ZA ZDENKU ČAVIĆ PISANJE JE PUT U NEŠTO UZBUDLJIVO

ZA ZDENKU ČAVIĆ PISANJE JE PUT U NEŠTO UZBUDLJIVO

8. travnja, 2019.

U svijetu književnosti sve se više probija i ime Zdenke Čavić, koja je dosad objavila nekoliko iznimno uspješnih knjiga, prije svega u nakladi Hrvatskog sabora kulture. Piše iz dana u dan, a inspiracije joj, kaže, ne nedostaje. Često gostuje i na raznim književnim festivalima i tribinama.

Osvrnuvši se na njezin pjesnički rad, književnica Božica Jelušić je uz ostalo ustvrdila da kod nje “nema praznoslovlja, nema šuštanja papirnih ruža, jeftinih kompilacija i povodljivoga rimarenja, niti zarobljenosti idiomom, koji bi je ograničavao na selsko, starinsko, priprosto, na naivističko oslikavanje prizora i šetnju „općim mjestima“…“, dok je prof. Ana Rajković mišljenja da nas ova autorica svojom poezijom vodi do stihova Antuna Branka Šimića: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“.

Nakon još jedne njezine uspjele tribine u prostorijama Hrvatskog sabora kulture u Zagrebu, gdje se tražila „stolica više“, razgovarali smo s autoricom u želji da je još više približimo čitalačkoj publici.

Inače, živi u Koprivnici.

Kad bi vas netko pitao, kažemo Zdenki, tko ste i što ste u književnim vodama, što biste mu prvo odgovorili?

  • Odmah moram reći da ste mi uistinu postavili zaista teško pitanje. Pisati i objavljivati knjige velika je hrabrost, jer si izložen javnosti u svakom pogledu. U književnim sam vodama i ne bih se usudila postavljati letvicu gdje sam i tko sam. Neka na to pitanje odgovore moje knjige, ljudi koji ih čitaju i nazočni su mojim promocijama.

Inspiracija iz uspomena

Odakle inspiracija za poeziju, ali i za prozne radove?

  • Inspiraciju crpim iz uspomena i okoline koja me okružuje. Iz neiscrpnog vrela nadahnuća i mašte. Pitanje je samo da li je uvijek znam prepoznati u pravom trenutku. Inspiracija je onaj pokretač unutar mene koji me pokreče na pisanje, stvaranje novih pjesama i pisanje proze. Uvijek je to put u nešto uzbudljivo. Bilo da se radi o pjesmama, kratkim pričama ili romanu. To su uglavnom forme u kojima pišem.

Dosad ste objavili nekoliko knjiga poezije. Zanimljivo je da se podjednako dobro, kako naglašavaju neki kritičari, izražavate na kajkavskom, ali i na štokavskom…

  • Drago mi je ako su moje pjesme na kajkavskom jeziku, kao i pisanje na standardu prepoznato kao podjednako dobro. I jedan i drugi način izražavanja podjednako volim i samo je pitanje trenutka kako mi dođe da se izrazim.

Jednu knjigu pjesama posvetili ste i hrvatskim i nekim europskim gradovima. Što vas je potaknulo na to?

  • U životu sam puno i često putovala. Upoznala mnoge gradove, ljude i običaje. Smatram da su gradovi kao i ljudi. Svaki od njih ima svoju topografiju i predispoziciju da je baš tamo gdje mora biti. Njihova povijesna predispozicija i kultura određuje život ljudi koji u njima žive. I kad sam koračala njihovim ulicama i trgovima u mislima su mi kasnije odzvanjali ti koraci i tražili putove i načine da ih izrazim. Učinila sam to pjesmama i dotakla ih srcem što je ujedno i naslov jedne moje knjige. Podnaslov je „Lirika o gradovima i prijateljstvu“.

Gdje je, po vama, hrvatska književnost? Mislite da mladi dovoljno čitaju?

  • Suprotno mišljenju mnogih i meritornih i onih koji to nisu, mislim da smo u skladu s vremenom u kojem živimo. Nisam dorasla davati sudove po mjeri književnih kritičara, no nisam niti za kritiziranje bez podloge samo da bi se nekoga uzdizalo, a nekoga micalo sa književne scene. Baštinili smo kao stari europski narod puno toga dobroga, no mislim da to baš i ne znamo cijeniti dovoljno. A mladi ko mladi. Čitaju, ali nikad dovoljno.

Okružena knjigama

A, što čitate vi u slobodno vrijeme?

  • Uvijek volim pročitati dobru knjigu, bez obzira je li se radi o beletristici domaćoj ili stranoj ili nekoj stručnoj literaturi. Okružena sam knjigama. U knjižnici ih uvijek uzmem po pet ili šest i čitam kako mi dopadnu ruku. Za svakodnevni užitak to je čitanje Paula Coelha, na primjer. Ipak moram priznati da najviše volim čitati Osha, Anthony de Mella, Deepak Chopru i slične autore.

U vašim pjesmama i proznim radovima „sve“ je puno Podravine. Taj kraj dao je i jednog Frana Galovića. Mislite li da se dovoljno zna o spisateljskim veličinama Podravine, Međimurja, Zagorja…

  • Mislim da nisu svi pjesnici i pisci zastupljeni na adekvatan i pravi način. Ne govorim to s aspekta njihovih napisanih knjiga i djela pohranjenih u knjižnicama kao književna građa, već po prisutnosti u javnosti na široj književnoj i društvenoj sceni. Prepušteni su većinom oku i sluhu knjižničara na interes koji bukne iznenada za pojedine od njih pa se onda opet potisne nekuda u pozadinu. Recimo, Galovićev opus je zaista opsežan broj stranica teksta i proze. Sa tako malo godina napisao je zadivljujuće puno, a postao slavan po jednoj jedinoj kajkavskoj zbirci “Z mojih bregov“. Previše malo se primjerice zna o njegovu pisanju a kamoli o drugim piscima koji žive na ovim prostorima u njegovoj sjeni.

A koliko, po vama, Hrvati znaju i čitaju recimo pisce iz BiH, Slovenije…

  • Jako malo. Tako smo i u tom pogledu blizu, a tako daleko. Knjige od naših susjeda teško se ili nikako mogu nabaviti u našim knjižarama, a tako je i s knjigama koje se tiskaju u Hrvatskoj. Na tome bi više trebalo poraditi Ministarstvo kulture.

Što pripremate, koje vaše knjige će uskoro ugledati svijetlost dana?

  • Pripremam i upravo je u tijeku rad na knjizi pod naslovom „Niska crnih bisera“. Bit će to zbirka kratkih priča koju uskoro kanim objaviti. Potom je na redu rukopis „Čuvari privida“, pa zbirka intimne lirike „Potpisujem ljubav“. A za dalje ćemo vidjeti. Još je puno inspiracija u meni…- istaknula je Zdenka Čavić. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 9 travnja, 2019, 06:18

    Ima nešto u ovoj književnici…Dobro je primjetila da se sa susjedimau vezi literature slabo poznajemo. Što je literatura “kriva”. Život ide dalje.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 8 travnja, 2019, 20:57

    Slažemo se.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Anonimno
    #3 Anonimno 8 travnja, 2019, 07:51

    Lijepo je što g. Pavković uvijek daje priliku i darovitim ljudima da se što više za njih čuje, da se afirmiraju. Čestitam.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code