GLAVNE TEME SRAMOTA

U SISKU LUNA – PARK PRED BISKUPIJOM

2. lipnja, 2017.

I sve tz. voljom i nasiljem jedne tvrdoglave komunistkinje KIB. I sve u duhu trolične boljševičke teorije. Da je dotična u osobnom mrziteljskom raskoraku s Katoličkom crkvom i vjernicima – poslije niza incidentnih autokratskih situacija naredbodavke civilne vlasti – potvrđuje i Luna-park ispred velebne palače u kojoj je u 19. stoljeću odigrana znamenita kazališna predstava na hrvatskom jeziku Ivana Kukuljevića Sakcinskog „Juran i Sofija iliti Turci pod Siskom“. Dakle, luna-park za blagdan grada i nebeskoga zaštitnika sv. Kvirina iz 4. stoljeća

Napisao: Josip Frković

Hoće li još jednom, nadahnuta i nepartizanskom pobjedom hrvatskih četa bana Tome Bakača Erdoedyja nad turskim osvajačima 22. lipnja 1593., žena kojoj je istina i dio osobnoga imena ponovo posegnuti za figurativnom glupošću kakvu je već jednom podno zidina sisačke srednjovjekovne tvrđe trijumfalno javno izrekla, teško je pretpostaviti. Neće li, možda, uz glupo arhaičan partizanski poklič – danas se vidi poslije potpuno otkrivenih užasnih i zvjerskih zlodjela, crvenih zločinaca i fašista nakon 1945. – „Smrt fašizmu – sloboda narodu!“ – paradirati i u opekom velikoga formata popločani atrij fortifikacije na ušću Kupe u Savu. Neće li, kao više puta pred svojim drugaricama i drugovima i velikim političkim komedijašem SDP-a Zoranom Muljanovićem u Brezovici, masovnoj grobnici oko šest tisuća hrvatskih ljudi, na desnu sljepoočnicu staviti i prijeteći stisnutu pesnicu. Riječ je o priopćenju njene osobne glasnogovornice Gordane Karapandža Prica, gradske pročelnice za pravne i opće poslove, koja je pozvala na današnju (2. lipnja) podjelu nagrada grada Siska i prigodni kulturni program. Mahom cijenjenim i zaslužnim Siščanima, bez obzira na pripadnost nekoj od opcija političkoga spektra, kojima prevagu pred ocjenjivačkim sudom nisu donijeli roditelji, članovi izvršne gradske vlasti ili parlamentarci užasno iritirajućeg crvenoga jednoumlja ili pravaške kljientelističke potpore. Čak i bivših članova HDZ-a opijenih nekim dobivenim sporednim poslovodnim ulogama u tvrtkama proizvodnje i distribucije vode ili pak odvodnje.

Vrtoglavica od prometnih rotora

I dok ogromni i skupocjeni izborni plakati iz nadriobrtničkih podrumskih tiskara Ikić Baničekove, s pozivom na konačan obračun s političkim neistomišljenicima zasad još nisu viđeni na nekim javno korisnim komunalnim i sanitarnim zgradama, sasvim je razvidno da gradonačelnica ( s tri tisuće glasova viška nad kandidatom HDZ-a u prvom izbornom krugu – nap. a.) ne drži previše do jedine i presudne pobjede hrvatskoga naroda. Do branitelja i Domovinskog obrambenog rata u srazu s velikosrpskim fašizmom. Vjerojatno u kreativnoj suradnji s vodstvom gradske Turističke zajednice, na ulazima u grad iz svih mogućih smjerova nestale su natpisne ploče „Sisak-grad hrvatskih pobjeda“. Ta istina, misli drugarica KIB, za sadašnji trenutak kliničke obamrlosti negdašnjega snažnog industrijskoga središta, sasvim je nepotrebna pri susretu namjernika, čak i stranaca i prolaznika s dva i pol milenija starim hrvatskim gradom. Pokupskim, posavskim i odranskim gradom, u kojem su sve do srpskom glađu za tuđim teritorijem izazvana krvoprolića 1991. dobrano ovladali CAO-kreatori netolerancije, protuhrvatske mržnje i velike Srbije, odnosno srpske Hrvatske. Sve do neodmjerenih zahtjeva iz capraškoga kadrovskoga rasadnika da se „talentovanim drugovima poetske umotvorine bez ikakve umjetničke vrijednosti novcem Rafinerije nafte tiskaju ćirilicom…“ Možda je tragom te logike, slavljenički Sisak u njegovoj civilnoj, vjerskoj i pučkoj dimenziji blagdana sv. Kvirina bolje nazvati gradom brojnih novih prometnih rotora i crvenih biciklističkih staza, plativih parkirališta i drugih čuda 21. stoljeća plaćenih podvaljenim kreditom živućih Siščana, njihovih potomaka, unuka i praunuka.

Alićeva Ikić Baniček Sotonina

I sve tz. voljom i nasiljem jedne tvrdoglave komunistkinje KIB. I sve u duhu trolične boljševičke teorije. O njoj je, u četvrtak 1. lipnja, pred velikim brojem istinskih domoljuba i vjernika grada Siska u atriju Velikoga kaptola, odnosno Ordinarijata Sisačke biskupije kritički utemeljeno zborio slobodni umjetnik scene, Božidar Alić. Njegov recital „Bez lustracije nema Kroacije“, okupljeni su prekidali spontanim pljeskom. Osobito kad je spomenuo troličje „žute drugarice“ i nazvao je Sotoninom, a partizane trajnim komunističkim i velikosrpskim okupatorima naše domovine. Da je dotična u osobnom mrziteljskom raskoraku s Katoličkom crkvom i vjernicima – poslije niza incidentnih autokratskih situacija naredbodavke civilne vlasti – potvrđuje i Luna-park ispred velebne palače u kojoj je u 19. stoljeću odigrana znamenita kazališna predstava na hrvatskom jeziku Ivana Kukuljevića Sakcinskog „Juran i Sofija iliti Turci pod Siskom“. Dakle, luna-park za blagdan grada i nebeskoga zaštitnika sv. Kvirina iz 4. stoljeća, sveca s mučeničkim mlinskim kamenom oko vrata?!. I sve to na mjestu negdašnjih spomenika srbijanskom kralju, potom hrvatskom domobranstvu i troprstim komunističkim gerilcima koji je naposljetku s petokrakom završio u dernek-šumi Brezovici. Vjerojatno su vlasnici bučnoga luna-parka gradu masno platili novčanu naknadu za postavljanje šarenih cirkuskih cestovnih vagona i autodroma, ispred katedralnog župnoga dvora, katedrale Uzvišenja sv. Križa iz 17. stoljeća i Velikoga kaptola.

Na izborima kao kriminalna Mrak Taritaš

I dok je najvjerojatnije KIB (kojoj u imenu ne pristaju ni spominjanje Krista ni istine – op.a.) odustala od vraćanja nadnevka praznika grada za 22. lipanj, onako usput, spomenimo da se baš uoči lokalnih izbora inatljiva komunistkinja odlučila na približavanje katoličkim vjernicima. Na adrese 12.700 penzića poslala je novčane uputnice u iznosu od 100 do 300 kuna (ukupno 2,5 milijuna kuna), s napomenom „Sretan Uskrs želi vam vaša gradonačelnica Kristina Ikić Baniček“. Baš lijepo! A još pred novogodišnje blagdane, KIB je ispričala mnogo laži o tradiciji slavljenja Božića u njenoj obitelji (citirat ćemo je u nekoj drugoj prilici – op.p.), o hrpama kolača i visokim jelkama. Ženturača koja je, prema Alićevu vokabularu, zabranila vjeronaučni odgoj kikića u vrtićima, te blagoslov dugoočekivana završetka objekta na Zelenom Brijegu na svečanoj (civilnoj) pozivnici za dolazak u Stari grad 2. lipnja automobilima (i jedinim plovilom „Brodocentra“, motornom skelom, kad više nema onih najstarije sisačke i hrvatske brodarske kompanije iz pedesetih, Dunavskoga Lloyda – nap. a.) ime sv. Kvirina uopće se ne spominje. Kao znak dobre volje, rekli bismo, dvije medalje s njegovim likom raspoznaju i sveca mučenika. Bez obzira upravo na sve političke perverzije gradonačelnice koja računa na još četiri godine vladanja sudbinama Siščana u suradnji s genijalcima, kumom Gordanom Marasom, zloglasnim Rankom Ostojićem, doktorom turizma Sinišom Gajdašem Dončićem ( bez sumnje, bio je posrednik 10-milijunske pljačke HŽ-a pri hajdučkoj demontaži pruge Caprag- Karlovac, Kopa Beacha – nap. a.), partijskim velikosrpskim jurišnicima Nenadom Stazićem i Sašom Đujićem nesretna prezimena, onom blebetalom Glasovac iz Zadra i drugima. U finišu izborne utrke, međutim, Ikićka ulazi, poput babe Mrak Taritaš, kao dužnosnica pod paskom jalova Cvitanova Uskoka. Kao kriminalka zbog pruge i mućki s led-rasvjetom i uhljebima, slična svom stranačkom šefu Zoranu Muljanoviću, koji je sa svojom nesposobnom ekipom komunista unesrećio Hrvatsku i njen narod. Koji je nemilice trošio milijarde kuna i koji je u nadi političkoga opstanka među precima, senzacionalno, pronašao nekoga obiteljskoga djeda ustašu!? Kako je sam city Kranjčevićeve i trećine Ulice braće Radića KIB modernizirala i zaposjela za kirvajske potrebe komunista, svečana procesija uz blagdan sv. Kvirina ponovo će se od katedrale kretati Rimskom, potom ostatkom Druge ulice do četiri godine razvaljena kolodvora iz 1862., Frankopanskom, Šipuševom i Ulicom Marijana Celjaka, sve do bazilike mučenika iz početaka kršćanstva na ovom tlu. Sasvim na kraju: Sretan vam Kvirinov blagdan, dragi Siščani! T