UVEO RIJEČI RAČUNOVODSTVO, VELEGRAD, NOSOROG, SLADOLED…

UVEO RIJEČI RAČUNOVODSTVO, VELEGRAD, NOSOROG, SLADOLED…

25. listopad, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

003002 Custom
U HAZU obilježena 200. oblčjetnica rođenja Ivana Mažuranića

Napisao: Ivan Raos

200. obljetnicu rođenja hrvatskog bana, političara i pjesnika Ivana Mažuranića obilježila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u srijedu 22. listopada 2014. svečanošću održanom u atriju Palače HAZU. Stoga jer Ivan je Mažuranić nezaobilazna osoba u hrvatskoj povijesti, i kao književnik, ali i kao političar i državnik uvodno je govoreći istakao  predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić.

Ivan Mažuranić od 1860. do 1865. bio je predsjednik Hrvatske dvorske kancelarije sa sjedištem u Beču, a od 1873. do 1880. i hrvatski ban (prvi hrvatski ban pučanin), jer nije bio plemić. „Kao političar Mažuranić sintetizira hrvatsku povijest, kroz njega se ogledaju sve dileme i traume kroz koje je hrvatski narod prolazio”, kazao je akademik Kusić, istaknuvši bitište Mažuranićevih reformi za hrvatsko društvo.

DJELOVAO U ZAHTJEVNIM POLITIČKIM OKOLNOSTIMA

Podsjetio je i na najpoznatije djelo, znameniti ep Smrt Smail-age Čengića, kojemu se autorstvo pripisuje Mažuraniću, a čiji se stihovi često citiraju. Spomnuo je akademik Kusić zaista još izvrsno uređenu dopunu Gundulićeva Osmana, ali i da je baš Mažuranićev Njemačko-ilirski slovar iz 1842. prvi upotrjebio termine u Hrvatskoj kao što su računovodstvo, tržišno gospodarstvo, velegrad, nosorog i sladoled. Akademik Kusić je spomenuo da je Mažuranić imao izrazito bitnu ulogu kod izrade prvih pravila rada Akademije, a podsjetio je i na njegovog sina Vladimira Mažuranića koji je bio predsjednik Akademije od 1918. do 1921. i na unuku Ivanu Brlić Mažuranić koja je bila prva žena članica Akademije. Svoj je govor završio citatom iz Mažuranićeva zadnjeg govora u Hrvatskom saboru 1886. kad je rekao da vjeruje u prošlost, sadašnjost i budućnost Hrvatske.

Akademik Nikša Stančić održao je zapaženo izlaganje na temu Ivan Mažuranić kao političar – između želja i mogućnosti podsjetivši na zahtjevne političke okolnosti u kojima je Mažuranić djelovao i istaknuo da je otvarao putove izgradnje modernog hrvatskog društva. „Politički mu je cilj bio obnoviti suverenost i cjelovitost hrvatske države u Habsburškoj Monarhiji“, kazao je akademik Stančić. Podsjetio je i da je Mažuranić još 1848. na temelju zakonskoga članka Hrvatskog sabora omogućio raskid državnopravnih sveza s Ugarskom. Nakon 1860. nastojao je Hrvatsku tješnje povezati s Bečom koji bi na temelju budućeg federalističkog uređenja Monarhije omogućio Hrvatskoj status federalne jedinice. Po riječima akademika Stančića Mažuranić je smatrao da se Hrvatske treba nagoditi s Bečom prije nego li se Beč nagodi s Ugarskom, jer je iz Beča dobivao obećanja da će se Dalmacija ujediniti s Hrvatskom. Ipak kako je to sve išlo „U međurazdoblju nagodile su se Austrija i Ugarska, a Hrvatskoj je ostavljeno da se nagodi s Mađarima“, poručio je akademik Stančić.

Akademik Radoslav Katičić govorio je o odnosu Mažuranića i ilirizma i istaknuo da je od djetinjstva, iako čakavac, usvojio štokavski čitajući Kačićev Razgovor ugodni naroda slovinskoga. „Mažuraniću nije Gaj trebao otvarati oči. On je u sebi nosio hrvatski književni jezik”, rekao je akademik Katičić, nazvavši Mažuranića stožernom osobom hrvatske povijesti. „Mažuranić je 1848. izradio hrvatsko gledište na sporna pitanja u odnosima s Ugarskom, čime je položen temeljac ovodobnoj Hrvatskoj. Shvaćao je politiku kao umijeće mogućega i upravo je zato znao vrjednotu hrvatskog oslanjanja na Austriju. Iako je Hrvatsko-ugarska nagodba bila nepovoljna, smatrao je da može nešto učiniti za Hrvatsku i učinio je. U očima pravaških stekliša bio je izdajnik, ali plodovi njegova rada govore drugačije. U nepovoljnim okolnostima postigao je jako mnogo, stvorivši Hrvatskoj upravu, školstvo, i pitanje je što bi bilo da danas imamo takvog hrvatskog političara i takvog čovjeka da danas vodi hrvatske poslove”, rekao je akademik Katičić.

PRVI KLASIK NOVIJE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

Akademik Josip Bratulić govorio je o Mažuraniću kao predsjedniku Matice ilirske (1858. – 1872.) i istaknuo njegovu značnost za Matičinu nakladničku djelatnost, kao i za izgradnju veza s tek osnovanom Akademijom. Akademik Krešimir Nemec  Mažuranića je nazvao prvim klasikom novije hrvatske književnosti. „Klasik je genij jezika i ako imamo to na umu onda je Mažuranić prvi klasik moderne hrvatske književnosti koji pruža ruku Maruliću i Gunduliću i na kojeg su se nadovezali Šenoa, Kranjčević i Marković”, rekao je akademik Nemec.

Akademik Petar Strčić o ostalim slavnim osobama iz obitelji Mažuranić biranim rječima je govorio ustvrdivši da se među njima poglavito ističu Ivanova braća Antun i Matija Mažuranić, sin Vladimir i unuka Ivana Brlić Mažuranić.  A član suradnik HAZU prof. dr. sc. Marko Tadić govorio je o Rječniku Ivana Mažuranića kojeg su priredili i sastavili on i akademik Milan Moguš – koji je i vodio u HAZU proslavu Mažuranićeva jubileja. Zapravo riječ je o drugom rječniku posvećenom jednom hrvatskom književniku, a prvi je bio Dobriša Cesarić. 

Na svečanosti je bio i prapraunuk Ivana Mažuranića Teodoro Mažuranić, jedini potomak koji još nosi prezime Mažuranić.

Sve u svemu bilo je dojmljivo na svečanosti održanoj u atriju Palače HAZU a, ugođaj je dopuinjen glazbenom dijelom programa u kojem je nastupio pijanist Ljubomir Gašparović, koji je na glasoviru odsvirao Nokturno u fis-molu skladatelja Ferde Livadića. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.