VRAG TE SKELIL KAJ TI SAM SE JA ZAMERIL

VRAG TE SKELIL KAJ TI SAM SE JA ZAMERIL

29. lipanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Nije to bio ‘preveliki’ nogomet Kolumbije. A ja ju, pamtim. Pa naš Hrvat, sjajni golman Zvonimir Monsider,  davno, davno, za svoje je  emigracije, branio za Universidad iz Bogote. I zapanjio čudesnim obranama (takav je on bio!), ondašnji svijet koji je odrastao na književnosti, pa, jednog Marqueza,i njegova, rijetko čitanih ‘100 godina samoće’. (Soledad). No, obrana je držala, brze, hitre, Senegalce. I držala opasno vrijeme, a ono je gušilo, do kraja. I, onda, ipak su oni, Sulamericani, pobjednici

Samo za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić

Samar se napunila. Toliko zelenih i žutiha ‘ cvjetova’. Živih bića. Aficionados. Drukera. Utakmica koja nosu svoj loto. Pobjednik, ide dale. Nesretnik – otpada. I, 1:0 Kolumbije! Prva u skupini. S Japanom – u osminufinla. Hrabro. Borbeno. Ospina je polovio sve. I – sva. Nije me osvojio. Od šuba. Ali, s pokretnim Senegalcima, bio je to njegov dan. Ospine. Nepogrešiv. Koliko je toga  skinuo’. I, u najvećoj mjeri, zvlekel ‘pjesnike.’ Jer, dobiti Senegalce, nije baš priča, za malu djecu. Stalna borba. Juriš na juriš Afrikanera, trebalo je odbiti. I, Južnoamerikanci su uspjeli.Hrabro. Imali su Kolumbijci i sitnu smolu. Nakon pol vure, lagano ozlijeđen, izašao im je čovjek broj jedan, James Rodriguez. Odgledao je utakmicu, na klupi, u živom grču. Ni Argentincu, izborniku, Peckermanu, nije bilo lako. Održao je, mirnoćom, momčad u punoj napetosti. Nije to bio ‘preveliki’ nogomet Kolumbije. A ja ju, pamtim. Pa naš Hrvat, sjajni golman Zvonimir Monsider, davno, davno, za svoje je  emigracije, branio za Universidad iz Bogote. I zapanjio čudesnim obranama (takav je on bio!), ondašnji svijet koji je odrastao na književnosti, pa, jednog Marqueza, i njegova, rijetko čitanih ‘100 godina samoće’. (Soledad). No, obrana je držala, brze, hitre, Senegalce. I držala opasno vrijeme, a ono je gušilo, do kraja. I, onda, ipak su oni, Sulamericani, pobjednici. Centar s desna Quintera i, skok,koji je od glave do pete bio  – ‘federast’,  glavom,  po strani, Mina je  zabio loptu u mrežu. Lopta je probila prste N’Diaye. Za radost, bez kraja. Zasluženu.

Evo još je ‘čarobnice’, zašto vidjet će se. Japan i Poljska u Volgogradu. Poljaci su, pokazali malo više i bili 1:0 bolji. Ipak, zemlja je Izlazećeg sunca – prošla. Senegal, u konkurenciji, otpao.

Japan – dalje

Ajde, i Poljska je došla do riječi. Naša, Vojtlina Poljska. Igalo se borbeno.Odlučno.A, onda je Bednarek, pogodio, za ipak, manje očekivanu pobjedu ‘ Šopenovaca’!  Lijepo dana lopta, i volej.Neobranjiv.To će biti i neosporna pobjeda. I tako teče utakmica,koja krije samo jednu tajnu. Dignuta zavjesa. I evo,  otkrića. Japan – dalje. Takmac mu je bio Senegal. I jedni drugi, isti broj bodova, istu razliku golova. Odluka  je FIFA- e. Kartoni. Žutaci. Japan ih ima četiri, Senegal – šest. Jasno, propisom, Nipon, ide dalje. I to se, događa. U nogometu je sve moguće. Kad može VAR  ‘majmunirati’, zakaj ne bi i – zakon! Loptu, molim, moji dečki, iza gola!

A, kaj bu bilo u Kalinjingradu? Jedno je sigurno: konačno, čisti Europejci. Tradicija. Lavovi Engleske i crveni vragovi Belgije. Utakmica puna, već u naslovu, težine. Pobjednik? Idem po njega. Pješice. I gle, dobil sam 1:0 Belgijanaca!

Vrag te skelil’ (Belgija) kaj sam ti se ja zameril’ (Engleska)

Bio je klasiko, zapadno-europskog nogometa. Za pogledati, za naučiti. Sjeti se, čovječe, i Koppensa i Matthewsa. Brza razigravanja, lopta, podosta na čuvanju guardije civil. Trezori, debelih blokova. Teško do lopte. Treba ju, jednostavno, grabiti. U prvom redu, čitanjem. A kad je ona – ‘doma’, nitko do nje. Udaraca. Prilika. U završnici visokih minuta, Belgijanci su ih imali, na ‘tone’. Mogli su rastrgati, vražjim rogovima, tu lavurdu, koji je, očito, ohinio. Unatoč, svih zamjena. Ne, nije imao više daha. One pojedinačne prilike – Rashford – for example, ne mijenjaju okrenute slike. Više je crvenih nego bijelih. Vratari su bili izvrsni. I Pickford i Courtois. Nekako,  dao bih puno zlatnih rukavica, baš Belgijancu. A taj je, klupski, Englez. Chelsea. Nije to bio  nogomet neočekivanosti, nije bio duhovit, nije za šmekere, koji bi rađe, ostali doma. Nogomet, koji može biti čisti kineski zid. Svakom: jedan i drugi. Ipak, Engleska je iskoračila. Igra bolje, nego posljednjih godina. Belgiji sjedi na klupi, mali, ali igrom plemenitaš, De Bruyne. Milsim da nije bilo ni Lukukaea. Očito, struka misli, na sutra. Jer, bodova je džepu bilo dosta, za osminu finale. Nekadašnja –  za prestiž. Cijelu je utakmicu je zapaprio, crvenim, ljutim feferonom, krasnim driblingom, pa udarcem u protivni kut, unatoč  letećem Pickardu. Objektivno, naši stari golmani, čak i love taj top (Monsider). Bilo pa, prošlo. Ipak, spustio bi se, da nema –  putinovaca –  pred ogradom, čestitati strijelcu Januzaju. Točan. Efeketan. Bio je to još jedan dan u širokoj Rusiji. Nogometom, koji nije imao u Kalinjingradu, latinskog šarma. Čak, ni arapskog. Pa, i afričkog. Ipak, ne bih volio Hrvatsku, pa, na Belgiju, pokretnu, spremnu za ‘bombašenje’. Niti, protiv engleskih letećih balona.

I jedan, P.S. Usputnica. U Saranaku, Tunižani su nadigrali Panamu. Istina, Panama je auto – golom Meriaha, vodila. U nastavku, Tunis, koji je, ipak dao neka saznanja o svom nogo-loptanju je pobijedio. Golovima, Ben Jousefa i Khazrija. Selam! T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.