U RIJECI TZV. EUROPSKOM GRADU KULTURE “U LIJEVOJ NAŠOJ” JE ZABRANJENA

U RIJECI TZV. EUROPSKOM GRADU KULTURE “U LIJEVOJ NAŠOJ” JE ZABRANJENA

30. svibanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Živim u svome svijetu i uopće me ne zanima glumiti glumca, premda sam siguran da ću imati još uloga, znam da mi je ovo tek prva glumačka kreacija na sceni. Odmah na početku sam se dohvatio jako zahtjevnog zadatka kao što je monodrama. A ako govorimo o amaterizmu nisam ni kazališni amater nego pisac i novinar i moja predstava je nastavak novinarstva i književnosti na kazališnim daskama. U Zadru ću sutradan nakon predstave u HNK imati promociju knjige „I Supermen je bio novinar“, a u knjizi ima i priča „TV prijenos“ u kojoj opisujem kako sam uživo prenosio nogometnu utakmicu za naslov klupskog Prvaka svijeta između Milana i Bocca Juniorsa. Jednako tako jednog dana opisat ću kako sam glumio i siguran sam publici sam bio zanimljiviji od mnogih glumaca

Razgovarao: Mladen Pavković

Kad je najavio monokomediju po tekstovima (kolumnama) Zvonimira Hodaka, malo je tko vjerovao da će se ta predstava prikazati, a još manje da će je izvesti i sam pisac – Dražen Stjepandić, inače poznati hrvatski novinar i književnik.

Za njega kažu da je poput „ribe u vodi.“

Nedavno je s monokomedijom „Žikina dinastija u Lijevoj našoj“ (koju je sam i režirao!)  s uspjehom gostovao diljem Hercegovine, dok je sada na redu da je vide i oni u – Zadru, gdje će biti prikazana u četvrtak, 6. lipnja na pozornici tamošnjeg HNK.

Bit će to ujedno i jubilarna, 25-ta izvedba!

Dan nakon te predstave u zadarskom HNK Stjepandić će 7. lipnja u tamošnjoj Gradskoj knjižnici prirediti prvo javno predstavljanje knjige novinarskih i drugih priča „I Supermen je bio novinar“ (Studio moderna, Zagreb, 2019.)

Kakav je, po Vama, prijem vaše monodrame „Žikina dinastija u Lijevoj našoj“, s obzirom da ste je u relativno kratkom vremenu odigrali u raznim sredinama, čak već 25. puta? – pitamo Stjepandića.

  • Odličan! Imao sam dva nastupa u malom Lisinskom, nastupio sam u mostarskoj Kosači, po više domova branitelja, domovima kulture, kulturnim centrima, tv i radijskim emisijama, brojnim kinima i dva hotela.

U zagrebačkom klubu Hard pley u ponedjeljak i utorak 17. i 18. lipnja ove godine prvi put ću se pojaviti na nekoj klupskoj pozornici. Dobio sam pozive za gostovanje u Švicarskoj, Kanadi i Australiji….

Monodrama je ipak na neki način “politički triler“. Jesu li se, da se malo našalimo, više smijali (ili „plakali) HDZ-ovci ili SDP-ovci?

  • Reakcije vodećih stranaka prema predstavi su jako slične, ako su na vlasti u svojim gradovima prema meni se ponašaju jednako sumnjičavo. Sve to zapravo zavisi od čovjeka do čovjeka, ako im se svidi predstava ili ako sam im osobno simpatičan ne naplate mi dvoranu i puste me u medije pod svojom kontrolom. Zapravo smo najbolje prolazili ako su na vlasti pravaši kao u Gospiću, gdje nas je gradonačelnik gospodin Karlo Starčević fiksno platio i još je priredio domjenak. U Jaski, gdje je na vlasti SDP, rekli su da bez obzira na politički predznak oni podržavaju kazališni amaterizam, baš tim riječima. Nisu mi naplatili dvoranu u: Čazmi, Sinju, Sisku, Vrbovcu, Širokom, Ljubuškom i Posušju. U KD Vatroslava Lisinskog i u Domu OS HV-a Zrinski u Karlovcu predstave su bili donatorskog karaktera. U Rijeci gradu europske kulture u nijednom prostoru za mene nema termina čak ni u ožujku naredne godine. Istodobno u Hrvatskom domu u Rijeci većinom nastupaju predstave u iz Srbije. U Puli nikada ne bih nastupio da nemaju Dom branitelja i ravnatelja branitelja gospodina Dragana Marina. Za Koprivnicu Vi uvaženi kolega najbolje znate što se dogodilo da se predstava ne odigra.

Uvijek ubacujem nešto novo

Predstavu ste smislili na osnovu tekstova i komentara g. Hodaka. Je li to znači da ste neprestano ubacivali i ono što je trenutačno bilo aktualno?

  • Da predstava stalno diše. Uostalom i gospodin Hodak stalno piše svoje kolumne. Ima dijelova koji prestanu biti aktuaulni kao mogućnost izvanrednih izbora. No većina tematskih blokova i povijesnih osoba koje obrađujemo i tretiramo spadaju u vječne teme, kao velikani Žikine dinastije: poznati znanstvenik Stipe Mesić, Žarko koji je još ’71. svjedočio žarko, stručnjak za isušivanje močvara-Željko Jovanović, Dejan Jović, Viktor Ivančić, abu Miljenko Jergović, naš vitez od kante Ante Tomić, Ju-Ju- Jurica Pavičić iz Ju-Ju- Jutarnjeg lista, Nenad Stazić zvani simpatični, Vojko Obersnel bez Olivera Frljića, veleposjednik ostrva Breoni Rade Šerbedžija bez porodice… ili povijesne ličnosti Tito, čiča Draža, Karl Marx, Enegels, Moša Pijade, Janoš Bećar Pecaroš (Ivo Lola Ribar na mađarskom), Sava Kovačević, prvi seljak Šokre-ten Beljak, Thompson…

Kako to da se hrvatski glumci relativno malo odlučuju na političke monodrame, osobito britke i pitke?

  • Ma ima svega, samo se malo toga probije do javnosti. Svi stand up komičari obrađuju nekakve političke teme. Možda se škakljivijih tema klone oni poznatiji, jer ih to može odvojiti od sustava, pa tako recimo da se meanstream ne bavi pravom satirom. No zato se mnogo piše o prosječnom zanatliji Rajku Grliću, purgeru koji želi da mu Beograd bude glavni grad, Vinku Brešanu, režimskoj redateljskoj pičketini koja napada samo crkvu i državu. Napadnite EU ili NATO smeće režimsko, abu Miljenku Jergoviću, koji se ne boji napdati Hrvate, ali zato šuti, nikada nije spomenuo da su mu Muslimani u Sarajevu oteli stan…

Kako ste se snašli u društvu profesionalnih glumaca? Vi ste za njih ipak amater…

  • S glumcima imam malo kontakata. Živim u svome svijetu i uopće me ne zanima glumiti glumca, premda sam siguran da ću imati još uloga, znam da mi je ovo tek prva glumačka kreacija na sceni. Odmah na početku sam se dohvatio jako zahtjevnog zadatka kao što je monodrama. A ako govorimo o amaterizmu nisam ni kazališni amater nego pisac i novinar i moja predstava je nastavak novinarstva i književnosti na kazališnim daskama. U Zadru ću sutradan nakon predstave u HNK imati promociju knjige „I Supermen je bio novinar“, a u knjizi ima i priča „TV prijenos“ u kojoj opisujem kako sam uživo prenosio nogometnu utakmicu za naslov klupskog Prvaka svijeta između Milana i Bocca Juniorsa. Jednako tako jednog dana opisat ću kako sam glumio i siguran sam publici sam bio zanimljiviji od mnogih glumaca.

A jeste li zadovoljni medijskom pozornošću?

  • Mi se ne možemo požaliti na medijsku pozornost. Imamo naše medijske pokrovitelje: „7 Dnevno“, „Nemoguća emsija na Z1“, „Zabavni radio“, „Radio Kaj“, „Super Radio“, „Portal Max“, „Projekt Velebit“, portal „Tjedno“ , i zaista ni jedan nije podbacio. Besplatno u oglasnom prostoru pratila nas je Bujica Velimira Bujanca, koji je se nakon što nam je puno pomogao čak nikada nije odazvao mom revanšističkom pozivu na roštilj ili janjetinu. Povodom gostovanja širom Hrvatske i BiH lokalni mediji rijetko su propustili popratiti moje pojavljivanje u njihovoj sredini. Jedino u Sisku i Ogulinu nije bilo ni slova o našem gostovanju, u Ogulinu na lokalnom radiju i portalu su nas tražili novac, na što nismo pristali jer bi to bilo nekorektno prema onima koji su nas podržali uglavnom u ime hrvatstva. Za Sisak mi je posebno žao zašto osim na portalu Tjedno nije bilo slova u nekom drugom mediju, posebice što na tome portalu koji uređujem i financiram godinama obrađujem sisačke teme. Gradonačelnicu deremo par godina. Na sisačkom području i Banovini sam bio na bojištu i pisao sam za Hrvatski bojovnik, jedan od prvih tada se to zvalo gardijskih listova. Osobno poznajem većinu sisačkih novinara, sada mislim na one koji ne spadaju među ljude aktualne gradonačelnice, a zašto ništa nitko od njih povodom mojega gostovanja napisao ne znam, nije bilo ni na jednom radiju i bio sam neugodno iznenađen. Ovim putem se javno zahvaljujem i Vama gospodine Pavkoviću ste preko medija s kojim surađujete odradili tri jaka medijska bloka podrške ovoj predstavi. Naravno da uvijek postoje oni kojima iz političkih razloga ne pada napamet pisati o ovoj predstavi, ali s njima se ne zamaram.

Zadar grad pisaca i medija

Jeste li razmišljali da monodramu izvedete  recimo i u Srbiji?

  • Da, mislim da bih u Beogradu odlično prošao. Srbi pozorno, više negoli to možemo zamisliti, prate sve što se ovdje radi. Siguran sam da ih zanima kako to izgleda Žikina dinastija na hrvatski način. I prije ću mi tamo otvoriti vrata negoli u Rijeci navodnom europskom gradu kulture, gdje za mene nikada nema termina kao ni u Koprivnici. Uz turneje po Kanadi, Australiji, Švicarskoj …razmišljam i o gostovanjima u Sarajevu, Skoplju i Bugarskoj.

Što sada pripremate, knjigu, predstavu ili…?

  • Nakon 25, izvedbe u zadarskom HNK, sutradan 7. lipnja u Gradskoj knjižnici Zadar imat ću predstavljanje knjige priča „I Supermen je bio novinar“. Autor predgovora uvaženi književnik iz Zadra Nikola Šimić Tonin je napisao da se „I Supermen je bio novinar“ može staviti uz bok prvim knjigama priča Miljenka Jergovića i Zorana Ferića. Za moju prvu knjigu priča u Zadru sam dobio nagradu „Goran Buić“-književnost u novinarstvu za 2017. prije nego što je knjiga izašla. Zato ću prvu promociju knjige imati u Zadru, gradu pisaca i medija. Završavam ljubavni roman „Temperatura leptirovih krila“. Surađujem s podcastom Velebit, a od izglednijih umjetničkih namjera spomenut ću pripremu snimanja igranog filama „Amaterijalizam“ koji bi po predstavi Borivoja Radakovića „Amateri“ trebao režirati Vicko Ruić. T

12 komentara

Uskoči u raspravu
  1. križar
    #1 križar 1 lipanj, 2019, 07:46

    PEPE, dobro si naučil da nije srbsko-hrvatski- “bio, vidio, itd”.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. križar
    #2 križar 1 lipanj, 2019, 07:43

    PEPE liepo piše hrvatski, eh da je više takvih, a ne ovaj srbsko-hrvatski s bosanskimi naglasci.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Mujo Bašinac
    #3 Mujo Bašinac 31 svibanj, 2019, 21:28

    Ima li neko program kuda se Stjepandić kreće po Hrvatskoj. Uvijek saznam gdje bio,a nikad gdje će gostovati.
    Volio bih poslušati.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Žrdina
    #4 Žrdina 31 svibanj, 2019, 08:14

    Šešelj zahtijeva da se ćopavo truplo zločinca iz cvečare prebaci u deponij na Marištinu. Njegova sljedba iz Peke će tako lakše pohoditi i udisati svoga sina.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. pepe
    #5 pepe 31 svibanj, 2019, 02:58

    dakle, “rieka” je jedan od onieh nesrëtnih malobrojnih gradov (u skupini sa siskom, karlovcem, bjelovarom i osiekom) u današnjoj hrvatskoj, kojim je koncem 19. stoljeća oteto ime, a s njim(e) i poviest. pravo službeno ime današnje “rieke” do pojave jugoslavenstva i trajnoga posrbljenja hrvatskoga jezika ter uljudbe bīlo je talijansko “fiume”, u hrvatskom mjestnom građanstvu i půku vjendar živo sve vrieme “rëka (svetoga vida)”, po rieci koja dieli grad “rëčini”. nu, na jugoiztoku je grad bīł poznat kao “rïka”. grad je doživjeł veća izseljavanja nakon prvoga svjetskoga rata, dočim nakon drugoga svjetskoga rata uz brojna trajna oštećenja i rušenja tiekom savezničkih bombardiranj hrvatske obale, skoro u podpunosti je bił izgubił svoje izvorno građanstvo i půk, koji je od strane brozove partizanštine protjeran ter nestał razseljen diljem svieta. grad se je počeł naseljavati od svakudar, a velikim dielom iz bosne i hercegovine, srbije i crne gore, uz nëšto manje dalmatincev, goranov, ličanov i istr(ij)anov, “domaćih” iz riečkoga/rëčkoga/rïčkoga prstena, i malobrojnih politički podobnih preostalih starosjedilačkih talijansko-fiumanski govorećih “fiumanov”. ta mješavina je zapravo osnova današnje “multi-kulti” rieke/rëke/rïke. na žalost, nakon domovinskoga obranbenoga rata devetdesetih, grad se pretvara u komunjarsku balkansku razvaljenu ter opljačkanu “selendru” kojom sāmovoljno bahato rovare i bez predaha vladaju lopinske YU-komunjare prëdvođene udbašem slinićem i njegovom poganom klikom. nu. danas grad-selendra na kvarneru, iz kojega mladež bježi u sviet, EU-ropi nema što ponuditi, ali ako je mogał taj naziv nositi jedan maribor, onda vjerojatno može i jedna ovako biedna balkanska do zgoljne industrijsko-pretovarne luke, u rukah inozemnih vlastnikov upitnih namjer, u ništo svedena rieka/rëka/rïka.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • Big Boss
      Big Boss 31 svibanj, 2019, 07:18

      Pročitajte Nedjeljka Fabrija, pa vidite koliko je to u 18. stoljeću bio talijanski grad. Tek krajem 18. stoljeća i početkom 19. stoljeća u Rijeku se doseljavaju pletači mreža i Ribari iz sicilije i Kalbrije. U Zagrebu je početkom 19. stoljeća u Zagrebu bilo ukupno tri, brojkom i slovima tri Židova doseljena iz Češke i Mađarske, a objavljene su knjige tipa Židovski Zagreb, umjesto Židovi u Zagrebu. Mnogo je laži, a kako su doseljavali prvi ti Talijani, Mađari i Židovi u Rijeku najbolje je opisao Fabrio…Ti doseljeni krivotvorili su predaju o povijesti grada, pa tako jugo-bagra danas govori kako u rijeci do ’45. nije bilo Hrvata. i naravno da u europskom gradu kulture igraju samo predstave iz Rijeke

      Odgovorite na ovaj komentar
      • Bigg Boss
        Bigg Boss 31 svibanj, 2019, 07:19

        I Srbije. Jebo ih Žika u dupe golo

        Odgovorite na ovaj komentar
      • pepe
        pepe 1 lipanj, 2019, 02:40

        dakle, bītno je tu podcrtati da su oba grada, kako rëka/rïka/rieka, tako i zagreb, početkom 19. stoljeća bīla dva mala gradića s manje od deset tisuć stanovnikov (brojkom manje od 10000). nu, s naglim rastom i razvojem trgovine tiekom 19. stoljeća u oba gradića počinju se mnoštvenije doseljavati ini europski narodi, pri čemu među njimi i brojni židovi.

        Odgovorite na ovaj komentar
    • pale
      pale 1 lipanj, 2019, 07:54

      Bravo PEPE, to je pravi hrvatski, sličan gradiščanskomu, a ne ovaj srbsko-hrvatski.

      Odgovorite na ovaj komentar
    • križar
      križar 1 lipanj, 2019, 08:01

      Korienski pravopis paše na hrvatski, ali ne i na srbsko-hrvatski onijeh bitangi babića steve i katičić radosava.

      Odgovorite na ovaj komentar
  6. Anonimno
    #6 Anonimno 30 svibanj, 2019, 09:46

    Bila sam na predstavi u Zagrebu. Čestitam autoru teksta i izvođaču. Sjajno je bilo. Samo naprijed.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.