U SRBU ’71. KAD JE TAMO BILA SAVKA I DANAS

U SRBU ’71. KAD JE TAMO BILA SAVKA I DANAS

29. srpanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu. Bez našeg znanja znali smo samo da će organizirati i pozvati i Dražu Markovića, u to vrijeme predsjednika Skupštine Srbije, a na taj dan dovezli su i nekoliko desetaka autobusa u kojima su bili Srbi iz Bosne, Vojvodine, i iz uže Srbije. To se ponovilo i 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi“ – ističe Savka.

Napisao: Mladen Pavković

Ovoga je stvarno dosta. Udruga Srpskog narodnog vijeća (SNV), koju predvodi Milorad Pupovac, u ove ljetne, sparne dane nema drugog posla, već svako malo izmišlja neprijatelje, odnosno prikazuje Hrvate kao – ustaše.

Sada su (nedjelja, 28. srpnja) uz pomoć ekstremnih ljevičara, Saveza antifašističkih boraca (SABA), saborskog zastupnika Veljka Kajtazija i bivšeg žalosnog predsjednika RH Stjepana Mesića, ponovno organizirali obilježavanje dana ustanka u Srbu. Na taj kontraverzni skup nije došao nitko iz Hrvatskog sabora, Vlade ili pak Ureda predsjednice Republike. Nu, došli su prosvjednici, članovi Autohtone – Hrvatske stranke prava, na čelu sa Draženom Kelemincem.

Pupovac i njegovi „gosti“ iskoristili su i ovu prigodu u dnevno političke svrhe, tako da su manje govorili o onome zbog čega su došli, a više o prosvjednicima, Marku Perkoviću Thompsonu i Hrvatima koji se nisu odrekli NDH-a, odnosno ustaške države.

Jadno i bijedno.

Savka o derneku u Srbu

Međutim, prava je šteta što ovi politikanti i „naručena“ publika nisu pročitali knjigu Savke Dabčević Kučar (1923.-2009.) „Hrvatski snovi i stvarnost“ (Interpublic, Zagreb, 1977.) u kojoj Savka piše (str.337-339) o jednom od „Mitinga u Srbu“, koji je održan 1971., a kojem je i sama bila nazočna. Pa, uz ostalo, kaže:

Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu. Bez našeg znanja znali smo samo da će organizirati i pozvati i Dražu Markovića, u to vrijeme predsjednika Skupštine Srbije, a na taj dan dovezli su i nekoliko desetaka autobusa u kojima su bili Srbi iz Bosne, Vojvodine, i iz uže Srbije. To se ponovilo i 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi“ – ističe Savka.

Potom čitamo da kad je tamo stigla s tadašnjom političkom elitom (Bakarić, Blažević, Pirker, Tripalo…) odmah su od mnogobrojnih sudionika osjetili prema sebi zid otpora i mržnje.

To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drugačije ne mogu shvatiti! Ovacije su priredili Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. dok hrvatskim predstavnicima jedva da su pljeskali. Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas!“

Bez ovacija Hrvatskoj

Nekad popularna političarka zatim svjedoči kako su s dna provizorne pozornice pošli prema naprijed, prema mnoštvu te da su ljudi dovučeni autobusima bili umorni, znojni, pripiti, s prijetećim raspoloženjem.

Bili smo im tu – na dohvat ruke. Mi-za koje su tvrdili da želimo ponovno „klati“ Srbe u Hrvatskoj!“

Kad su počeli govori, nastavlja Savka, opet su slijedile ovacije Draži Markoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole, parole, parole, Jugoslaviji, Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu i sl., ali ne i Hrvatskoj!

Jesam li to u svojoj zemlji, gdje li se to nalazim? – ogorčeno sam se pitala. Jesmo li mogli (morali) to spriječiti i odmah zatim pomisao: E, bogme nećete više! U nogama sam osjećala kako bi najradije pobjegle. Ali kontrolna institucija u glavi radila je besprijekorno. Sjećam se da sam si neprekidno ponavljala: Boje nas se, u tome je stvar. Uzimaju nas ozbiljno: Mi smo u pravu, oni su opasni huškači.“

Nadalje kaže, da su se u Zagreb vratili velikim vojnim helikopterom te da su u njemu – na povratku – svi šutjeli.

Na tom sam mitingu najodređenije, odnosno najizravnije osjetila samu suštinu politike te skupine. Na povratku u Zagreb zapisala sam u svoj notes: Mnogo uzbuđenja. Mrze nas i neće se libiti za četništvo proliti krv. Strašno? Smiješno? Opasno? Prijeteće? Sve to- stvari se kreću prema raspletu! Mnogo godina poslije, događaji su potvrdili moje slutnje i sumnje.“- zaključila je u svojoj knjizi o događajima u Srbu 1971.godine Savka Dabčević Kučar.

Nu, mi bismo ipak postavili pitanje: što se odonda do Pupovca izmijenilo na ovom (srpskom) derneku? T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. merle
    #1 merle 29 srpanj, 2018, 13:43

    POTPUNO SE SLAŽEM ANTE SA VAMA I VAŠOM KONSTATACIJOM DA NAMA HRVATIMA NISU PROBLEM “jugo-srpski GADOVI” NEGO NAŠ??? ŠLJAM KOJI IH PODRŽAVA I ŠTITI I TO SA “hrvatskom milicijom???” A KADA SE DODAJU I PSEUDO antifašisti ONDA JE KRUG ZATVOREN!!! PROBUDI SE HRVATSKI PUČE I SKINI JEDNOM ZAUVIJEK MRZITELJE LIJEPE NAŠE BILO KOJIH BOJA I SVJETONAZORA!!! UVIJEK ZA HRVATSKI DOM I NAROD SPREMNI!!! DANAS JE TUŽAN DAN ZA NAS HRVATE JER SMO IZGUBILI JEDNOG VELIKANA KOJI JE ODRŽAO SVOJU RIJEČ I NIJE KAO NEKI POGAZIO SVOJU ODLUKU DA NASTUPI U SMRDIJI!!! LAKA TI HRVATSKA ZEMLJICA NAŠ OLIVERE I NEKA TI BUDU ŠIROM OTVORENA VRATA RAJA JER SI TO TI I ZASLUŽIO!!! NAŽALOST ODUZIMAJU NAM NAŠE HRVATSKE VELIKANE A ŠLJAM I DALJE OSTAJE!!! UČINI NEŠTO BOŽE DA SE ŠTO PRIJE RIJEŠIMO ONIH KOJI PLJUJU PO SVOJOJ DOMOVINI I MRZE SVE ŠTO JE HRVATSKO!!!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ante
    #2 Ante 29 srpanj, 2018, 10:26

    Pitajmo Plenkovica HDZ sto nam radi Pupovac i Srbi Neka se srami HDZ skupa sa Hrvatskom vladom IZDAJNICI Hrvatskoga Naroda.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.