VERONA, TREVISO I PASSARIANO DI CODRIOPO

VERONA, TREVISO I PASSARIANO DI CODRIOPO

11. prosinac, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

tpiazza_delle_erbe
Počeli smo u Villi Manin u Passarianu di Codriopu, srednjovjekovnoj vili u kojoj je svojedobno boravio i Napoleon i gdje još uvijek u jednoj od odaja postoji njegov radni stol i krevet kako bi se održao spomen na tog velikog vojskovođu koji je ratovao aii i stolovao nedaleko naših krajeva. Trenutno se u vili može razgledati izložba katalonskog slikara Joana Miróa

Napisao i snimio: Šiško Španiček

Iako je do prije nekoliko godina adventsko vrijeme bilo razdoblje u kojem su se uglavnom nedjeljom palile svijeće na vijencu i gdje se nestrpljivo čekao, po redu, prvo 6. prosinac, a zatim i Badnjak te za djecu najvažnije Božićno jutro, a gdje je jedino Beč imao svoj organizirani Krist Kindl Markt spred gradske viječnice na Ringu na koji su hrlili turisti iz okolice, danas je zahvaljujući vrijednom radu turističkih i gradskih organizatora sve više gradova u Hrvatskoj, ali i u bližoj kako se to danas voli reći regiji bacilo rukavicu izazova nekad neprikosnovenom Beču i njegovom „Gluhweinu“, kobasicama i u posljednje vrijeme stravičnim gužvama koje su od nekad zanimljivog i interesantnog događaja u trajanju od dana ili dva u Beču napravile zamoran događaj. Beč se doduše i dalje hrabro bori zahvaljujući tradiciji i povijesti organizacije adventa, pa je tako primjerice prošle godine putnike mamio i sjajnim izložbama Velázqueza, de Toulouse-Lautreca i Miróa.
Ove su godine kako imamo priliku svjedočiti i domaći organizatori, posebice u Zagrebu nadmašili sami sebe te pokazali da postoji potražnja za programima koji su na zagrebačke ulice doveli kako se spominje 30-tak tisuća znatiželjnih posjetitelja na prvu adventsku subotu na centralno mjesto događanja, park Zrinjevac… Klizalište, Fuliranje i naposlijetku micanje seoskog šatora sa centralnog zagrebačkog trga, i umjesto toga izgradnja malene zasnježene šumice puni su pogodak i dokaz da su napokon organizatori počeli ispunjavati želje i potrebe populacije koja konzumira ovakvu vrst zabave i provoda na, ipak moderniji način.

Villa Manin u Passarianu di Codroiopo

No, kako je uglavnom u životu porcija na tuđem tanjuru ljepša uputili smo se na vikend u Italiju, vođeni (opet) željom za „kulturnim uzdizanjem“ i pregledom nekoliko interesatnih izložbi u okolici Udina, Trevisu i Veroni.
Počeli smo u Villi Manin u Passarianu di Codriopu, srednjovjekovnoj vili u kojoj je svojedobno boravio i Napoleon i gdje još uvijek u jednoj od odaja postoji njegov radni stol i krevet kako bi se održao spomen na tog velikog vojskovođu koji je ratovao aii i stolovao nedaleko naših krajeva. Trenutno se u vili može razgledati izložba katalonskog slikara Joana Miróa, uobičajeno snažna, s tipičnim Miroovskim koloritom s nekolicinom radova koji nikad nisu ranije prikazani u Italiji. Doduše, ta činjenica nije previše čudna jer je umjetnik bio izuzetno plodonosan i u svojem je opusu ostavio preko 10-tak tisuća radova. Izložba sjajno koristi starinski ambijent vile Manin i dostignuća postavki izložbi povezanih s konceptima modernijih formata. Izložba nije prevelika, i za one kojima snaga Miroove izražajnosti postane pretežak teret postoji mogućnost relaksacije u vrtu vile u koji je omogućen posjet.

Tiramisu nastao u Trevisu

U nastavku putovanja autocestom A28 prolazeći pokraj gradova Vittorio Veneta i Conegliana (koji su i jedan i drugi, ukoliko imate vremena vrijedni duljeg posjeta) vrlo se brzo dolazi do prelijepog Trevisa smještenog na obalama rijeke Sile.
Treviso je danas najpoznatiji kao sjedište tekstilnog proizvođača, tvrtke Benetton, dok je povijest grada kudikamo složenija i upravo kroz tu kompleksnost možemo zahvaliti na arhitekturi koja je znala iskoristiti i položaj grada na obalama rijeke Sile i očuvanim palačama u jednoj od kojih je do travnja iduće godine otvorena izložba velikog umjetnika El Greca. Casa dei Carrarei je srednjovjekovna palača u koju se sjajno uklopila izložba od oko tridesetak radova El Greca. Domenikos Teotokopulos je svoju slavu dosegao radovima na Iberskom poluotoku (nakon poziva španjolskog kralja Felipea II koji je počeo graditi El Escorial najveću španjolsku palaču koje je naravno trebalo dekorirati) alii manje je poznato da je dobar dio svog stvaralačkog života nekih desetak godina, proveo i na Apeninskom poluotoku skupljajući energiju iz radova talijanskih slikara poput Tiziana, Bassana ili Tintoretta. Nekako u to vrijeme njegova prelaska iz Venecije u Rim sreće i hrvatskog minijaturista Julija Klovića i slika njegova dva portreta, pa na taj način El Greco stvara vezu i upoznaje se s našim hrvatskim umjetnicima, a domaćim povjesničarima i muzealcima zauvijek ostaje činjenica povijesne povezanosti našeg Julija Klovića i El Greca.
Sama izložba po sebi je kako se navodi najveća El Grecova koja je održana do sada u Italiji i vrijedna je razgleda. Iako je El Greco mnogima pretežak iz kasnije faze radova na španjolskom dvoru, ovaj „talijanski“ dio njegova opusa je vedriji, životniji, živahniji i predstavlja uglavnom radove vjerske i crkvene tematike.
Treviso je maleni gradić i i sve bitnije lokacije u centru grada dostupne su pješice, između ostalih. Duomo ili gradska katedrala i jedna od ljepših crkava u pokrajini, San Nicolo koja svojim mjerama nadmašuje kateralu, a datira iz 13.st.
Ukoliko se pak opuštate šetnjom u gradskim ulicama i želite se nagraditi nakon obilaska izložbe, povijesnih lokaliteta ili jednostavno uspješnog shoppinga, nikako nemojte propustiti neko od tradicionalnih trevižanskih jela, od najpoznatijeg rižota od radiča, ili primjerice prigodnih, pogotovo u jesensko doba, jela od gljiva. Ručak preporučamo završiti desertom koji je, iako stvoren u Trevisu svojom globalnom prepoznatljivošću izašao iz granica grada odnosno pokrajine, a to je tiramisu. Naravno, prosecco prije ili poslije jela kao lokalno piće koje je steklo poštovanje i izvan granica regije uvijek je dobro došao.

Verona na obalama rijeke Adige

Posljednja etapa našeg vikend putovanja ostala je Verona, grad kojem je jedan od najvećih pisaca u povijesti William Shakespeare podario radnju svoje drame o Romeu i Juliji i koji pomalo nezasluženo zbog te vrlo dobro podrivane marketinške gladi za svjetskim nesretnim ljubavima ostaje bez prave poveznice povijesti i sadašnjosti od Rimske ere i arene izgrađene u 1.st. prije Krista, a koja je danas jedna od glavnih znamenitosti po kojoje je grad poznat, preko obitelji Dalla Scala čiji se znamen ljestve i danas nalaze u gradskom znakovlju, pa do vrlo snažne ekonomske zajednice zasnovane u tom gradu na obalama rijeke Adige.
Grad je sam po sebi skrojen po mjeri turista za produljeni vikend, točnije pruža dovoljno vremena onima koji se kreću po njemu zadubljeni u turističke bedekere, ali ostavlja i otvorena vrata znatiželje onima koji su vode unutarnjim kompasom istražujući kutke u kojima je najlakše pronaći vlastite osjete ili trenutke neopisane u mnogim knjigama o Veroni. Gradska uprava također doprinosi svojim pristupom boljem doživljaju samog grada neprestano ga osvježujući novim sadržajima poput izložbi, festivala i sajmova. Pozicija grada je sjajna jer osim komparativnih prednosti nedaleko jezera Garda na čijem se južnom dijelu nalaze biseri arhitektura i urbanizma poput srednjovjekovnog grada Sirmione ili zabavne Peschiere, te zabavnog centra Gardaland koji je preko sezone prepun uglavnom mlađe populacije Verona se nalazi na ulasku u povijesnu dolinu Trento, i istoimenog grada kao i gradova Bolzano (poznatog po najstarijoj europskoj mumiji 5500 godina starom lovcu popularnom Oetziju) i nadalje prema prijevoju Brenner na putu do austrijskog Insbrucka. Takva pozicija omogućava sjajnu klimu na prijelazu iz alpske u kontinentalnu i južnije u mediteransku. Uostalom ne bez razloga kažu da su najbolji agrumi uzgojeni u blizini jezera Garda u rangu onih niklih na Siciliji.

Verona_2565842b

Verona, barem njen dio koji će biti najzanimljiviji posjetiteljima je smješten na poluotoku kojeg je načinio oblik rijeke Adige opkolivši na taj način centralni dio grada. Glavni ulični prilaz centru je kroz Corso Porta Nuova do piazza Bra najvećeg gradskog trga kojim dominuraju tri velike građevine, ranije spomenuta rimska arena koja je nažalost doživjela sudbinu većine arena kojima su tijekom godina stanovnici odnijeli dobar dio kamene građe od kojeg su bile sagrađene (trebalo im je za gradnju vlastitih kuća) tako da danas samo na jednom mjestu možete vidjeti vanjsku obrubnicu kojom je arena bila oivičena. Palazzo Barbieri vrlo je impozantna palača sagrađena u 19. st. a danas služi kao gradska viječnica. Treća velika građevina je palazzo Gran Guardioa građena kroz 200-tinjak godina za potrebe vojske dočim je danas uglavnom domaćin raznim izložbama pa je tako do ožujka 2016. u njoj izložba Seurat, Van Gogh, Mondrian, postimpresionizam u Europi.
Via Mazzini kojom se od Piazza Bra (dolazi od njem. die Breite – širina) stiže do centra i dva glavna trga, Piazza delle Erbe i Piazza dei Signori, glavna je trgovačka ulica u kojoj kupovina uvijek znači više, nešto u Italiji usporedivo s Via Condotti u Rimu, iako s pristupačnijim cijenama. Piazza delle Erbe koja je preko dana tržnica, u poslijepodnevnim se satima i na večer pretvara u gradski melting pot s mnoštvom restorana u koje izlaze domaćini, ali i turisti. Na samom trgu nekoliko je sjajnih građevina od Palazzo Maffei, palače izgrađene od kamena iz nedaleke Carrare, najstarije gradske fontane, do Torre dei Lamberti čiju stražnju kolonadu nikako ne smijete propustiti vidjeti kao niti ne primjetiti kitovo rebro koje nadsvođuje prolaz do Piazza dei signori na kojem dominira kip Dantea sagrađen u 19.st. dok je glavna i možda najljepša renesansna palača izgrađena u Veroni Loggia dell Consiglio iz 15.st. na obližnjem prozoru u tlu dobro se vide ostaci rimskih iskopina od prije 2000 godina jer je Piazza delle Erbe zapravo u rimsko doba bila gradski forum, dakle glavni gradski trg. U tom se „prozoru“ dobro može ocijeniti da je u dvije tisuće godina današnje tlo naraslo za nkih 2-3 metra u odnosu na rimsko vrijeme.
U nastavku šetnje nikako se ne smije propustit proći pored crkve svete Anastazije i doći do obale rijeke Adige na kojem dominira vitki Ponte di Pietra most kojeg original (danas ostao samo jedan lûk) datira iz 1.st.pr.K. posljednja obnova mosta načinjena je krajem 50-tih godina 20.st. nakon većih oštećenja tijekom 2.svj.rata.
Za preporučiti je posjet i graskom muzeju smještenom u dvorcu Castelvechio koji je do nedavno obuhvaćao zbirku majstora, a koja je nažalost u studenom ove godine nakon pljačke osiromašena za 17 djela između ostalih i Tintoretta, Rubensa, Bellinija….

Veronski ljetni festival

Naposlijetku ne želimo propustiti pripomenuti i izložbu sjajne, iako ne i samozatajne poljske umjetnice Tamare de Lempicke čiji je ekstrovertirani život i stvaralaštvo nadahnuo mnoge mlade umjetnice koje su iz Europe potražile dio glamura i svjetske slave u Americi.
Izložba se održava u Palazzo Forti blizu crkve Sv. Anastazije u Via Abramo Massolongo. U sklopu palače nalazi se i muzej Veronske opere koji je u cijeni ulaznice i penjanje na 3.kat nikako ne bi smjelo biti prepreka posjetu u kojem se mogu vidjeti plakati iz 1936. godine kad je pod imenom Festivala Arena di Verona započeo niz veronskih ljeta s uvijek odabranim operama koje se održavaju u areni pod otvorenim nebom. Iako se uz recentnu hrvatsku povijest vezuju neki događaji koji su narušili DOŽIVLJAJ I ljepotu samog festivala, topla je preporuka posjetiti Veronski festival barem jedno ljeto. USPUT, Iduće godine pet je naslova od Verdija (Trubadur, Aida i La Traviata), Bizetova Carmen i Puccinijeva Turandot.T

4 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.