USTAŠE 75 GODINA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

USTAŠE 75 GODINA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

20. travnja, 2016.

thompson4

Uz kavu razgovarao sam s mojim dobrim poznanikom Židovom u jednom zagrebačkom kafiću. U jednom momentu on me onako iskreno i prijateljski pitao: “Prijatelju, gdje su te ustaše o kojima govori predsjednik hrvatske države u izraelskom parlamentu. Poznaješ li možda kojega živoga ustašu?

Napisao: Ante Matić

Muka mi je kad sam vidio da se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Tihomir Orešković ispričavaju Pupovcu, te Krausu i Goldsteinu, koji pokušavju Hrvatima nametnuti kolketivnu krivnju za povijesne zločine koje nisu počinili.

Dan poslije svojedobne Josipovićeve optužujuće izjave u Izraelskom parlemtu o ustaškoj zmiji, uz kavu razgovarao sam s mojim dobrim poznanikom Židovom u jednom zagrebačkom kafiću. U jednom momentu on me onako iskreno i prijateljski pitao: “Prijatelju, gdje su te ustaše o kojima govori predsjednik hrvatske države u izraelskom parlamentu. Poznaješ li možda kojega živoga ustašu?

Ja sam se jetko našalio, pa sam mu rekao da ih ima i u kafiću gdje pijemo kavu i ljudikamo. On je počeo gledati na sve strane, pa kad je dobro reazgledao videći oko nas mladiće i djevojke, pogledao me i nevoljko rekao:”Pa to su sve mladi ljudi oko nas.”

Nakon sedamdeset godina od završetka Drugog svjetskog rata i propasti ustaške države, govoriti o nekakvim ustašama u Hrvatskoj je izvan svake pameti. Onda je taj moj prijatelj Židov meni rekao: “Tko vam to čini i zašto?”

Onda sam mu otvoreno rekao, bez dlake na jeziku, da nam to rade hrvatski partizani i komunisti, fašisti i antifašisti, Srbi prečani i neki hrvatski Židovi.

Hrvati protiv hrvatske države

Namučili smo se dobro, moj prijatelj Petar W. i ja, da jedan drugom objasnimo neke stvari, da shvatimo što se tada događalo i što se sada događa i, moram priznati, nije bila jasno njemu, a bogme ni meni, kako je moguće da neki Hrvati oživljavaju iz mrtvila prošlosti u stvarnost ono čega odavno nema i što je zauvijek ostalo u Hudoj jami, u Kočevskom rogu, u Jazovki…

Govorio sam Petru da ima Hrvata, pa čak i na najodgvornijim mjestima u državi, koji su protiv te iste hrvatskre države, koja je nastala u nedavnom obrambenom i oslobodilačkom ratu, kojeg su službeno nazvali – Domovinski rat. Tada su mladu hrvatsku državu napali Srbi sa istoka i Crnogorci s juga zemlje. U samoj Hrvatskoj, kao guje u njedrima, pobunili su se protiv svoje vlastite Domovine i države hrvatski Srbi, koje Srbijanci u Srbiji nazivaju prečani, i koje oni stalno drže kao pse na lancima kao remetilački faktor u Hrvatskoj. U tom ratu, koji je trajao od 1991. do 1995. godine, Hrvati su pobijedili Srbe i Crnogorce i Srbe prečane, koji su ih zajednički napali pod zastavom njihove zajedničke vojske, koja se zvala Jugoslavenska narodna armija i nekih četničkih hordi nekog Arkana i nekog posrbice Šešelja. Dakle, kad se rečenima pridruže hrvatski rudimenti nestale Jugoslavije, koje sam nazvao jugoslavenski ljudi, (jogoslavenski čovjek), onda naopaka slika biva puno jasnija i tragičnija. Hrvatski komnisti su ovisnici o „braći„ Srbima kao drogeraši o drogama ili pijanci o piću, pa svako toliko pakleno složno izmišljaju neke ustaše i nekakvu ustašiju. Za neke partizanske potomke i komuniste, svaki Hrvat vjernik i državotvornik je nekakav ustaša. Mentalni sklop hrvatskih partizana, hrvatskih komunista, nekakvih ateista, gnostika i agnostika, njihove djece i unuka je neshvatljiv svakom normalnu čovjeku, koji živi u 21. stoljeću. Sačuvaj nas Bože njihova antifašizma.

Jugoslavenski čovjek

Obnovljena država Hrvatska, ili bolje rečeno stvorena u ratu prije dvadesetak godina moderna hrvatska država sa svim atributima današnjeg vremena i onoga što imaju države s dugom demokratskom tradicijom, kao što su Švedska, Engleska, Amerika, za njih je nekakva ustašija. Bilo bi to doista smiješno, da nije opasno i pogibeljno za one koji su se borili za tu modernu, slobodnu državu Hrvatsku.

Ako jugoslavenski čovjek i neki neodgovorni Hrvati ružno govore i podrivaju svoju vlastitu samostalnu i demokratsku državu, što onda očekivati od naših naprijatelja i naših nedavnih agresora, nekih naših podmuklih susjeda, koji nisu prijateljski skloni hrvatskom narodu i njegovoj mladoj državi.

Onda sam prijatelju Petru ispričao anegdotu o Golom otoku, a da bi mu dočario što se Hrvatima događa, što oni rade sami sebi i što njima rade neki njihovi susjedi s kojima su neslavno neko vrijeme živjeli u istoj državi. Da bi priznao i ono što nije učinio i zašto ga nisu ni optuživali, kad su ga po kratkom postupku dopremili na „prevaspitanje“, kao neprijatelja naroda i države, protivnika komunističkog režima, jedan robijaš s Golog otoka ispričao mi je kako su iznuđivali priznanje. Ponudili bi mu čista papir da potpiše, pa ako nebi htio potpisati, gurnuli bi ga golog do pojasa u muk i mrkli mrak samici i on bi ubrzo začuo šištanje zmije. Nesretnik je užasnut i prestrašen lupao rukama po vratima; jer, ako ga ujede, skončat će u tom mraku, daleko od ljudi i svjetlosti, njegovoj majci ili ocu, poslat će „istinu o njihovu sinu“, koji je digao ruke na sebe, sam sebi oduzeo život. Njemu se unatoč svih tih strašnih muka ipak živjelo, pa je instikvno i munjevito reagirao udarajući rukama po vratima i vičući da će potpisati. Kad su ga pustili iz samice potpisao je sam sebi osudu za nešto što nije učinio, ili, bolje i točnije rečeno, potpisao je osudu protiv samoga sebe i onoga što je u njemu najdublje, nasvetije i najplemenitije, a to je osjećaj slobode vlastitog naroda i samostalne države. Koji je to bio paklen način dolaska do priznanja, završio je on, a ja povjerovao da je nesretnik potpisao sve što su od njega tražili da potpiše. Čovjeku se nije išlo u smrt. Ali, što je najstrašnije u tome svemu, nitko od tih robijaša, koji su prošli tu samicu i potpisao sam sebi presudu, nije znao da zmija nema zube.

Ako se danas čovjek koji živi u Hrvatskoj, malo osami, ostane nasamo sam sa sobom i onim što se ga okružuje i pogađa i pokuša sagledati što se događa u državi Hrvatskoj u novije vrijeme, užasne se kako sa svih strana podmuklo i kukavički kidišu na našu relativno mladu državu Hrvatsku, na našu slobodu i pravo da živimo svoji na svome, slobodni i u zajednici slobodnih naroda ovoga planeta, guje u našim njedrima, Srbi prečani, neke džudije, nekik naši neki susjedi i njihovi prijatelji neki evropski moćnici. Oni uoporno i prokleto lukavo, pokušavaju meni nametnuti neku krivnju, neke grijehe i ne-grijehe predaka, pa traže da se osjećam krivim i manjim od makova zrna pred tim evropskim lažnim veličinama, pederčinama, za neka za neka povjesna nametnuta mi zlodjela. Ako bih ja morao biti kriv i odgovarati za zklodjela mojih predaka, neka onda odgovaraju i evropski kolonizatori, koji su svojedobno preplovili veliku baru i pobili indijanska plemena, domogli se njihove zemlje. Ostake plemena strpali u rezervate, kao stoku u torove i obore. I sad ti i takvi, koji su uzrokavali i izazvali razne krvave revolucije i dva velika svjetska rata, mene i moj mali, napaćeni narod, optužuju za zlodjela koja su oni počkinili u ime nekog njova kralja, nekog njova boga pohlepe i silne želje da vladaju drugim naroldima, da žćive na tuđi račun. Neka oni idu, zna se gdje, ti bahati Englezi, prepotentnki Francuzi, pa kolonizatori Nizozemci, osvajači Austrijanci, zavojevačoi Mađari…, koji nas Hrvate ne ostavljaju u miru ni u ovom, dvadeset i prvom stoljeću.T

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Jusuf
    #1 Jusuf 30 travnja, 2016, 00:51

    Ne može Josipović biti “velepizdajnik”, pa za njega glasuje preko milijun rvata, zar ne?

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Klarens
    #2 Klarens 28 travnja, 2016, 02:04

    Zhivim u Silicon valley, California
    ==========================
    Pavelichev brijach umro prije
    ==========================
    Par godina, normalan, jednostavan
    ==========================
    Ovi tu shto galame rade za SRBE

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Za Franju
    #3 Za Franju 21 travnja, 2016, 06:09

    Čudno je kako šuti Franjo. Javi se Franjo svojim komentarom o ovom ustaši i njegovu ustašoidnu pisanju.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Bosanac
    #4 Bosanac 21 travnja, 2016, 06:05

    Kad se isčita Matićev komentar o sudbini hrvatskog naroda i njehove državeo, samo po sebi nametne se čovjeku još uvijek neriješeno hrvatsko pitanje i zaključak, da postoje dobri i loši narodi. Zanimljivo je njegovo mišljenje o jugoslavenskom čovjeku.To izgleda da je Hrvat,a nije, da je Srbin,a nije, da je Slovenac,a nije, da je Booisanac,a nije…to je neki hibrid nastao iz komunizma, socijalizma i samoupravljanja. Opasan je taj jugoslavebnski čovjeka. Kako se riješiti jugoslavebnskog čovjeka u nekim Hrvatima. Mislim da ga svaki taj Hrvat treba ubit u sebi da bi postao čovjek koji voli svoj hrvatski narod, svoju hrvatsku državu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Sidlanf
    #5 Sidlanf 20 travnja, 2016, 20:23

    Što više od ovoga napisati…..možda suditi Josipovicu za veleizdaju?

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code