VEČER DAVORINA KEMPFA U BERSI

VEČER DAVORINA KEMPFA U BERSI

14. listopad, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Piše: Igor Koruga

Poput Pere Gotovca (1927-2017), nedavno preminulog hrvatskog skladatelja, dirigenta i glazbenog producenta kojem je povodom devedesete obljetnice života Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) izdalo prvu cjelovitu i tematski određenu zbirku stihova, Mikroportreti – Moderato Cantabile (Zagreb, srpanj 2017), uobličenu u sedamdeset i dva krokija glazbenika i tekstopisaca osebujnog autorskog rukopisa, odnosno u sažetak cjelovite epohe (20. i 21. stoljeće) domaćeg glazbenog stvaralaštva, napose onog u vezi s područjem popularne glazbe, dostojnom se priredbom, netom nakon svog sedamdesetog rođendana, u utorak 10. listopada u 20 sati u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa, publici približio i redovni profesor na Muzičkoj akademiji te prvi rezidencijalni skladatelj u povijesti Zagrebačke filharmonije u sezonama 2012/13 i 2013/14, Davorin Kempf (1947). Od svojih skladateljskih početaka, u sedamdesetima, kada se težilo krenuti od racionalnog ustrojstva serijalnosti i pripadajućih smjerova prema takozvanoj ¨novoj jednostavnosti¨, ili ¨novoj emocionalnosti¨, Kempf je bio sklon onoj vrsti glazbe koja se mogla shvatiti kao dio univerzalne glazbenosti. Težio je konstruktivnom, novom, formalno uočljivom i estetici vjernom izrazu. Viziju je dorekao u svojoj doktorskoj disertaciji Symmetrie und Variation als kompositorische Prinzipien: Interdisziplinäre Aspekte (2010), u kojoj je pojasnio pojam simetrije kao univerzalan princip u prirodi, znanosti i umjetnosti, odnosno kao arhetip glazbene ideje zasnovane na efektima ponavljanja i variranja (ili variranog ponavljanja).

Visoka razina virtouziteta

Široko primjenjena translativna i zrcalna simetrija, kao i repetitivni model B-A-C-H, stilski su odredili Preludij i fugu – fantaziju (Hommage à Bach), djelo napisano 2000. godine za glasovir solo. Ulogu interpretatorice vrsno je odradila Vlasta Gyura predstavivši tako, na samome početku, skladateljevu emocionalnu ovisnost o instrumentu koji mu je donio njegovu prvu akademsku diplomu. Glasovirom se poslužio i uzorni Danijel Detoni pri rezolutnom opisu Tri pogleda na osorsku katedralu (2007), to jest, pri opisu instrumentalnog triptiha s vizualno akustičkim i duhovnim konotacijama i poticajima. Svakako očekivano bilo je i to što je presjek autorovog pozamašnog opusa sadržavao dvije polifone vokalne skladbe: jednu pisanu s osvrtom na renesansnu vokalnu polifoniju i gregorijanski koral, za ženski zbor (Magnificat), i drugu, obilježenu povremenim homofonim kadenciranjima i imanentnim simetrijama i paralelizmima disonantnih harmonija, za mješoviti zbor (Sanctus). Pri njihovom tumačenju, svoja su prava lica pokazale članice Djevojačkog zbora Zvjezdice, pod vodstvom osnivača, umjetničkog voditelja i dirigenta, Zdravka Šljivca, te osmero probranih pjevača iz zrelog vokalnog ansambla Antiphonus. Besprijekornost tumačenja mogla se pripisati i našem ponajboljem violinistu Anđelku Krpanu, njegovom pratećem violončelistu Zlatku Rucneru i moldavskoj glasoviračici Juliji Gubaidulini, koji su se, skupljeni u glasovirski trio, spretno zabavili unutar izvedbe trostavačnog, neoromantičarskog i ekspresivnog Trija za violinu, violončelo i glasovir (2016). Zakonom simetrije došlo se i do finala priredbe, odnosno do još dviju skladbi za glasovir solo. Slobodno koncipirani Zvukolik Davorina Kempfa (1988) zahtjevao je od Mije Eleović visoku razinu virtuoziteta i spremnost na djelomično sukreiranje, u konačnici, neoimpresionističke zvučne geste.

Tonsko slikanje

A na kraju se sam autor preispunjenoj koncertnoj dvorani Blagoje Bersa odužio s popularnom glasovirskom minijaturom, Mariposa de luz / Leptir svjetlosti (1996), inspiriranom poezijom Juana Ramóna Jiméneza (1881-1958). Naime, spomenutu je minijaturu, svedenu na odjeke španjolske glazbe i naznake tonskog slikanja, silovito izvela rumunjska glasoviračica, Adela Likulescu, prikazavši širok raspon agogičke mašte, baš kao i svi mladi glazbenici na 5. EPTA Međunarodnom pijanističkom natjecanju Svetislav Stančić u Zagrebu (2014), gdje je Mariposa de luz bila odabrana kao zadana skladba hrvatskog autora. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.