ZAGREB NEĆE ŽIKINO KOLO ČAK I KAD JE NA POZORNICI GORAN BREGOVIĆ

ZAGREB NEĆE ŽIKINO KOLO ČAK I KAD JE NA POZORNICI GORAN BREGOVIĆ

30. studeni, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

20151129-104251_dugme-bregovic
Goran Bregović je u subotu 28., uoči Dana Republike, na pozornici bio maestralan. Kažu da je prije izlaska na pozornicu popio pola boce đekija, koji ga po ugovoru mora čekati u garderobi, a osobno sam vidio da je u dvoranu u mercedesu bjelovarskih tablica za jedno s Tifom stigao pola sata prije koncerta. Znači pola boce je slistio u kratkom roku. Zaista je bio nadahnut i kao pjevač i kao gitarist, te istodopni dirigent cijele predstave okrenut publici

Napisao: Dražen Stjepandić
Fotografija: www.muzika.hr

Zagrebačka Arena i ona u Puli nisu isto. Goran Beregović i Bijelo dugme u subotu 28. studenoga nisu uspjeli ispuniti zagrebačku Arenu. U dvorani gdje s parterom stane dvadesetak okupilo se oko sedam tisuća ljudi. Poslije slavljeničkog koncerta povodom 40. godina najveće rock grupe u bivšoj Jugoslaviji organizator Darko Hlupić iz Bjelovara nije trljao ruke. Još jednom se pokazalo da Zagreb neće Žikino kolo na Bregovićev način.
Zapravo odabir najveće zagrebačke dvorane pokazao se preambicioznim potezom.
Bregović je sa svojom operom “Carmen sa sretnim krajem” i “Orkestrom za svadbe i sprovode” nastupio u Ciboni 2006., kad također u Zagrebu sa svojim srbijanskim trubačima nije bila puna dvorana. A godinu prije 2005. na velikom povratničkom koncertu Dugmeta na Masimiru bio je pun stadion. Prema tome nije teško zaključiti kako dragačvićevska furka u Zagrebu ne prolazi čak ni kad je Bregović na pozornici.

Hrvatski dio turneje

U jednom od brojnih intervjua koje je Goran Bregović dao proteklih dana rekao je da je ono okupljanje Bijelog dugmeta nastalo na incijativu ljudi iz Coca-cole, koji su mu nakon koncerta u Trstu dali ponudu koju nije mogao odbiti. Ovaj put Bijelo dugme, samo s Alenom Islamovićem i Mladenom Vojčićem Tifom, od nekadašnjih članova, koncertno je oživjelo na Bregovićevu incijativu. Hrvatski dio slavljeničke turneje uz odsvirane u Puli, Rijeci i Zagrebu obuhvaća još koncerte u Slitu (4. prosinca) i Osijeku (19. prosinca). Na pitanje zašto se legendarne pjesme Dugmeta izvode s dragačevićevskim trubačima, a ne bendovski kao što su nastale, Bregović je rekao da bi tako otprilike zvučalo Bijelo dugme da nije bilo raspušteno. I zato se odlučio na tu verziju.
Nije zgorega podsjetiti da Dugme 2005. na tri velika povratnička koncerta zvučalo dosta raštimano i neusvirano. Pjevači su izvlačili stvar, s tim što niti od njih svi nisu mogli uhvatiti intonaciju sa orginalnih snimaka, pa im se Bregović prilagođavao s različitim gitarama unaprijed pripremljenim na pozornici. Nije zgorega konstatirati kako su stalni Bregovićevi prateći glazbenici sigurno povoljniji od onoga što bi tražili bivši članovi Dugmeta, a bio je i pošteđen tih pregovora. Uvijek pragmatični nekadašnji vođa Dugemta zasigurno je i tu stavku imao u glavi.

Goran Bregović je veliki umjetnik

Sam Goran Bregović je u subotu 28., uoči Dana Republike, na pozornici bio maestralan. Kažu da je prije izlaska na pozornicu popio pola boce đekija, koji ga po ugovoru mora čekati u garderobi, a osobno sam vidio da je u dvoranu u mercedesu bjelovarskih tablica za jedno s Tifom stigao pola sata prije koncerta. Znači pola boce je slistio u kratkom roku. Zaista je bio nadahnut i kao pjevač i kao gitarist, te istodopni dirigent cijele predstave okrenut publici. Nakon uvoda iz njegove posljednje umjetničke faze, kako je rekao kad je sam sebi bio predgrupa s tri skladbe, prva pjesma od Dugmeta bila je “Noćas je k’o lubenica pun mjesec iznad Bosne”, pa sve do posljednje izvedene zaista je bio maestralan, jednako kao Alen i Tifa. Posebno je bogato glazbeničko iskustvo frcalo na sve strane. Pripremljenosti i ozbiljnosti u pristupu provedbe zacrtanog koncertnog koncepta ništa se ne može prigovoriti. Srbijanskom orkestru je pridaodao tamburaše i klapu. Goran Bregović je zaista veliki umjetnik koji je posljednjih godina godina u orkestraciji s brojnim glazbenicima na pozornici i višeglasjem pliva kao riba u vodi. Suradnja s brojnim glazbenicima na sceni kod njega nije samo prenemaganje prilikom obljetničkih koncerata nego stalna izražajna forma odavno pripremljena za izvozne poslove. Veliki uspjesi u svijetu nisu slučajni i upravu je kad kaže da mu je ono što je nekada radio u Dugmetu kao povratak u pelene. Zaista su pjesme Dugmeta aranžanski dignute na višu razinu glazbenog umijeća, ali to u Zagrebu ne prolazi.
Iz brojnih intervjua moglo se uočiti da je Bregović i teorijski jako uznapredovao. Potpuno je svjestan onoga što je učinio i u filozofskom smislu. Ćini se da ostale glazbenike s ovih područja nije prestigao samo po visini honorara nego i u općenitom poznavanju glazbe. Ovo u Zagrebu, gradu jako bitnom za diskografsku i koncernu povijest Dugmeta, nije bilo samo puko odrađivanje unaprijed dogovorenog i dobro naplaćenog koncerta. Vidjelo se da je Bregovićevom nadahnuću nakon brojnih koncerata po svjetskim metropolama pridonjela njegova želja za povratkom u bazu. U kolijevku svoje blistave karijere. Premda mi je to bilo nespojivo s onim što je nekada bilo Dugme u rokerskom smislu, polako što je koncert odmicao nisam se mogao oduprijeti zovu pjesama uz koje sam odrstao čak ni u ovom drgačevićanskom aranžmanu.
U dva i pol sata koliko je trajao koncert naravno da mnoge legendarne pjesme nisu mogle biti odsvirane. Obzirom da pjevače Alena i Tifu, set lista je pretežito bila sastavljena od pjesama koje su oni svojedobno snimili, a to je značilo tri posljednja studijska albuma Dugmeta. Glazbeno gledano ima to svoju čaroliju, ali po drugi put se pokazalo da to u Zagrebu jednostavno ne može izazvati masovnu posjetu. Od 1980. bio sam na svim koncertima Dugmeta u Zagrebu i ovaj posljednji subotnji bio je najslabije posjećen. Poslije spomenute izvedbe “Carmen sa sretnim krajem” u Ciboni ovo je najslabije posjećen Bregovićev nastup u Zagrebu. I to što je bilo toliko ljudi dogodilo se jer je na plakatima istaknuto Bijelo dugme, na samog Bregovića samo sa trubačima ne bi došlo publike ni onoliko koliko je došlo. A, da je ovaj slavljenički koncert bio u staroj orginalnoj rokerskoj i bendovskoj formi mislim da bi imali rasprodane dvije zagrebačke Arene. Ali, eto , Bregović je sam rekao da nije onaj stari, zato i posjeta nije bila kao u ona stara vremena.
No, što je tu je, u Beogradu će sigurno broj posjetitelja biti impozantniji. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. nekiosječanin
    #1 nekiosječanin 21 veljača, 2017, 17:31

    Ma nije to do Zagreba. U Osijeku je bilo cca6.5000 do 7.500 ljudi.
    Po meni iskreno. Taj Darko G(H)lupic je obični folirant i manipulator. Ja tom čovjeku ne bi dao da organizira nastup u nekom kafiću ili pubu a o nekom većom prostoru mislim da je suvišno ista i reci.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Jusuf
    #2 Jusuf 10 prosinac, 2015, 16:03

    Napisao Stjepandić: Sam Goran Bregović je u subotu 28., uoči Dana Republike…

    Bre, Stepandiću, koji je to datum 28 “uoči dana republike”….
    Zašto se 91. niste pridružili “zdravim snagama” da 29 ostane dan “republike”??
    Samo seruckanja, nikako da se poserete, bre!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Janko Bučar
    #3 Janko Bučar 10 prosinac, 2015, 07:15

    Čestitam Dan ljudskih prava ili prava čovjeka, svim fašokomunistima, jugonacistima, teroristima, veliko govnaristima, manijacima, te pomagačima i zaštitnicma svih spomenutih i sličnih ili istih gadica i gadova, s gađenjem gnušanjem i prijezirom jednakim prema svima spomenutima i nespomenutima, danas, jučer i ne daj Bože sutra!.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.