USKRS ISPUNJAVA OPTIMIZMOM

USKRS ISPUNJAVA OPTIMIZMOM

28. ožujak, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

Veliki petak Sisak-16

Obrat koji se dogodio kada je on uskrsnuo i nama daje nadu da ništa nije nemoguće promijeniti. Ni teško gospodarsko stanje, ni lošu demografsku slika našega naroda, ni klonulost i malodušnost koje zahvaća već tolike koji nemaju posla, koji su suočeni s nemoći da nešto učine za svoje najmilije. Ništa nas ne smije i ne može obeshrabriti, jer nasuprot tolikim problemima stoji Krist uskrsnuli kome mi vjerujemo. On nas neće ostaviti, on će – ako ga zamolimo – sve okrenuti na dobro! On će nama dati snage da i mi snagom uskrsnuća mijenjamo svijet, poboljšamo naše odnose i unaprijedimo naše društvo

Tekst i fotografija: Stjepan Vego

„Danas slavimo najveći događaj koji se ikada dogodio u povijesti čovječanstva – nadpovijesnu činjenicu da je Isus Krist, treći dan poslije svoje smrti na križu, pobijedio smrt i da on, „živ živcat opet vlada“ (Uskrsna posljednica). K tome slavimo i našu nadu i našu budućnost koju nam je sam uskrsnuli Gospodin obećao, tj. da ćemo i mi s njime uskrsnuti, da ni naš život na zemlji nije konačan, da sa smrću ni nama neće život prestati, već da nas on čeka i da i nama želi darovati uskrsnuće. Zahvalni na tom, za ljudsko shvaćanje neviđenom i neočekivanom, daru novog života slavimo danas raspjevane duše i radosna srca“, rekao je na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći svečano misno slavlje na svetkovinu Kristova uskrsnuća, 27. ožujka , u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku. U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i katedralni vikar vlč. Mario Šagolj, a služio je đakon Robert Jakica.

Tama i ogromno zlo

U nastavku osvrnuvši se na aktualni trenutak biskup je istaknuo kako se veličina Uskrsa pokazuje u kontrastu strašne stvarnosti grijeha i smrti. „U svijetu je tolika tama i ogromno zlo da se Uskrs doista izdiže na drugoj strani kao svjetlo i jedino moguće dobro, budući da mi vjerujemo da Bog pobjeđuje, a ne zlo niti đavao. Taj ponor mogao je premostiti zaista samo Bog. Strahota grijeha i smrti na prvi pogled u ljudskom se životu ne vidi, ali uvijek je prisutno i zlo, kad susrećemo dobro. Kada se dijete rodi, svi se raduju, a ne razmišljaju kako će i taj čovjek, kad odraste imati mnogo muka, borbi koje će ga lomiti, ljude koji ga neće razumjeti, bolesti koje neće moći pobijediti, i na kraju samu smrt. Kada promatramo ljepotu proljeća i slušamo pjev ptica, divimo se raskošnom cvijeću, ljepoti boja, sjaju sunca, silini vjetra i mora, zelenilu šuma i veličini planina, ne razmišljamo o zagađenosti okoliša, o klimatskim promjenama, o poplavama, tsunamijima, potresima, o topljenju ledenjaka i o razornim tornadima i drugim elementarnim nesrećama. Kada svladavamo kilometre i uživamo u brzini vožnje bilo automobilom, bilo vlakom ili zrakoplovom, ne razmišljamo o prometnim nesrećama, o katastrofalnim padovima aviona, o mogućnostima pogibije koje se događaju tolikim ljudima. Kada živimo u miru, ne razmišljamo koliko je težak život u ratu, ali mi koji smo ga doživjeli znamo kako je tjeskobno živjeti pod uzbunama i prijetnji terorističkih napada, kao sada nedavno u Bruxellesu, kako je strašno biti izbjeglica i ostati bez ikoga i ičega svoga, kao što smo bili mi, a sada su toliki milijuni migranata koji kucaju na vrata Europe. Kada smo zdravi, ne mislimo o bolesnicima u tolikim bolnicama, o teškim i neizlječivim bolestima s kojima se bore tisuće i tisuće ljudi i kako to teško djeluje na čitave obitelji, kada gledaju vlastito propadanje ili nestanak svojih najmilijih. Premda živimo u demokraciji i poštivanju ljudskih prava i sloboda za svakoga, dobro se sjećamo se terora i progona koji smo proživljavali mi a sada proživljavaju ili su proživjeli pojedinci i čitavi narodi u diktaturi, u političkim zatvorima, u ubojstvima bez suđenja, u zatiranju čovjekovog dostojanstva. Kada je državni režim pravedan i u njemu sudjeluju moralni i dobri političari koji se ne bore za vlastiti interes nego samo za interes naroda, mi dobro znamo i sjećamo se onih koji su korupcijom oštetili čitave narode, koji su zatvaranjem očiju pred lažima i podupiranjem neistina, uništavali i uništavaju narod sijući im u duše gorčinu i osjećaje nevrijednosti, samo da bi i najhrabriji odustali od borbe za pravicu. Ako imamo posao, mi znamo i suosjećamo s onima koji su ostali bez posla i nade za svoje obitelji pa i bez dostojanstva i budućnosti. Kada slušamo, čitamo i gledamo medije, pitamo se i često ne možemo razumjeti kako to da ima i takvih medija i novinara koji prodaju maglu i ljudima peru mozak vjerujući da će im ponavljanjem svojih konstrukcija ljudi povjerovati, bez obzira što su to zavođenja za tuđe računa i interese. Svi su ovi događaji i stanja u kojima se nalazimo ili se možemo naći razlog da i na naša srca pokuca napast koja se zove sumnja, da i u nama zavlada strah, da se u našoj duši ugnijezdi nemir, nesigurnost i tjeskoba, da zaključimo kako živimo u nesigurnom svijetu, u kojem istina nije na prvom mjestu, gdje dobro ne caruje, a život pa i onih najpravednijih propada i na kraju zauvijek nestaje“, upozorio je biskup.

Razlog nade da s Kristom možemo sve

Biskup je poručio i kako nas Uskrs ispunja optimizmom, te kako to nije optimizam bez pokrića. „Naša nada temelji se na Kristu, za kojeg se činilo da je na križu pobijeđen, ali koji je uskrsnuo slavno od mrtvih i pobijedio. To je razlog naše nade da i mi možemo sve, samo ako smo s Kristom Gospodinom. Baš sve. Zato se ne smijemo žaliti na loše prilike i jadikovati kako sve propada. Dakako, ne smijemo zatvarati oči pred istinom, pa bila ona i ne znam kako teška i strašna, ali mi vjernici uvijek znamo da se to stanje s Isusom može promijeniti, da on može dati tome novi početak. Obrat koji se dogodio kada je on uskrsnuo i nama daje nadu da ništa nije nemoguće promijeniti. Ni teško gospodarsko stanje, ni lošu demografsku slika našega naroda, ni klonulost i malodušnost koje zahvaća već tolike koji nemaju posla, koji su suočeni s nemoći da nešto učine za svoje najmilije. Ništa nas ne smije i ne može obeshrabriti, jer nasuprot tolikim problemima stoji Krist uskrsnuli kome mi vjerujemo. On nas neće ostaviti, on će – ako ga zamolimo – sve okrenuti na dobro! On će nama dati snage da i mi snagom uskrsnuća mijenjamo svijet, poboljšamo naše odnose i unaprijedimo naše društvo. Ispunimo tom nadom naša srca da bismo mogli širiti ozračje dobre nade za sve nas, za naše obitelji, za naš narod i našu domovinu“, zaključio je biskup.

Na kraju je biskupu Košiću i svim okupljenim vjernicima mir i radost Uskrsa zaželio katedralni župnik preč. Karača, a uz brojne Siščane misnom slavlju nazočila je i gradonačelnica Grada Siska Kristina Ikić Baniček sa zamjenikom Markom Kričkom.

Po završetku misnog slavlja biskup i svećenici susreli su se ispred katedrale s vjernicima u međusobnom čestitanju Uskrsa.

Veliki petak

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Veliki petak 25. ožujka u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku obrede Muke Gospodnje. Uz biskupa u obredima je sudjelovao i kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, katedralni vikar vlč. Mario Šagolj, đakon Robert Jakica, bogoslovi, prvopričesnici i krizmanici, te brojni vjernici.

Nakon izvještaja o Isusovoj muci i smrti iz Evanđelja po Ivanu, koji su na tradicionalni način otpjevali solisti vlč. Mario Šagolj đakon Robert Jakica i bogoslov Tomislav Vojvodić uz pratnju Biskupijskog zbora, prigodnom homilijom okupljenima se obratio mons. Cvitkušić. On se osvrnuo na ulogu rimskih vojnika, sudionika Isusova razapinjanja istaknuvši kako po Ivanovim riječima vojnik nije prebio Isusova koljena, nego mu kopljem probada bok, točnije srce. „Isus umire u predvečerje Pashe, u vrijeme kada su se u Jeruzalemu klali pashalni jaganjci, kojima se, u prigodi žrtvenoga klanja, nije smjela slomiti ni jedna kost. Na ovaj način evanđelist Ivan jasno kaže da je Isus pravi pashalni jaganjac. Otvaranje Isusova boka, tj. srca rodilo je, po tumačenju crkvenih otaca, dva najvažnija sakramenta Crkve: krštenje i euharistiju. Isusova ljubav sve do smrti, koju simbolizira otvoreni bok, postaje izvorom novoga života onima koji u njega vjeruju. Po toj se ljubavi čovjek nanovo rađa,  po njoj se uvijek iznova hrani, osnažuje i postaje spašen“, poručio je između ostalog mons. Cvitkušić.

Na kraju homilije propovjednik je pozvao sve na molitvu da nam Gospodin podari nešto od svoje hrabrosti i čvrstine u kušnjama, da budemo solidarni sa svim trpećima i svim grešnicima, kao što je On solidaran s nama.

Uslijedilo je klanjanje križu, za vrijeme kojega je zbor pjevao korizmene napjeve što je doprinijelo snažnom iskustvu sjedinjenja s Isusovom patnjom.

Cvjetnica

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Nedjelju muke Gospodnje, Cvjetnicu, 20. ožujka u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečano misno slavlje kojem je prethodio blagoslov maslinovih grančica i procesija kroz Gradski park, kao spomen Isusova ulaska u Jeruzalem.

U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, i vikar katedralne župe vlč. Mario Šagolj.

U homiliji biskup Košić je istaknuo kako se proslavom nedjelje Cvjetnice ulazi u Tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista. „Stoga se i ova nedjelja, premda se njome slavi i svečani Kristov ulazak u Jeruzalem – kada su mu Židovi klicali ‘Hosana’ – zove Nedjelja muke Gospodnje. Prije blagoslova grančica i ulazne procesije čuli smo evanđelje koje govori o Isusovom ulasku na magaretu u Jeruzalem, kada mu kliču: ‘Blagoslovljen Kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje!’, na što farizeji negoduju, a Gospodin im odgovara: ‘Kažem vam, ako ovi ušute, i kamenje će vikati!’ Doista, i kada bismo mi, njegovi učenici, zašutjeli – što ne smijemo – i kamenje bi naviještalo Krista, Gospodina. Jesmo li mi u ovom mnoštvu koje Kristu kliče ‘Hosana!’, ili naprotiv među onima koji traže od Pilata: ‘Raspni, raspni ga!’ – trebamo se zapitati i mi danas“.

Govoreći o Isusovoj muci biskup je rekao kako On i u najtežim trenucima ima samilosti za druge jer tješi one koji zbog njega plaču, jer oprašta grješnicima, kao desnom razbojniku za koga je sv. Augustin rekao da je taj čitav život krao, i na kraju i samo nebo ukrao, a oprašta čak i svojim mučiteljima, jer moli za njih. „Isus se tako pokazuje krajnje samilostan i pun milosrđa, kao onaj koji – kako veli papa Franjo – utjelovljuje ‘lice milosrđa nebeskog oca / misericordiae vultus patris celestis’.

Kako nam se pokazuje velik Krist koji trpi: najprije nevin nepravedno odbačen i osuđen od ljudi, zatim kada nosi svoj križ na mjesto zvano Golgota (Lubanjsko mjesto), i kada umire raspet na križu!

Ima li veće ljubavi, ima li snažnije propovijedi, ima li uvjerljivijeg znaka Božje prisutnosti na ovom svijetu – ‘radi nas grješnika i radi našega spasenja’? Kada razmišljamo o ljudskim stradanjima, osobito o ratovima u XX. stoljeću, kada se pitamo kako je bilo moguće da su se ljudi tako okrutno međusobno ubijali, dapače i mučili jedni druge u ime nekih ideologija – nacizma, fašizma i komunizma, u ime velikosrpstva i osvete zbog lažnih mitova koji su otrovali tolike duše – tada pogledajmo na križ Kristov. Ako mislimo da su Auschwitz, Jazovka ili Ovčara mjesta koja govore da Boga više nema, da je Bog napustio ljude, onda se okrenimo prema Golgoti i zagledajmo se u krvavo lice Kristovo, u njegove rane na probodenim rukama i nogama, u njegovom probodenom boku i uronimo u otajstvo zla (mysterium iniquitatis), ali tu nećemo sresti vlast đavla i zloga, nego i u taj misterij ušao je Bog tako da i u njemu zavlada – Krist je naime ‘sašao nad pakao’, mogli bismo reći: Kristov ulazak ‘ad inferum’ znači i uništenje zla, pobjedu nad zlom, ovladavanje zla ljubavlju i dobrotom. Poslije Kristove smrti na križu više ni jedno zlo ne pobjeđuje, više ni jedna mržnja ne caruje, više ni jedno ubojstvo ni mučenje ljudi nije prepušteno zlu jer – Krist je to iskusio, on je to svojom ljubavlju pobijedio, on je u tom našem trpljenju, nije daleko i mi nikada nismo sami“, rekao je biskup te dodao kako nam Kristov križ govori i o ljudskim izdajama, zatajenjima, strahu zbog kojeg i mi danas, kao nekoć apostoli, Juda i Petar, bježimo od trpljenja i od Boga. „Ali on ne bježi od nas, on nas ponovno i ponovno zove i okuplja, želeći nam dati smisao i novu snagu da s njim prevladamo svaku kušnju i svaki križ. Klanjamo Ti se, Kriste , i blagoslivljamo Te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet“. T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.