U SISAČKOM OLIMPIJSKOM BAZENU ZABETONIRANO JE 19 LUBANJA I KOSTURA

U SISAČKOM OLIMPIJSKOM BAZENU ZABETONIRANO JE 19 LUBANJA I KOSTURA

21. rujan, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Kao kasniji radnik željezare Sisak, Turk se sjećao da je godine 1954. počela gradnja „staroga bunara“ u šumi Lasinji, odnosno otvorenoga olimpijskoga bazena, na mjestu masovnih smaknuća razvojačenih pripadnika domovinske vojske NDH. Prilikom fundiranja bazenske školjke, pronađeno je 19 lubanja i kostura. Na žalost, pod nadzorom „narodne milicije“ zemni su ostaci odvezeni na nepoznate lokacije ili pak zabetonirani

Napisao: Josip Frković

Hoće li preko tri tisuće Hrvata, nasumce odabranih domoljuba ili novoj vlasti nepoćudnih partizansko-komunističkih žrtava iza 1945., još ove godine dobiti doista skromno katoličko spomen-obilježje od svega nekoliko četvornih metara u capraškoj šumi Lasinji? Na to je pitanje doista teško odgovoriti, jer u prvom redu ovisi o SDP-ovu čelništvu sisačke gradske uprave, u kojoj bi rigidniji „smrtfašizmu“ ljevičari, tzv. antife, mogli usporiti lani započetu humanu akciju Sisačke biskupije, Sisačko-moslavačke županije i Ogranka „Hrvatskoga domobrana“ u obilježavanju stratišta i grobišta ratnih gubitnika otprije sedam desetljeća. Bijeli plastificirani „Križ istine“, od moslavačkoga Kloštra Ivanića do sunjsko-posavskoga Bobovca, postavljen je na ukupno osam mjesta stradanja. Spomen-ploča na postamentu simbola kršćanstva pak podsjećat će rođake nesretnika, putnike i namjernike o zlu koje su u tijeku Drugoga svjetskoga rata, protiv pripadnika domovinske vojske NDH, njemačkih vojnika i civilnih domoljuba, počinili partizani i njihovi tek preodjeveni saveznici srbijanski četnici, trebalo bi naskoro postaviti na uglu Capraške i Hebrangove ulice. Riječ je o parceli u vlasništvu grada Siska, nadomak gradilišta džamije i Islamskog kulturnoga centra, gdje se također – kao i diljem dosad nepotpuno istražene šume Lasinje s tri milijuna kvadrata površine – mogu pronaći prikrivena grobišta sa zemnim ostacima poratnih žrtava. Nekadašnji stanovnik Kanaka i radnik željezare, član županijskoga povjerenstva za obilježavanje stratišta poraća Drago Bauman, inicijator je temeljitijih forenzičkih istraživanja u pojasu 3,5 kilometra zidane ograde bivšeg metalurškoga diva. Nasumce odabrani ili od „crvenih“ simpatizera NOV-a prokazani nesretnici, dovođeni su u šume Lasinju i Brezovicu iz zloglasnih partizanskih logora Viktorovac i Staklana Petra Teslića.

Siščanin vidio vješanje redarstvenika

Likvidacije strijeljanjem ili vješanjem obavljane su vatrenim oružjem ispod savskoga nasipa i tvornice vinske kiseline, kasnije „Radonje“ ili pak na stablima kraj nogometnoga igrališta. Kao šestogodišnjak, užasne je prizore vješanja sisačkih redarstvenika, načelnika Franje Škareka, njegova zamjenika Franje Pandaka i Đure Sorgenta na stadionu „Segeste“ kraj Save vidio član „Hrvatskoga domobrana“, Josip Novoselović. Taj i stotine drugih događaja, zabilježio je i ukoričio najvjerodostojniji sisački kroničar i crkveni povjesnik dipl.ing. Lojzo Buturac. Poslije capraške Lasinje, na red dolaze šumski kompleks Ozninih i Udbinih likvidacija, Jelik Banskoga Grabovca i/li kupsko gradsko kupalište, odnosno 186 od gladi umrlih njemačkih vojnika iz petrinjskoga zarobljeničkoga logora Sajmište, s tisućama uznika iz križnoputaških kolona smrti i logora Banovine. Kad je riječ o partizanskim „oslobodiocima“, vrijedno je zabilježiti da je tijekom prvih nekoliko dana po ulasku 45. SUD u Sisak i Petrinju, od 5. svibnja nadalje, ubijeno 114 građana. U Petrinji pak 6. svibnja zarobljeno je 60 stanovnika, grada prosvjete i mesoprerade. Već sutradan svi su ubijeni, a tijela su im bačena u rijeku. Od svih trupala, samo tri su se zaustavila u plićaku i na ograncima vrba, pa su Branko Hofman, August Jader i Antun Križanić pokopani na groblju sv. Trojstva. Bivši petrinjski gradonačelnik Pejo Trgovčević svojedobno je pokušao obilježiti tragični događaj s kupališta, ali ga je posao odveo dalje od gradske vijećnice, u susjedni Sisak. „Križ istine“ svjedočit će i o tisućama ubijenih iz zarobljeničkih logora „Prolom“ i „Čemernica“ kod Vel. Obljaja, na javnom prostoru grada Gline, odnosno kod Topuskoga za logor Čemernicu. Na koncu, na području šume i mjesta Biljega (Slavsko Polje) trebat će obilježiti mjesto hrvatske Hude Jame i Barbarina rova.

Zloglasni logor Viktorovac

Ali, vratimo se poratnim događajima u Sisku, kojega je cjelokupna domobranska i ustaška vojska iz Domobranske i drugih vojarni napustila 5. svibnja 1945. Kraj nepregledne kolone, primjetno je na sačuvanoj fotografiji s današnje Lađarske obale, hodala je i časna sestra. Vjerojatno u pratnji nekoga od rodbinski bliskih domobranskih vojnika. Kako je ubijanje zatočenika logora Viktorovac na tzv. Mirilović-brdu opisao Capražanin, pok. Josip Repaš, na adresi Kupske 16 potražili smo njegove rođake. Na žalost, Vesna Repaš, kojoj je spomenuti pokojni Sičanin bio ujak, boravila je u to vrijeme na otoku Pagu, a njena kći također nije ništa znala o tragičnim događajima iz svibnja 1945. Slično nam je u telefonskom kontaktu rekla i gospođa Vesna Repaš. U Repaševoj potpisanoj izjavi iz 1999., međutim, kaže se da su Milan Šarić, Franjo Medved, on sam i drugi dječaci iz Petrinjske na livadama potkućnica čuvali krave. U dva navrata, doduše, vidjeli su odvođenje vezanih uznika vojnika na nizbrdicu prema kupskoj obali, odnosno domobranskim vježbališnim PA-rovovima. Čuli su i pojedinačne i rafalne pucnje. Osjetili su potom neugodan zadah i vidjeli jedan PA-rov potpuno zatrpan. U drugom slučaju još je jedan domobranski rov bio zaliven gašenim vapnom i provizorno zatrpan. Mjestimično su se mogli vidjeti dijelovi tijela, pa su susjedi iz Petrinjske do kraja obavili posao nedostojnoga pokopa žrtava. Sjećanje Josipa Repaša zabilježio je pok. Adam Zahirović, domobranski časnik i autor „Sisačkoga žrvoslova“.

Skeleti u temeljima bazena

Siščanin Rudolf Matolnik bilježio je sjećanja Ivana Turka (1931.) iz Petrinjske 160, potvrdio je kazivanje Josipa Repaša o lipanjskom odvođenju zarobljenih domobrana iz logora Viktorovac. Zbog velikoga siromaštva, majka mu je hlače sašila od njemačkih vreća s otisnutim kukastim križem („Hackenkreuz“). Nacistički simbol na „čakširama“ privukao je pozornost „čarapana“ partizana iz 45. srpske udarne divizije, koji je Turka poveo u potkućnicu kućnoga broja 176, gdje se nalazila skupina zarobljenika vezana bodljikavom žicom. Stražari su ih poveli nizbrdicom, do rova u kojem su našli smrt, ali su im tijela ostala nepokrivena zemljom. Jedan od nesretnika pokušao je pobjeći, ali ga je sustigao rafal iz partizanske puškostrojnice. Premda su nekoliko dana kasnije odrasli pokopali strijeljane, kosti smaknutih domobrana i danas vjerojatno leže u masovnoj grobnici Mirilović-brda. Bez križa i imena stradalih. Još jedno vrijedno svjedočenje mlađim naraštajima Siska i hrvatskim povjesničarima, ostalo je zapisano 1999. godine. Kao kasniji radnik željezare Sisak, Turk se sjećao da je godine 1954. počela gradnja „staroga bunara“ u šumi Lasinji, odnosno otvorenoga olimpijskoga bazena, na mjestu masovnih smaknuća razvojačenih pripadnika domovinske vojske NDH. Prilikom fundiranja bazenske školjke, pronađeno je 19 lubanja i kostura. Na žalost, pod nadzorom „narodne milicije“ zemni su ostaci odvezeni na nepoznate lokacije ili pak zabetonirani.

Svjedočenja Slavka Zgrebeca

Priču Ivana Turka potvrdio je autoru serijala i 83-godišnji željezarin stolar za skladišne uloške bešavnih cijevi Juraj Jurašinović iz Staze kod Sunje. – Bio sam uključen u dvosmjenske ekipe koje su izrađivale daščane „šalunge“ betonskih temelja. Radni kolege bili su zgroženi pronalaskom velikoga broja kostura i odbijali su ulaziti u rovove, nisu mogli podnijeti. Izvjesni Marko Dogan, kao i ja, obavljali smo – unatoč zgražanju – naređene poslove. Dolazili su na gradilište i inspektori SUP-a i Udbe, snimali i odlazili, ali se ništa nije promijenilo. Pijetet je izostao. I kraj stambene zgrade kod capraškoga vrtića pronađena je masovna grobnica, u kojoj se mjestimično vidjela i sukrvica. Skeleti su bili žicom povezani, pa je Jura Pavičić iz Novoga Sela silazio u rov i presijecao je. Na mjestu kasnijega Kardeljeva spomenika, kraj Jezerca, kopan je rov za oborinske vode, pa smo i ondje zatekli otkopane kosture. Moj radni kolega Slavko Zgrebec, koji je prvih dana partizanske vlasti, u blizini đerma i pojila blaga, čuvao krave, također je svjedočio o mrljama sukrvice u tlu. Strogo je, međutim, pazio da stoka ne pase zakrvavljenu travu, jer joj je prijetilo trovanje. Takvih je pronalazaka bilo i uza zgradu komercijalnoga restorana i drugih objekata u šumi Lasinji, istaknuo je umirovljeni željezarac Juraj Jurašinović. T



8 komentara

Komentari tjedno.hr
  1. moslavački-posavac
    #1 moslavački-posavac 15 listopad, 2017, 21:46

    Pa kaj bi hteli….Celi je sisak na iskopinama i tko zna kolko grobova iz prastarog doba.
    Pa morali su ih negdje zakap kad gradsko groblje nije imalo veliki kapacitet.
    Ajmo sad na svaki ćošek metnut križ u gradu i napravit kružni tok. ioanko se sve ruši i ponovo obnavlja….
    Lova do krova, a krov curi i njiše se kod jačeg vjetra.
    Tamogdje znate sve te kosti preselite u zajedničku grobnicu i ispišite imena pokojnika.
    Njima je među anđelima tak svejedno tko je bil u kojoj vojsci.
    Ajmo više imat hrvatsko ZAJEDNIŠTVO.

    Odgovori na komentar
  2. saša leopold
    #2 saša leopold 8 listopad, 2017, 19:16

    Suradnja partizana i četnika postoji od osnutka Nezavisne države hrvatske. Komunisti su iz žabanske šume, preko brezovice došli na banovinu kod četnika V. Gačeše – njih oko 2o-ak partizana kod nekoliko stotina bradatih spodoba. Suradnja se njihova uspješno nastavljala cijeli rat s izuzetkom operacije Fall Weiss (“slučaj bijeli” ili bitka na Neretvi).
    Upućenima je također poznato da su četnici pobivši stanovništvo uz Drinu ušli nedugo nakon partizana u ta ista mjesta, ali sada s petokrakom na čelu.
    I jednima i drugima je zajednička mržnja prema svemu hrvatskom – odnosno nesrpskom.
    I bez obzira na fraze “trbuhom za kruhom” te “što se o tome šutimo 45 godina” zločine treba istražiti, stradale dostojno pokopati, krivce kazniti, osuditi crveni režim i zabraniti sve što podsjeća na njega. A da se netko i bunio završio bi isto tako zabetoniran ali u nekom drugom bazenu.

    Odgovori na komentar
  3. john tot
    #3 john tot 8 listopad, 2017, 08:17

    Mene zanima dali su 45-e četnici pristupili partuzanima ili su partizani pristupili četnicima…moliću neko razumno objašnjenje.

    Odgovori na komentar
  4. Postar sin
    #4 Postar sin 22 rujan, 2017, 00:59

    Uh sto je tu sve istina,sve ne drzi vodu!

    Odgovori na komentar
  5. Anonimno
    #5 Anonimno 21 rujan, 2017, 20:44

    Dajte se više skulirajte TKO je KOGA, u bilo kojem režimu.
    Pa kak se nitko nije bunil 45 let za bivše države i kak ste dobro živeli…Sigurno bolje nek sad…
    pripovedalo se da se negda ide TRBUHOM ZA KRUHOM…
    A danas mladi idu KRUHOM ZA TRBUHOM van….
    Kad u ovoj državi ne vide perspektivu…
    Sad je bolje da svako imalo zna, odnosno da se pravi da nikaj NE ZNA….A ZNA SE…

    Odgovori na komentar
  6. VICTORIA SALGADO
    #6 VICTORIA SALGADO 21 rujan, 2017, 14:53

    Pozdrav,
    Trebate li zajam? Ili vam je potrebno hitno financiranje za svoj projekt ili druge svrhe? Jeste li u dugu i trebate zajam za konsolidaciju duga? Mi smo tu da vam pomognemo financijski jer nudimo brz i pouzdan zajam po kamatnoj stopi od 2% ljudima, tvrtkama i društvima diljem zemlje. Naši su uvjeti i uvjeti jasni i vrlo razumljivi. Naše trajanje traje do 50 godina ovisno o iznosu kredita koji vam je potreban i transakcija je 100% sigurna i sigurna za sve kupce. Za više informacija i provjeru ispunjavanja uvjeta kontaktirajte nas putem e-pošte na ([email protected]il.com)

    Odgovori na komentar
  7. Black Jack
    #7 Black Jack 21 rujan, 2017, 14:00

    Hrvatski partizani su nepismene budale!

    Prodaju maglu da su oni vratili istru i Dalmaciju dok mi Hrvati svi znamo da je kapitulacijom Italije, Pavelić donio deklaraciju koji je pripojio Istru i Dalmaciju hrvatskoj.

    Da stavr bude jasnija:
    hrvatski debili, tj.partizani su predali srijem, bih i boka kotarsku srbima!
    I na kraju su hrvatski partizani od Hrvsts napravili roba, tkz. radničku klasu koja je punila proračun Beograda.

    Znaći, hrvatski partizani nisu nikakvi osloboditelji fašizma nego prodane duše koje su predali srpskim okupatoru hrvatsku!

    Odgovori na komentar

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.