Pule u hotelu Rivijera. Jakovčića su smjestili pored mene,  sa mnom je dijelio jedan od tri mikrofona. Na sučeljavanje je zakasnio i kad je vidio da su ga smjestili pored mene, bilo mu je zlo. Bio je blijed i rzao je kao konj. Puštao je tako neke zvukove kao da su mu kopita narasla, lupao je nogama po podu. Totalno se izbezumio, nikad nisam tako nešto vidio. Dakle, kad me vidi, Jakovčić dobija konjske napade.

Kako gledate na svojedobnu kandidaturu Livia Morožina za gradskog vijećnika u Vodnjanu?

–        Livio je jako talentiran glazbenik i da je obnašao bilo koju funkciju, mislim da bi to radio časno.

 HARMONIKAŠI BRAĆA BAJIĆ

 Na nedavnom okruglom stolu u Novinarskom domu, organiziranom od strane udruge Za drugačiju Hrvatsku, Mladena Bajića nazvali ste  “harmonikašem koji bi se trebao priključiti braći Bajić”.

–       Nedavno je Jakovčić izjavio da je bio kod Bajića i da se protiv njega ne vodi nikakva istraga. Zamislite koji Jakovčić ima status kod Bajića, ode i popriča o tome  je li Bajić nešto petlja oko njega. Istodobno kad je Jarnjak došao na tapet, rekao je da će otići kod Bajića, a ovaj mu je odmah odgovorio da nema Jarnjak što dolaziti, oni su ti koje pozivaju. Jakovčić može, a Jarnjak ne može. Način na koji Mladen Bajić vrši posao šefa DORH-a toliko je na niskoj razini da bi bio uspješniji da se priključi čuvenoj braći Bajić i da s njima svira harmoniku. Zbog svog ‘nečinjenja’ Bajić je jako kriv i odgovoran za mnogo toga što se u Hrvatskoj događa. Majka svih afera, kriminal nad kriminalom su Hypo zločinci, a on nije ništa učinio.

 Kako jednog starog rokera doživljavaju u politici?

–      Jakovčić je pričao kako je bolje da se držim muzike, ali već sam preko deset godina u politici i više me kao rokera ne doživljavaju. Trude se zatvoriti mi medije, posebno Glas Istre koji je Jakovčićeva novina. U vrijeme štrajka novinara Glasa Istre novinari su sami rekli da Jakovčić nikada ne bi pobijedio bez podrške te novine. Poslije toga, u jednom razgovor za Glas Istre, to sam ponovio, ali nisu objavili.

Kako gledate na hrvatsku medijsku scenu?

–        Što je to, zar to postoji? Uz dužnu pohvalu nekim portalima, slobodnih medija nema. Mediji su u strogoj sprezi s politikom i krupnim kapitalom i u ovoj zemlji vlada diktatura cenzure.

IZBORI ĆE BITI SAMO ROTACIJA KADROVA

Što očekujete od predstojećih izbora?

–      Više od desetljeća dosađujem hrvatskoj javnosti s pričom kako u Hrvatskoj, isto kao i u Istri, nema višestranačja. Samo imate rotaciju partijskih kadrova kao nekada u socijalizmu. Gradonačelnik postane šef komiteta, šef komiteta postane šef soc. saveza, šef  soc. saveza ide u sindikat i tako se rotiraju kadrovi. Vidite da nikome ne smeta postojeći izborni zakon. Sve je to ista ekipa, koja samo ima igrokaze za ovaj jadni i neuki narod. Samo osam posto naroda čita novine, jer nema za novine, a televizija im pere mozak. Narod jednostavno ne zna što se događa u ovoj zemlji. Samo osjećaju da nešto ne štima. Očekujem samo rotaciju kadrova. Izbori će pokazati koliko hrvatski mediji nisu slobodni, pokazat će se luda polarizacija između HDZ-a i pjetlića iz Kukuriku koalicije.

A referendum za pristupanje EU?

-Od prvog dana sam euroskeptik i protivim se ulasku u EU na ovaj način. Mi se prvo trebamo obračunati s onima koji su opljačkali ovu zemlju. Još uvijek nemamo ni jednu pravomoćnu presudu, za razliku od Srba koji bez problema svojim lopovima oduzimaju imovinu. Koliko čitam i pratim, većina ljudi je protiv ulaska u EU. Međutim, postoje spiskovi s preko 550 tisuća glasača viška. Svi to znamo i nitko to ne demantira. Zato su u Hrvatskoj legalni izbori nemogući. Da bi izbori i referendum bili pošteni, prvo treba srediti biračke spiskove. Drugo, u manjim sredinama već dvadeset godina u biračkim odborima imamo iste ljude. Treće, treba promijeniti izborni zakon.

Zašto ste protiv ulaska u EU?

–      Tako smo mogli podnijeti zahtjev da budemo jedna od američkih saveznih država. Imali bismo daleko veći suverenitet. Plaše nas ostankom na Balkanu, ali to su samo igrokazi. Bio sam na turneji po Bosni, Srbiji i Makedoniji i razgovarao sam s publikom i mislim da imaju gotovo iste probleme kao i ovdje.

STARA ROKERSKA SLAVA

Za Pulu neki kažu Liverpula, kakava je sada situacija po pitanju rock’n’rolla?

–      Stara slava iz vremena kad je Pula bila rokerski grad od glave do pete je ostala. Nekada je bilo nepojmljivo da u Puli čujete da iz auta dopire turbo folk. Danas je to kod mlađih ljudi česta pojava. Nisam za zabrane, svaka generacija ima pravo na odabir, svaki čovjek  neka sluša glazbu koji hoće, apsolutno sam za glazbeni pluralizam i sadašnja situacija je volja naroda. Rock više nije trend i kad se čovjek pojavi s gitarom, nekima to čudno izgleda.

Atomsko sklonište je u svojim pjesmama uvijek provlačilo neku proročansku nit. Primjerice, pjevali ste o “kućnim kompjuterima i prijateljstvima koja će sklapati preko njih oni što dolaze za nama”. Na što ste mislili u to vrijeme, nekoliko godina prije nego što će se u Americi tek početi  proizvoditi prva kućna računala?

–       Tada je tekstove pisao pokojni Boško Obradović, a ja sam ih uglazbljivao. Napisao je pjesmu “Oni što dolaze za nama” tvrdeći da je to budućnost. Pokazalo se da je bio u pravu.

Kako gledate na društvene mreže?

–      Nisam na facebooku, ali sve to podržavam. Mnogi bi zaustavili internet, ne znam što bi bilo s demokracijom bez Interneta.

Nekada ste pjevali i “da neće biti Trećeg svjetskog rata”. Trenutno je tridesetak zemalja u vojnom sukobu u Afganistanu, Libiji, kuha se u Iraku, Siriji, Palestini… Je li počeo Treći svjetski rat, jesmo li negdje u trideset i osmoj?

–      S Boškom Obradovićem sam i oko tog teksta dosta razgovarao. Govorio sam da će sigurno biti Trećeg svjetskog rata. On je mislio da neće zbog atomskog naoružanja, a kako je završio Drugi svjetski rat nego upotrebom atomske bombe? Nisam sciontološki katastrofičar, kršćanin sam katolik, ali mislim da je ljudski rod zla ekipa koja je došla uništiti ovaj planet. Užas koliko su ljudi zli. Atomsko sklonište je mnogo prije rata imalo lijepih antiratnih pjesama. Rock za mene ima snagu kad nosi neku poruku, a u svoju suprotnost se pretvara kad ima neki šuplji tekst.

Je li je Đoni Štulić najveći hrvatski roker?

–      Teško je to reći. Moj prijatelj Đoni svakako je velikan i brojne njegove pjesme su antologijske.

SIGURNO SNIMAMO NOVI ALBUM

Što je s novim albumom Atomskog skloništa, već ste ga par puta najavljivali?

–     Ništa. Album pod nazivom Snajper najavio sam kad mi je u Dalju ubijen prijatelj.

Mnogi bendovi snimaju albume kao razlog za svirke i promocije. Atomsko sklonište je desetak godina uglavnom snimalo albume, čak smo godišnje snimali i po dva albuma, a nismo mnogo nastupali. Sergio je imao karcinom, pa smo odlazili samo na određene nastupe. Od Sergiove smrti snimili smo samo dva albuma, ali smo mnogo svirali. Zadnji album snimili smo 1995. “Terra Mistica”. Za koncerte nam nije potreban novi album, ali nešto ćemo snimiti. Sad je ponovno došlo vrijeme singlova, ali mi ćemo snimiti album.

Najuspješniji koncerti Atomskog skloništa bili su u Beogradu, jedno vrijeme tradicionalno ste svake godine nastupali na Tašu. Zašto ste uvijek bolje prolazili u Beogradu i Srbiji  negoli u Zagrebu i Hrvatskoj?

–       Ove godine na Ušću smo nastupili na festivalu na kojem je bilo između 100 i 130 tisuća ljudi. Godinama pred početak nove školske godine svirali smo na stadionu Tašmajdan. Na jednom od tih koncerata smo snimili i koncertni album “Jednom u životu” . Ne znam što je, valjda nitko nije prorok u svojoj kući. Zadnji put smo svirali u Bogaloou, još malo pa će biti godina dana. Prije nekoliko godina nastupili smo na Jarunu pred nekoliko tisuća ljudi i publika nas je prihvatila s oduševljenjem, kao da smo u Srbiji ili Makedoniji, i to mi je jedan od najljepših trenutaka. Ali mediji su to ignorirali kao da nismo ni svirali.

Rođeni ste u Rijeci, ali dio djetinjstva ste proveli u Zagrebu. Gdje ste stanovali?

–      Na Trnju i sjećam se hrušteva koji su letjeli oko škole.

Nekada ste zajedno nastupali s Ribljom čorbom, ti koncerti su se zvali Atomska čorba.

–      Zajedno smo svirali za doček Nove 1980. godine u sportskoj dvorani Pionir. Kum imena Atomska čorba bio je pokojni Minimaks, koji je bio voditelj tog programa. Boru Čorbu sam sreo na Zaječarskoj gitarijadi unatrag tri-četiri godine.

Znate li da Vam mnogi zamjeraju nastup na Zaječarskoj gitarijadi u ljeto 1991.?

–      To je njihov problem. Ni u komunizmu nisam dozvoljavao da mi se određuje gdje ću i kada svirati. Osjećao sam se slobodnim čovjekom. Mnogo vike se diglo i kad smo 2000. otišli u Budvu i svirali pred trideset tisuća ljudi na dočeku Nove godine, zajedno s Indexima. U isto vrijeme su našu kolegicu Doris Dragović, kraljicu Torcide, razapinjali jer je pjevala u Igalu. Javno sam tada pitao u čemu je problem. Slobodni smo ljudi i sviramo gdje hoćemo.

MUSSOLINI , HRVATI I WC

Prije nastanka Atomskog skloništa jedno vrijeme svirali ste u koparskoj grupi Boomerang.

–      Kad nastupam u Kopru publiku pozdravim s ‘Dobra večer, Istriani’. I nitko se ne buni jer Istra je od talijanske Mugge kod Trsta pa do Liburnije. Jedini politički skup na kojem sam bio devedesete bio je 1. kongres IDS-a, održan u pulskom hotelu Histria, tamo još nije bilo Jakovčića i današnjih vodećih ljudi te stranke. Bio sam zadnji govornik, te devedesete kandidirao sam se za Sabor kao nezavisni kandidat, a IDS nije išao na izbore.

Jeste li nedavno bili u Trstu?

–      Prije par dana. Jako lijepo su ga uredili.

Postoji li još Ponte Rosso kakav je nekada bio?

–      Ne. Sve austrougarske secesijske zgrade na rivi su preuredili i vratili im sjaj kao u doba kad su sagrađene. Trieštini su nama u Istri vrlo bliski po manetalitetu. Trst je uvijek imao najviše umirovljenika, zato je to miran grad.

Kako gledate na političke prilike u Italiji?

–      Nekada sam talijanske političke prilike pratio i poznavao dosta dobro. Gianfranco Fini je bio predsjednik MSI (Munimento Sociale Italiano), talijanskih neofašista i s talijanskom trobojnicom i kad je padao Berlinski zid uzeo je kramp i simbolično je rušio zid između Goricije i slovenske Nove Gorice. Talijanski znam i razumijem kao i slovenski i tada sam gledao intervju s Finijem koji je rekao da su Nijemci dobili istočnu Njemačku, Japanci pregovaraju oko povratka Kurilskih otoka, a Italija mora gledati da joj se vrati Istra.

Da, samo što to povijesno gledano nije njihovo. Prastanovnici Istre bili su ilirsko pleme Histri koji su podjednako slavenizirani i romanizirani. Zašto bi  onda Istra bila talijanska? Rimsko carstvo je bilo i u Velikoj Britaniji, Palestini, zašto tamo ne traže Italiju?

–      Tu ste upravu, ali Talijani nikad nisu zaboravili Istru, otoke i Zadar.

Najstarija očuvana građevina u Zadru je Crkva sv. Donata, mislim da je to bizantska arhitektura.

–       Tako je.

Nedjeljko Fabrio je u jednom svom romanu opisao povijest Rijeke i premda talijanski nacionalisti i mnogi povijesno nepismeni pričaju da do ’45. u  Rijeci nije bilo Hrvata, zapravo do početka 18. stoljeća u tom gradu nije bilo Talijana. Onda dolaze preko mora bježeći od gladi. To su povijesne činjenice. Istarska obala po sastavu stanovništva ni danas nije hrvatska, ali čija su sela u zaleđini? Čija su sela u zaleđini Rijeke? Od kada Hrvati žive u zaleđu Rijeke i Istre i tko se može nazvati strosjediocima?

–      Hrvati. Htio sam samo reći što Ezuli i neki u Italiji govore. Imate gradonačelnike Zadra, Pule, Poreča…u izbjeglištvu. U zadnje vrijeme imaju i sastanke…

Lijepo neka dolaze, oni su tu živjeli stoljećima, ali nisu najstariji, ako su Hrvati bili po selima, to ne znači da nisu postojali. U Istri sam se za šankovima naslušao raznih rasističkih bljuvotina, primjerice, čuo sam da do dolaska Mussolinija u Istru Hrvati nisu znali za zahod. Gdje su prije toga vršili nuždu, u gaće?

–      U Istri šankovi zaista funkcioniraju i ljudi za šankovima pričaju razno-razne budalaštine. Razgovarao sam s mnogim starijim ljudima, svjedocima fašističke diktature i znam kako je tada bilo Hrvatima u Istri.

Rijetki odobravaju kasniji revanšizam. Slažete li se da je kasniji komunistički totalitarizam jednak fašizmu?

–       Apsolutno se s tim slažem. Zločini su nastavljeni samo u ime druge ideologije.

Što bi bilo s Istrom kad bi Talijani ponovno imali jedinstven nacionalni program?

–       Ne znam, ali znam da  Jakovčić prije svakih izbora govori da ćemo po ulasku u EU zatražiti autonomiju. Obećava autonomiju i bolnicu. Kad ga se pita što mu to znači ‘autonomija’, izvodi različite jezične bravure, a puku pod autonomijom smatra odcjepljenje. Kao, Zagreb nas pljačka i… dosta toga, eto, to za narod znači autonomija. A narod nije opljačkao Zagreb nego Jakovčić i ekipa.

POLITROKER

Politika i rock’n’roll su poznati, čime se još bavite?

–      Gledam u pučinu. Imam 63 godine i zahvaljujem Bogu što sam živ. Imam dvije kćeri, mlađa je završila Filozofski fakultet u Zagrebu, profesorica je hrvatskog jezika i povijesti, sad je pred magisterijem na ljubljanskoj Univerzi. Starija kćer je studirala u Njemačkoj gdje se i udala. U Münchenu imam unuka Rafaela i unuku Sofiju. Supruga Marija je u mirovini. Već dva mandata predsjednica je Mjesnog odbora Stoja u Puli. U politici je supruga puno uspješnija od mene jer manje priča, a više radi. Supruga je izabrana kao nezavisni kandidat.

Spremate li možda neku knjigu?

–      Imam samo naslov. Knjiga će se zvati “Politrock”.

Znači, vaše zanimanje je politroker?

–      Netko se našmrče kokaina, netko se napije rujnog vina, a meni je najdraža moja gitara i rock’n’roll jer su od mene učinili čovjeka. Gitara mi je omogućila da putujem svijetom i upoznajem ljude, a čovjek koji putuje svijetom širi horizonte i ne može biti mali čangrizavi nacionalist.T

8 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Cane
    #1 Cane 27 rujan, 2011, 13:25

    Cuccurin: Jakovčić skreće pažnju jer puno troši na svoja putovanja (www.dalje.com)

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Novica
    #2 Novica 27 rujan, 2011, 12:11

    Langer je samo zaboravio reći da je član HDZ-a…Ne znam zašto to krije?

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. rocker
    #3 rocker 25 rujan, 2011, 11:02

    mora da će jakovčić dobit proljev kad ovo pročita…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.