NAJNOVIJE NA PORTALU

ZA SVE ONE ROĐENE 1950-tih, 60-tih, 70-tih I 80-tih- pismo Željka Kapetanovića

ZA SVE ONE ROĐENE 1950-tih, 60-tih, 70-tih I 80-tih- pismo Željka Kapetanovića

4. ožujka, 2015.

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.

U to vrijeme upozorenja u stilu “čuvati daleko od dohvata djece” na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO

nije umro zbog toga.

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli, zato što smo smo se STALNO IGRALI VANI.

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.

Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.

I nikad nije bilo problema…

Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem.

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole…

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,

nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),

nismo imali, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms…….

MI SMO IMALI PRIJATELJE

I MI SMO IŠLI VAN

DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.

U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva!

Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.

I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!

MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.

Željko Kapetanović T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. BUCO DEBELI
    #1 BUCO DEBELI 4 ožujka, 2015, 19:39

    …..a praćku imam još i dan danas no ne onu svoju već onu koju je moj tata napravio mome sinu no tada već nije bilo u modi razbijati susjedima stakla na prozorima…..

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. buco debeli
    #2 buco debeli 4 ožujka, 2015, 19:34

    …..i podmetali smo malene čavliće na stolicu drugarici učiteljici,i mahali smo onomad jugoslavenskom zastavicama kada se je drug tito u rols rojceu provozao našim gradom na proputovanju za otočje brione tako da sam i ja vidio tita maršala no nisam poput tereze kesovije imao prilike pevati titu u beogradu no da kojim slučajem jesam učinio bih to vrlo rado…i krali smo jaja iz susjedovih kokošinjaca i iskapali njihov krumpir te se potom gostili u kućicama koje smo vlastitim rukama po šumama i gorama sagradili…EEEEEHHHH…JUGO,JUGO….? ! ? …

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. buco debeli
    #3 buco debeli 4 ožujka, 2015, 19:25

    I ja sam živio kako u članku piše no uz to još sam prćkom razbijao susjedima prozorska stakla,naime organizirali smo takmičenja te potom išli u šumu i tamo smo pekli na ražnju ptice koje smo tog popodneva skinuli,praćkama dakako….i skidali smo olovne plombe sa zapečaćenih vagona na želj.kolodvoru i špijunirali smo cure u WCu,pušili smo cigarete ukradene roditeljima…i još i još i još puno toga….

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. buco debeli
    #4 buco debeli 4 ožujka, 2015, 19:20

    UH….!!! ovaj portal prebukiran je posjećenošću….HAHAHAHAHAHAHAH……..!!!…KOMENTARE se izbrojiti nemože….! ? .

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code