ZA REALIZACIJU PROGRAMA PREKOGRANIČNE SURADNJE HRVATSKA OD EU ZATRAŽILA 60 PUTA MANJE NOVCA OD POTREBNOG

ZA REALIZACIJU PROGRAMA PREKOGRANIČNE SURADNJE HRVATSKA OD EU ZATRAŽILA 60 PUTA MANJE NOVCA OD POTREBNOG

29. ožujak, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

U programu s BiH i CG projekt IRENE, čija je vrijednost 2 mil. izgraditi će samo 0,25 MW, što znači da bi takvom efikasnošću 1 MW bio izgrađen za nevjerojatnih 8 milijuna eura. Uz takve efikasnosti programi bi trebali ukupno nevjerojatnih 448 milijuna eura za 64 MW, a sami su si predvidjeli tričavih 7,64 milijuna eura, ili skoro stravičnih 60 puta manje!

Ovdje se ne radi o gafu već ili o kriminalu ili o potpunoj nekompetentnosti i nesposobnosti. U obje varijante to je stvar za DORH, jer su u pitanju deseci milijuni eura koji će biti uskraćeni Hrvatskoj, ili za koje će biti sankcionirana

Tekst: anonimni čitatelj

Skandalozna događanja se događaju u programima prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija i Hrvatska – Bosna i Hercegovina i Crna Gora za programsko razdoblje 2014-2020.

Hrvatska, kao članica Europske unije, ima pravo koristiti financijska sredstva iz predpristupnih fondova za financiranje projekata u okviru gore navedenih programa prekogranične suradnje s Srbijom, BiH i Crnom Gorom. Cilj tih programa je poduprijeti ujednačeni razvoj pograničnog teritorija, a financiraju se projekti u četiri područja, zdravstvena i socijalna skrb, zaštita okoliša i energetska efikasnost, zaštita kulturne i prirodne baštine te klasteri i konkurentnost. Ukupna vrijednost tih programa je 100 milijuna eura.

Europska unija je stavila na raspolaganje taj novac, a zemlje sudionice moraju ostvariti odgovarajuće ciljeve, a to se mjeri ispunjavanjem postavljenih indikatora u svakom od četiri područja.

Program prekogranične suradnje pisan je u hrvatskom Ministarstvu regionalnog razvoja, pa su tako oni u tom dokumentu i odredili ciljeve i indikatore. Ako se ciljevi i indikatori ne ostvare moguće posljedice su vraćanje dobivenih sredstava te ukidanje/smanjivanje sredstava u budućnosti. Istodobno, u tom se slučaju neispunjenja ciljeva Hrvatska pokazuje kao nesposobna i nekompetentna članica za upravljanje provedbom programa koji se financiraju iz europskih fondova.

Teoretski neostvarivi indikator

Tragično je da su, na primjer, u području zaštite okoliša i energetske učinkovitosti neki indikatori definirani nelogično i nejasno, a neki su postavljeni tako da se ni teoretski ne mogu ostvariti, što znači izgledno će doći do financijskih sankcija i sramote. Hrvatska će, ponavljam, ispasti nesposobna da sudjeluje i provodi europske programe.

A pored toga će morati i vraćati financijska sredstva.

Konkretan primjer:

Teoretski neostvarivi indikator u području zaštite okoliša i energetske učinkovitosti  je dodatni kapacitet za proizvodnju obnovljive energije. U oba programa, i sa Srbijom, i s BiH i s CG, definirano je da je programom potrebno ostvariti po 32 MW (megavata) dodatnog kapaciteta za proizvodnju obnovljive energije. Predviđena sredstva za dostizanje tih 32 MW u programu sa Srbijom su 4,62 milijuna eura, a u programu sa BiH i Crnom Gorom 3,2 milijuna eura. Zbrojeno to znači da je za 64 MW predviđeno 4,62 + 3,2 = 7,64 milijuna eura, tj. za svaki MW je predviđeno 7,64 milijuna / 64 = 120.000 eura. S toliko malo novca nitko, nikada i nigdje na svijetu nije uspio izgraditi elektranu iz obnovljivih izvora energije.

Naime, u stvarnom životu za 1 instalirani MW solarnih panela, potrebno je oko 1,1 milijuna eura bez projektnih troškova, i to u idealnim uvjetima.Za izgradnju kapaciteta od 64 MW solarnih panela potrebno je najmanje 71 milijuna eura samo za tehnologiju. Dakle, skoro 10 puta više od programom predviđenog. Drugim riječima, programi ne mogu ostvariti tih 64 MW jer nema dovoljno novca.

Izgradnja kapaciteta za proizvodnju energije iz drugih obnovljivih izvora, npr. vjetra ili biomase, još je i skuplja!

Nepovoljne cijene

Da stvar bude i gora, praksa je pokazala daleko slabiju efikasnost ulaganja javnog novca.

Dakle, programi prekogranične suradnje sa Srbijom i s BiH i CG već su u prvom pozivu za projektne prijedoge ugovorili izgradnju kapaciteta iz obnovljivih energija, ali po izuzetno nepovoljnim cijenama što opravdano budi sumnju u kriminalne radnje. Naime, u programu sa Srbijom ugovoren je projekt R-SOL-E (Renewable Solar Energy), čija ukupna vrijednost je 1 mil. eura. Takvom efikasnošću 1 MW bi koštao čak 6 milijuna eura.

U programu s BiH i CG projekt IRENE, čija je vrijednost 2 mil. izgraditi će samo 0,25 MW

… što znači da bi takvom efikasnošću 1 MW bio izgrađen za nevjerojatnih 8 milijuna eura.

Uz takve efikasnosti programi bi trebali ukupno nevjerojatnih 448 milijuna eura za 64 MW, a sami su si predvidjeli tričavih 7,64 milijuna eura, ili skoro stravičnih 60 puta manje!

Ovdje se ne radi o gafu već ili o kriminalu ili o potpunoj nekompetentnosti i nesposobnosti. U obje varijante to je stvar za DORH, jer su u pitanju deseci milijuni EUR-a koji će biti uskraćeni Hrvatskoj, ili za koje će biti sankcionirana.

Jednako grozna opasnost je i to da isti ljudi štetočine nastave raditi taj posao nekažnjeno, jer slijedi novo 7-godišnje financijsko razdoblje i još veći novac.

Dakle, u stvarnom životu, u ovom svemiru i ovoj dimenziji gdje mi svi živimo, za izgradnju 64 MW novih kapaciteta obnovljive energije treba daleko više novca od gore predviđenih 7,64 milijuna eura.

Minimalno 71 milijuna eura + projektni troškovi. I to ako se rade samo solarni kapaciteti. Drugi izvori obnovljive energije još su skuplji.

A sa druge strane za predviđenih 7,64 mil. eura moglo se predvidjeti izgradnja realnih 4-5 MW ukupno u oba programa. Ili jedno ili drugo, ali ovo što je napisano je potpuno van svake pameti.

Najjednostavnije rečeno, netko je apsolutno nestručno isplanirao da će se s 7,64 milijuna eura izgraditi 64 MW kapaciteta obnovljive energije, a netko drugi u Eu ropskoj uniji je to prihvatio iako je to apsolutno nemoguće.

Važno je znati da Republika Hrvatska uplaćuje dio sredstava kao sufinanciranje za provedbu projekata tako da u slučaju financijskih sankcija gubi taj dio sredstava (15%) i vraća veći dio Europskoj Uniji (85%).

Za pojašnjenje ove situacije (ako će to uopće moći) najbolje bi bilo pitati odgovorno nacionalno tijelo iz Hrvatske uključeno u programe prekogranične suradnje, a to je u ovom slučaju Ministarstvo za Regionalni razvoj te Agenciju za Regionalni Razvoj koje je akreditirano tijelo za provedbu programa.

Zanimljiva pitanja koja se nameću vezano uz ovu temu su, dakle:

 

  1. Tko je projektirao ove programe i ove indikatore i na temelju čega?

  2. Odakle očekivanje da se sa 7,64 milijuna eura može izgraditi 64 MW kapaciteta obnovljivih izvora energije?

  3. Postoji li dokumentacija kako se došlo do vrijednosti indikatora te da li je ta dokumentacija tajna? Ako nije, neka ih daju na uvid javnosti na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama. Ako je, pokažite i dostavite odluku o klasifikaciji dokumenta kao tajnog.

  4. Ukoliko su u programiranju sudjelovali vanjski subjekti, tko su oni i stoje li oni iza ovakvih vrijednosti indikatora?

  5. Je su li EU tijela upoznata s ovim stanjem i odobravaju li ovakvu situaciju?

  6. Hoće li će iste osobe i organizacije koje su programirale ove programe sudjelovati u programiranju u narednoj financijskoj perspektivi i u kojem svojstvu?

  7. Je li samo Ministarstvo regionalnog razvoja i osobno ministrica ima uvid u stvarno stanje te kakav je njihov i poglavito njezin stav po ovom pitanju? T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.