U ZRINU ISTINA VIČE IZ ZEMLJE

U ZRINU ISTINA VIČE IZ ZEMLJE

24. rujan, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

znn5.jpg-m

Misno slavlje i komemoracija u rodnom gradiću Nikole Šubića Zrinjskog

Napisao:  Josip Frković

Fra Ivica Petanjak potomak Zrinjana prognanih u Drenje kod Đakova

Više od tisuću hodočasnika našlo se i ove godine na misnom slavlju i komemoraciji u njedrima Zrinske gore, nekadašnjem općinskom središtu i obrtničko-poljoprivrednom gradiću Zrinu, rodnom mjestu najvećeg hrvatskog srednjovjekovnoga junaka Nikole Šubića Zrinskoga (Sigetskoga iz 1566.), koji su četničko-partizanski mrzitelji svega hrvatskoga, na Malu Gospu 1943., izbrisali sa zemljopisnih karata. Tri stotine mještana – sve što se miče a nije uzmaknulo pred sumanutim banovinskim susjedima – brutalno je strijeljano i zaklano, imovina im je spaljena i uništena, srušene su dvije crkve, školska zgrada i drugi javni objekti. Privatna imovina je trajno konfiscirana, a preživjelima je do današnjih dana zabranjen povratak na djedovinu… Na čelu hodočasnika, domoljuba, ratnih veterana, članova žrtvoslovnih i humanitarnih udruga i svećenika Zagreba, Kutine, Nove Gradiške, Varaždina, Siska i Drenja kod Đakova u kojem su prognani Zrinjani našli ratno i poratno utočište, 15. rujna ponovo je bio sisački biskup mons. dr. Vlado Košić sa skupinom suradnika iz Biskupijskoga ordinarijata i župa Sisačke biskupije. Pastir sisačke Crkve okupljenima je homilijom objavio da je, nakon duge pravne bitke, Sisačkoj biskupiji i župi Našašća sv. Križa Republika Hrvatska na blagdan Imena Marijina vratila zemljište, na kojem je od 1334. bila monumentalna sakralna građevina koju su zločinci i palikuće srušili šest stoljeća kasnije. Uz 70. obljetnicu stradanja mjesta i 505. rođendan Nikole Šubića Zrinskoga, publicist član Zaklade za gradnju crkve u Zrinu Damir Borovčak objavio je knjigu „Zrin – 70 godina poslije komunističkoga genocida ili zločinački „antifašizam“ protiv hrvatskoga pučanstva“.  Može se nabaviti u knjižari Biskupijskoga ordinarijata Veliki Kaptol u Sisku, Trg bana Jelačića. 

PRVI PUTA VIJENCI PREDSJEDNIKA DRŽAVE I SABORA

Nakon što se godinama, poput prethodnika Mesića i drugih državnih dužnosnika, odazivao sumnjivim obljetnicama veličanja antifašizma, a zapravo četničkih zločina nad Hrvatima, predsjednik RH Ivo Josipović prvi puta na masovno stratište Hrvata poslao je svoga savjetnika Vladu Marića. Uza svečani postroj pripadnika zaštitne bojne HV-a vijenac podno mramornoga raspela, u ime predsjednika Hrvatskoga sabora Josipa Leke, položila je zastupnica Ivana Petrović Krivec.    

Hodočasnike je prije svete mise zadušnice za žrtve zločina u Zrinu pozdravio i ravnatelj Zaklade za obnovu zrinske crkve mons. Marko Cvitkušić, a potom je temeljem tužnih sjećanja svojih roditelja i drugih starijih sumještana govorio fra Ivica Petanjak. On je, među ostalim, kazao:

-Vaš dolazak ne dopušta ovom povijesnom gradiću – koji prije 70 godina bijaše, a sad ga nema – da umre i da bude zaboravljen. Prije svega zahvaljujemo dobrom Bogu koji nam je svih ovih godina, od Oluje – koja nam je omogućila ova okupljanja – do danas bio naklonjen i svaki put darovao lijepo vrijeme. Da se možemo ovdje okupiti i da ga možemo pod vedrim nebom slaviti, jer krova nad glavom u Zrinu nema ni On ni mi. A povijest spasenja nas uči da se kroz povijest Bog uvijek prilagođavao. Sa svojim Izabranim narodom putovao je 40 godina pustinjom dok ih nije doveo u Obećanu Zemlju. S nama putuje već sedam desetljeća i ove jubilarne godine omogućio nam je da vidimo temelje njegova hrama, rekao je fra Petanjak.

ZRINJANI TRAŽE DA SE PRIZNA ISTINA

-Ne samo crkve koja je prije 70 godina srušena, nego i one koja je već u davnom srednjem vijeku, u predtursko vrijeme, podignuta u gotičkom stilu.Uporna su nastojanja i želja mjesnog biskupa mons. dr. Vlade Košića da na ovom mjestu podigne crkvu kakva je bila prije II. svjetskog rata. Arheološka iskapanja, poduzeta ove godine, otkrila su više od onoga što smo do prije koji dan znali. Otkrila su istinu o vjekovnoj prisutnosti hrvatskog i katoličkog življa na ovim prostorima. Moramo kopati ako ne želimo zaboraviti. Onaj tko ustrajno traži nalazi više nego što traži. Mi smo svih ovih postolujnih godina svake godine ovdje i svake godine u većem broju, jer ustrajno tražimo ne da se dozna,  nego da se prizna istina. Da se ozakoni istina, kao što je prije 70 godina ovdje ozakonjen zločin. Ovo nije revidiranje povijesti, kako neki maloumnici neprestano govore, ovo je sučeljavanje s istinom. Ovaj komadić hrvatske zemlje je istina. Ovdje istina viče iz zemlje, viče iz srušenih crkava i Kule zrinske, viče iz mjesta koje je do prije 70 godina bilo, a sad ga nema.Počnimo kopati po Zrinu i mrtve kosti će početi vikati. Vikat će naši djedovi i očevi, mladići i djevojke, čak i starci i djeca, njih više od dvije stotine, koji nisu imali ni sprovoda, ni groba. Kod iskapanja temelja ove crkve već su u sakristiji pronađena tri kostura, jedan potpuno očuvan s metkom u glavi.

 Fra Ivica Petanjak je rekao i ovo:- Mi se svih ovih desetljeća, osobito ove jubilarne godine, na ovom mjestu pitamo: Kojim pismom bismo mi trebali napisati, na kojim jezicima i na koju državnu instituciju postaviti ploče, na kojima bi pisalo: „Hrvatima u Hrvatskoj u mjestima u kojima su stopostotna većina jamče se sva prava kao i manjinskim narodima i narodnim manjinama.“Kad će Hrvati u Hrvatskoj imati ista prava kao i drugi narodi koji u njoj žive? Čime su to drugi zaslužili, da im se prizna ono što se ne prizna vlastitom narodu? Jesmo li i mi trebali biti zločinci, pa da dobijemo boračke mirovine i da nam se podigne spaljeno mjesto? Ovo nije demagogija. Ovo je istina. Ovdje je učinjen zločin nad Hrvatima u Hrvatskoj, u njihovom mjestu. Zrinjani su ubijeni u Zrinu. Nisu ubijeni u okolnim mjestima, zato što bi išli ubijati, pljačkati ili paliti ono što nije njihovo. Sve ove godine tražimo da nam se vrati oduzeta imovina, ali čini se da u Hrvatskoj još ne postoji zakon koji kaže da se oteto i što je prognano mora vratiti, što je namjerno zapaljeno da se mora sagraditi, što je ubijeno da zločinci moraju odgovarati. Ili taj zakon vrijedi za sve, samo ne za Hrvate u Hrvatskoj. Postoji samo jedna jedina riječ koja sve postavlja na svoje mjesto – istina. Tražimo od institucija ove države da ozakone istinu. Sedamdeset godina je cijeli jedan ljudski vijek i on je više nego dovoljan da se prizna istina. Nećete imati mira dok ne priznate istinu. Bez obzira kakvog tko bio uvjerenja ne može osporiti Isusovu riječ: »Istina će vas osloboditi«. Dok ne priznate istinu bit ćete zarobljenici povijesne krivnje.

NAREDBODAVAC VLADIMIR BAKARIĆ

Osim toga 2008. godine objavljeni su dokumenti o partizanskim i komunističkim zločinima u kojima pod pečatom, potpisom i datumom stoji slijedeće: „Dvadesetoga prosinca 1944. OZN-a za Baniju izvješćuje Odjel za zaštitu naroda Hrvatske, a među njima i Vladimira Bakarića: »Vama je dobro poznato da je Glavni Štab Hrvatske odobrio da se Zrin spali što je i učinjeno, pošto unatoč svih napora dve i pol godine rata nije se moglo naći ni jednog čovjeka ni žene koji bi držali vezu s partizanima. („Partizanska i komunistička represija u Hrvatskoj – Dokumenti: Zagreb i Središnja Hrvatska“ – Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008.). Dok Kotarski sud u Dvoru na Uni, pod predsjedanjem Nikole Vujičića, 7. veljače 1946. donosi presudu da se: »u koliko nisu streljani, ubijeni ili poginuli, odnosno pobegli u toku rata: konfiskuje se celokupna imovina pokretna i nepokretna svih stanovnika mjesta Zrin, narodnih neprijatelja, i to bez obzira gdje se takva nalazi imovina“. Ne treba puno pameti kako bi se iz ovoga zaključilo: 1. One koji nisu s nama i ne misle kao mi, treba pobiti, 2. Ono što se ne može opljačkati, treba spaliti, 3. Nepokretnu imovinu treba konfiscirati, 4. Preživjelo stanovništvo protjerati i zabraniti povratak, jer se ionako nemaju kamo vratiti kad im je sve oduzeto. To su temelji i načela kojima se vodila takozvana Narodnooslobodilačka vojska i temelji na kojima je građen komunistički sistem. I to je na snazi do danas, već punih 70 godina.

ŽUPA ZRIN IZ 1334.

Zato s punim pravom priređivač ovih dokumenata u predgovoru kaže: „Sudbina mjesta Zrina i njegovih stanovnika tijekom Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću, paradigmatska je za razumijevanje partizanske i komunističke represije i zločina“. Sve je rečeno u ovoj rečenici. Zrin je najjasniji primjer partizanskog i komunističkog ponašanja. To je njihova osobna karta i gdje god su došli tako su činili. Tko se usudi ovo osporiti neka stane na ovo mjesto, neka nas pogleda u oči i neka nam kaže da lažemo. U ime istine nećemo prestati tražiti povratak onog što nam je oteto. Svjesni te istine nijedan zagrebački nadbiskup, ni kardinal Stepinac, ni Šeper, ni Kuharić, ni Bozanić, nikada nisu ni pomislili da ukinu ovu župu koja se spominje u najstarijem popisu župa zagrebačke biskupije iz 1334., makar od 1943. nema ni jednog Hrvata i katolika. A od osnutka stare/nove biskupije, Sisačke, mjesni biskup mons. dr. Vlado Košić ne prestaje širiti istinu o ovom mjestu i ulaže sve napore da na ovom istom mjestu sagradi crkvu koja treba ohrabriti povratak Hrvata u Zrin. Njemu, kao i franjevcima iz Hrvatske Kostajnice, kao prvim dušobrižnicima, sadašnjem župniku vlč. sv. Kate u Divuši i Dvoru Stjepanu Filipecu, kancelaru Sisačke biskupije mons. Marku Cvitkušiću i svima vama koji svojim dolaskom svjedočite istinu o Zrinu. Velika hvala i neka vam Gospodin Bog udijeli snagu da ne posustanete dok istina ne pobijedi, kako bi se uzradovale kosti onih koji do danas nisu dostojno pokopani i po čijim grobovima ne znajući gazimo, a ljubili su nas i po cijenu vlastita života. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.