VELIKI SLIKAR MODERNE

VELIKI SLIKAR MODERNE

29. rujna, 2012.

 

 Twin život i smrt Small
Godina Gustava Klimta se proslavlja i u Zagrebu

Piše: Ivana Ćosić

Zaljubljenici u stvaralaštvo slavnog austrijskog slikara Gustava Klimta će i u Zagrebu od 10. do 20. listopada imati prilike vidjeti 16 visoko kvalitetnih reprodukcija njegovih planetarno poznatih slika. Riječ je izložbi koju povodom proslavljanja Godine Gustava Klimta u prostorijama Galerije Kristofor Stanković koja se nalazi u sklopu Gradske skupštine Grada Zagreba organizira poduzeće COMPRESS – Kontaktni ured grada Beča u Zagrebu.

Iako nije riječ o originalim djelima vrijednost izložbe leži u činjenici da na jednom mjestu mogu biti viđenje reprodukcije bečkog poduzeća TWIN koje do sada još nikada nisu zajedno predstavljene u okviru neke izložbe. Reprodukcije koje je načinilo poduzeće TWIN (www.twin.cc), odnosno Manfred Thumberger i Oliver Stamm, su rezultat bliske suradnje s najvažnijim muzejima austrijskog glavnog grada koji posjeduju zbirke Klimtovih radova.

„Visoku kvalitetu naših reprodukcija zahvaljujemo nesmetanom pristupu originalima. Reprodukcije nastaju tako što se originalna djela bez okvira podvrgavajuspecijalnom digitalnom postupku fotografiranja. Na taj način nastaju probni uzorci koji se u suradnji s kustosima matičnih muzeja usklađuju toliko dugo dok se ne postigne gotovo potpuno podudaranje s originalima“, objašnjava Manfred Thumberger.

BUKUREŠT, BUDIMPEŠTA, BEOGRAD I SOFIJA

Pored poznatih fotografija kao što su „Poljubac“, „Emilie Flöge“, „Smrt i život“, „Attersee“ ili „Adele Bloch-Bauer“ u okviru izložbe u Galeriji Kristofor Stanković će biti predstavljene reprodukcije slika „Hygeia“ i „Prijateljice“– dvije slike čiji su originali 1945. izgorjeli tijekom požara u dvorcu Immendorf u Donjoj Austriji. Za stvaranje ovih dviju reprodukcija su korištene takozvane„fototipije”, koje su načinjene20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća uz pomoć jetkanja staklenih površina. Usprkos njihovoj relativno maloj veličini današnje su digitalne tehnologije omogućile ove reprodukcije.

Po završetku izložbe slike putuju dalje za Beograd i Sofiju, aveć su predstavljene u Bukureštu i Budimpešti.

RAĐANJE MODERNE

Gustav Klimt (1862.-1918.) predstavlja jednu epohu koja i danas fascinira i ostavlja trag: modernu. Ovaj umjetnik je svoje tragove ostavio osobito u Beču te je sa svojim suvremenicima kao što su Josef Hoffmann, Otto Wagner, Joseph Maria Olbrich, Richard Gerstl, Egon Schiele i Oskar Kokoschka bitno utjecao na razdoblje oko 1900. godine. 2012. bi Gustav Klimt napunio 150 godina. Cijeli Beč stoga slavi cijelu godinu pod motom„Gustav Klimt i rađanje moderne“.

Beč je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pored Pariza, Münchena ili Londona bio jedno od mjesta rađanja moderne te je kao glavni grad Austro-Ugarske monarhije ujedno predstavljao i misaono središte Europe, a sa svoja 2 milijuna stanovnika je 1910. godine bio peti grad po veličini u svijetu. Likovna umjetnost, književnost, glazba, arhitektura i znanost su doživljavali svoj vrhunac, nastajalo je nešto novo i napredno i to takvim intenzitetom i brzinom da ni dan-danas nije našlo svoj pandan. Rad Gustava Klimta na jedinstven umjetnički način predstavlja ovaj put od historicizma do početaka apstrakcije.

Osnivanje Bečke secesije smatra se najprepoznatljivijim znakom umjetničke obnove u „Beču oko 1900.“. Nezadovoljni tadašnjom izložbenom politikom i ohrabreni već provedenim secesionističkimudruživanjima u Parizu i Münchenu, 23 su umjetnika, među njima prije svega Gustav Klimt, Josef Hoffmann, Joseph Maria Olbrich, Kolo Moser i Carl Moll,u svibnju 1897. napustila do tada mjerodavno i od strane Hansa Makarta umjetnički usmjereno „Udruženje likovnih umjetnikaBeča“ u Künstlerhausu, kako bi se pregrupirali u „Udrugu likovnih umjetnika Austrije – Secesija“. Secesija predstavlja odvajanje i napuštanje povijesne akademske tradicije. Secesionisti su se umjetnički orijentirali na međunarodnoj moderni. Simbolistička i strogo formalistička nastojanja, tendencija plošnom načinu prikazivanja i utjecaj istočne Azije bitnasu obilježja ove nove „stilske umjetnosti“.

ALEGORIJE I PORTRETI ŽENA

Gustav Klimt, posebno poznat po svojim alegorijama i portretima žena, relativno se kasno posvetio slikanju krajolika. Prvi radovi ovog žanra potječu iz 1898. godine, kada je već bio predsjednik nedugo prije toga osnovane bečke secesije. Kulturno-politički nemiri i javno negodovanje zbog njegovih fakultetskih slika koje je osmislio za Bečko sveučilište, moždasu bili povod da se pojačano posveti mirnijim temama.

Među danas 250 poznatih slika Gustava Klimta nalazi se preko 50 krajolika koji su nastali tijekom njegovog „ljetnog osvježenja“ u regiji oko jezera Attersee, gdje je od 1900. do 1916.provodio gotovo svako ljeto.

Umjetnost Gustava Klimtanije bila pristupačna svima. Njegovi nalogodavci subili najčešće muškarci i pripadali su višem građanskom staležu. Njegovi radovi koji su nastali po nalogu bili su odraz bečkog društva koje je često špekuliralo i o mogućem odnosu umjetnika i neke od prikaznih dama. Novinarka Berta Zuckerkandl nazvala je Klimta tvorcem moderne žene.

MOZAICI NEVJEROVATNOG BOGATSTVA

Sonja Knips (1873.-1959.) bila je prva koju je Gustav Klimt portretirao. Od tog trenutka je gotovo svake godine nastajao barem jedan ženski portret. Slika Margarethe Stonborough-Wittgenstein predstavlja bitnu prekretnicu u Klimtovom shvaćanju ženskog portreta. Dok su žene iz visokog društva do tada predstavljane u impresionističkoj maniri i stapale se s pozadinom, od 1905. sve više dominiraju geometrijski oblici popraćeni zlatnim površinama. „Mozaici nevjerojatnog bogatstva“ – tako je Gustav Klimt 2. prosinca 1903. u razgledniciposvećenoj Emilie Flöge zaneseno opisao svoje dojmove s putovanja kroz Italiju. Šaroliki i zlatnim detaljima bogati mozaici iz Ravene su možda bili i poticaj zbog kojeg je u svojimradovima od 1903./05. pojačano koristio zlatnu boju. Zlatna podloga je u 4. stoljeću stigla iz Bizanta u Europu i izvorno se koristila samo za prikazivanje svetaca i vladara. Zlato se smatralo simbolom sunca i predstavljalo je sferu božanskog.

Ova struktura je godinu dana poslije kod „Portreta Adele Bloch-Bauer“, koji je pored „Poljupca“ danas jedna od zasigurno najpoznatijih Klimtovih slika, prerasla u dekorativnu umjetnost. Tijelo je sada prepoznatljivo još samo u obrisima, figura se potpuno stapa s ornamentikom. Jedino su glava i ruke naturalistički prikazani.

Pored reprezentativnih ženskih portreta iz bečkog društvenog života i inovativnih prikaza krajolika iz regije oko jezera Attersee, u slikarskom opusu Gustava Klimta su prisutne i mnogobrojne alegorije koje se posebno vrte oko prikazivanja životnog ciklusa. Najkasnije od fakultetskih slika, prije svega one pod nazivom „Medicina“, Gustav Klimt se oprašta od tradicionalnih alegorija koje je do tada integrirao u svoje javne dekorativne naloge. Metafizički simbol stupa u prvi plan.

Klimt je u veljači 1918.u 55. godini životadoživio moždani udar te je umro od posljedica upale pluća u bečkoj općoj bolnici. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code