VEČERA S UMJETNIKOM U ROVINJSKOM ADRIATICU

VEČERA S UMJETNIKOM U ROVINJSKOM ADRIATICU

5. svibanj, 2017.

 

 

Projekt je na inicijativu Vanje Žanko ponuđen rovinjskom turističkom poduzeću Maistra koje je pokazalo veliki interes s obzirom na to da je već započelo suradnju s umjetnicima profilirajući Hotel Adriatic kao ‘umjetnički hotel’ u kojem je u svaku sobu intervenirao drugi umjetnik i u kojem se kroz cijeli prostor provlače radovi i intervencije umjetnika. Kao takav prepoznat je na svjetskoj turističkoj karti i na njoj zauzima istaknuto mjesto

Napisao: Tomislav Brajnović

Umjetnik ugošćuje ljubitelja umjetnosti, kuha za njega i na osobnoj razini, razini prijateljstva i podrške umjetničkoj osobnosti, prodaje rad.
Prodaja rada kao podrška umjetniku kao osobi.

Bila je to početna ideja…

Prigovor elitizma

Spletom okolnosti projekt je krenuo drugim smjerom, prvenstveno zbog toga što se prvobitna ideja pokazala utopijskom jer je izostala prodaja i zbog toga što je nestala egzistencijalna nužnost kod autora projekta.

Forma kuhanja i susreta umjetnika i ljubitelja umjetnosti za stolom je zadržana i nadograđena pozivom relevantnim umjetnicima da javno predstave svoj rad, kroz tjedan dana upoznaju lokalnu umjetničku scenu, specifičnosti rovinjskog okruženja i da sudjeluju u posebnoj večeri na kojoj u definiranju menija surađuju s glavnim kuharom hotela ugošćujući pozvane goste.

Projekt je na inicijativu Vanje Žanko ponuđen rovinjskom turističkom poduzeću Maistra koje je pokazalo veliki interes s obzirom na to da je već započelo suradnju s umjetnicima profilirajući Hotel Adriatic kao ‘umjetnički hotel’ u kojem je u svaku sobu intervenirao drugi umjetnik i u kojem se kroz cijeli prostor provlače radovi i intervencije umjetnika. Kao takav prepoznat je na svjetskoj turističkoj karti i na njoj zauzima istaknuto mjesto.

Najveći izazov s umjetničke pozicije pitanje je je li moguć takav spoj. Umjetnost, u svojoj biti kritička, oštrica, usamljena u povijesnom proboju i kao takva u koliziji s populizmom bilo koje vrste, pokušava uspostaviti odnos s turizmom koji je u ovom slučaju ‘elitni’ jer se radi o vrhunskim hotelima dostupnim samo manjem broju gostiju.

Na prve informacije o početku projekta, objavljene u tisku namijenjenom zabavi i turizmu, kritički je reagirao dio kulturne javnosti proglašavajući ga ‘elitističkim’.
Na dio tih kritika reagiram kroz ovaj tekst postavljajući pitanje same umjetnosti, ali i života kao moguće elitističkog, tj. pitanja što je to što ih takvima čini.

Smatram da je etičnost i razina svijesti pojedinaca uključenih u određeni projekt odgovor na prigovor elitizma, elitizma koji je prisutan i u umjetnosti, njezinoj jedinstvenosti i čestoj nedostupnosti onima nižeg ekonomskog statusa. Pokušaj jednog dijela umjetnika da se izmakne tržištu i time učine snažnijom i nezavisnom svoju poziciju, često pada na činjenici da se u potrazi za podrškom i financiranjem prilagođavaju uvjetima raznih natječaja, fundacija, ministarstava, lokalnih kulturnih povjerenstava, europskih projekata, itd.
Gledajući šire, pitanje je koja je to razina života i standarda etična u odnosu na one koji nemaju za osnovne životne potrebe ili koji su izgubili krov nad glavom i lutaju u potrazi za utočištem? Dubinska svijest o tim procesima trebala bi svakom čovjeku nametnuti nužnost racionalizacije hranom, vodom, stvarima, prostorom i odnosima u pokušaju očuvanja vlastite etičnosti i doprinosu pozitivnim procesima i promjenama. Svakodnevno.

Kritičnost prema turističkom procesu

Umjetnička, pa i šira kulturna javnost kritična je prema turističkom procesu i zato što mijenja karakter mjesta i identitet ljudi. Kultura se u tom procesu podređuje gostu i svodi na populizam računajući s prosječnim standardima i površnošću gostiju.
Gost je u prolazu, došao se zabaviti, treba mu odmor, romantika, dobra hrana i tome podređene aktivnosti.

Stvarni život Rovinja je kroz ribarstvo, vinarstvo, poljoprivredu i kulturu hrane, da nabrojimo samo neke aspekte, okosnica identiteta mjesta na kojem je izgrađena turistička industrija. Nestankom ili svođenjem tih djelatnosti na minimum, kao posljedice urbanizacije, globalnog tržišta i intenzivne proizvodnje, kretanja prema laganijim uslužnim djelatnostima i udaljavanjem od izvora, nestaje stvarni identitet i lokalni život, a umjesto njega se uspostavlja kulisa, scenografija, gluma u pokušaju rekonstruiranja ‘romantične’ slike zbog koje je gost prvenstveno došao.

Takav proces je uznapredovao u turističkim mjestima kao što su Venecija, Dubrovnik i Barcelona, da nabrojimo samo neke. Sva ta mjesta približavaju se točki pucanja u kojoj želja za ekonomskim rastom i zaradom premašuje kapacitete samog mjesta. Takva situacija stvara kod domaćeg stanovništva dubinski antagonizam prema posjetiteljima koji prolaze kroz grad, gubi se osoban kontakt do razine da se gosta vidi samo kao prolaznu ekonomsku veličinu koja se ne mora vratiti jer će na njezino mjesto dolaziti uvijek nova.

Lokalne vlasti su u raskoraku između želje za što boljom turističkom sezonom i svijesti o ograničenosti infrastrukture i šteta koje takav tip turizma donosi gradu, stanovništvu i lokalnom identitetu.
U tako postavljenim odnosima i ekonomiji bilo kakvo smanjivanje intenziteta, usporavanje i osoban odnos neminovno postaju skupi, privilegija, “elitizam”.

U tom kontekstu vidim nastojanje Hotela Adriatic da gostu ponudi nešto više, kvalitetnije, time i skuplje. U podizanju kvalitete ‘ponude’ vodstvo hotela se okrenulo umjetnosti koja je prepoznata kao mjesto intelektualne ‘elite’. Elite u pozitivnom značenju te riječi shvaćene kao špice vrijednosti, naprednom razmišljanju i osviještenom području promišljanja problematika spomenutih u prethodnom dijelu ovog teksta. Ono što možda nije na prvu očito jest da i umjetnost proživljava svoju komercijalizaciju, omasovljenje i postaje mjesto bez identiteta, opće mjesto globalnog trenda bez sadržaja zbog kojih je nastala.

Ovaj projekt nastoji, gledano s umjetničke pozicije, imati na umu ove opasnosti izmičući se ukalupljivanju u menije i fiksnu ponudu, pokušavajući živjeti i afirmirati umjetnost, ovom prilikom i turizam kroz afirmaciju stvarnog života.

U tom smislu prepoznali smo neuobičajenu otvorenost vodstva Hotela Adriatic da zajedno razvijamo strategije pomicanja pristupa gostu kojeg smo pozvali. Takvo pomicanje je dvosmjerno i nužno ako želimo da umjetnost koju uvodimo bude živa i da ne postane samo dizajn, kulisa u kojoj glumimo neko drugo vrijeme i neke druge vrijednosti. Takva sinergija turizma i kritičke, napredne umjetnosti nije uobičajena, svi je načelno prizivamo, ali smo skeptični u trenutku kada netko kaže: imate sredstva na raspolaganju, napravite nešto!

Pomak u standardiniziranom prostoru

Za uspjeh u tim nastojanjima potreban je kontakt s isto tako “nepatvorenim” i “neglumljenim” sastojcima, bili oni kulinarski, ljudski, prirodni ili umjetnički.
Tu se Hotel Adriatic, ali i cijela turistička zajednica suočava s ogromnim problemom standardizacije, pred
pripreme, konfekcije i unaprijed određenih paket aranžmana.

Kako u takav standardiziran prostor unijeti pomak koji je odrednica umjetnosti?
Kako u ponudu hotela i njegovu kuhinju unijeti proizvode koji nemaju potrebne, često restriktivne, markice i deklaracije? Kako gostu ponuditi svježu ribu preuzetu direktno od ribara? Kako imati u ponudi organska, nepatvorena vina, tj. kako ohrabriti njihovu proizvodnju koja neminovno uključuje više rizika koji ekonomska logika naprosto isključuje uvodeći kontroliranu proizvodnju, tehnička sredstva i dodatke za očuvanje njihove prividne kvalitete?
Suoćavanje s umjetničkom problematikom odnosa forme i sadržaja bit će sigurno izazov i Chefu Hotela Adriatic. Suvremena kuhinja se zbog svih ranije navedenih procesa globalizacije također susreće s problemom vanjske forme i dizajna hrane u pomanjkanju iskonskog i autentičnog sadržaja. Postoji opasnost da tanjur lijepo izgleda, da zadovolji formu, ali da izostane suština sadržaja koja hrani i umjetnosti daje vjerodostojnost i energetski naboj.

To su sve pitanja koja namjeravamo postavljati kroz razvoj projekta Umjetnik susreće kuhara (Artist Meets Chef) kako bismo ga održali živim i aktualnim s ciljem da se u konačnici umjetnik i kuhar ili kuhar i umjetnik sretnu u istoj osobi. T

 

 



Nema komentara

Komentari tjedno.hr

Još nema komentara!

Možeš biti prvi sa svojim komentarom.

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.