TROŠKOVI KOLOVOŠKIH DOGAĐAJA IZNOSE BLIZU 200 MILIJUNA KUNA

TROŠKOVI KOLOVOŠKIH DOGAĐAJA IZNOSE BLIZU 200 MILIJUNA KUNA

10. kolovoz, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

spomenik-Tuđmanu
Na polju nematerijalnog, duhovnog – nema spora da su spomenuti događaji kapitalni u smislu ponosa nacije, časti, dostojanstva, slobode i vjere. To je nemoguće mjeriti novcem, ali ostaje veliki problem što se ti nematerijalni, duhovni pojmovi – “ne mogu jesti, a mi smo gladni!!!” Igre mogu pričekati bolja vremena, Hrvatskoj ne treba igara. Treba nam kruha

Napisao: Saša Radović

Žega, vrućine i sveopća euforija zahvatila je početak kolovoza ljeta Gospodnjeg 2015. Smjenjuju se toplinski valovi s proslavama, nastupima, govorima, spomenicima… Možemo izdvojiti barem pet spektakularnih događaja:
1.) Prvog vikenda u marijanskom svetištu postavljen je brončani kip Isusova uskrsnuća visok devet metara i težak tisuću i šesto kilograma. Kip je uoči Vele Gospe postavljen na brdu Kalvarija iznad Aljmaša. Vidi se daleko niz Dunav gdje god pogled seže. Kip će noću biti osvijetljen.
2.) Zatim sjajni zagrebački mimohod; postrojbe, tenkovi, grenadiri, alkari…, izvrsna organizacija. I naša predsjednica u bijelom! Prelijepa himna Lijepa naša Domovina u izvedbi male Mije i anđeoski glas Nine Kraljić zauvijek će nas sjećati na 20-tu godišnjicu Pobjede.
3.) Sutradan kninska euforija! Ono što ostaje zauvijek je prelijepa Crkva Gospe od Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta i spomenik Ocu nacije, Franji Tuđmanu. Iako su mnoge kritike upućene “siromaštvu” interijera crkve, kao arhitekt po struci – zadivljen sam bogatstvom jednostavnošću prostora. Ta građevina nije samo sakralni objekt nego je i umjetničko djelo.
Ne treba zanemariti ni atraktivni Thompsonov koncert uz nevjerojatnih 90.000 posjetitelja. Dvadeseta godišnjica Pobjede i uspostave konačnih granica Hrvatske – ponosno je i dostojno proslavljena.
4.) I na kraju ovog nabrajanja je fantastična tristota Alka – ponosna objava hrvatske pobjede nad Turcima 1715. godine. Konji u trku, vatreni alkari i oštra koplja koja pogađaju “u sridu”. Spektakl kakav se ne viđa ni u najbogatijim zemljama!
Tu je i novi Muzej Sinjske alke u povijesnom sklopu Kvartiri, jedinstvenom monumentalnom spomeniku javnog graditeljstva iz 1760. godine. Muzej je organiziran u okviru Alkarskih dvora kao samostalna organizacijska jedinica Viteškog alkarskog društva u Sinju. Izlošci konja i alkara u prirodnoj veličini, prikaz bitke i informatičke prezentacije izuzetno su dojmljivi.

5.) U ovom atraktivnom slijedu proslava i obilježavanja nismo spomenuli još jednu hrvatsku pobjedu. To je osvajanje prvog mjesta hrvatske reprezentacije na Svjetskom debatnom prvenstvu u Singapuru. Mladi Hrvati, pet riječkih srednjoškolaca, pomeli su 53 reprezentacije. Za one manje upućene možemo reći da je debata – rasprava, verbalna komunikacija u kojem sugovornici imaju suprotna ili drukčija mišljenja o istom pitanju. To što smo mi prvaci svijeta u debatiranju – nije stvar nekih teških priprema ili dugotrajnih treninga. Već sama činjenica da smo Hrvati, znači da nam nema premca u debatama. I po jalovosti debata.

Debata

Da budemo dosljedni i u ovim kolovoškim događanjima ima različitih mišljenja, pa se još jedna debata nameće sama po sebi:
S jedne su strane, gore navedeni događaji i njihova neprijeporna važnost – a s druge, opravdanost izvedbe u realnom prostoru i vremenu. Realni prostor je teškim milijardama dugova opterećena Republika Hrvatska u svojim granicama. Realno vrijeme sadašnjosti teže je definirati. Sadašnjost nam je označena dvojakim sadržajem; prebogatom elitom koja živi iznad oblaka i svekolikim hrvatskim pukom koji grca u blokadama, kreditima, ovrhama, deložacijama… Da se ne opterećujemo milijardskim brojkama – to se može izreći ekonomskim rječnikom; dinamika rasta javnog duga Hrvatske u odnosu na ostale tranzicijske zemlje višestruko je snažnija, a javni dug u odnosu na BDP mnogo je veći nego u ostalim tranzicijskim državama. Ili lakše razumljivo, ali strašno – golemom dijelu hrvatske djece jedini je dnevni obrok – školska marenda.
Na polju nematerijalnog, duhovnog – nema spora da su spomenuti događaji kapitalni u smislu ponosa nacije, časti, dostojanstva, slobode i vjere. To je nemoguće mjeriti novcem, ali ostaje veliki problem što se ti nematerijalni, duhovni pojmovi – “ne mogu jesti, a mi smo gladni!!!”

Kad nemamo za kruh

Zbog debate – vrijedno je spomenuti dio troškova izvedbe proslava za koje su objavljeni podaci. Zagrebački mimohod navodno stoji 15 milijuna, novi kninski muzej 90 milijuna, a nova kninska crkva 23 milijuna kuna. Tomu treba dodati desetak milijuna kuna za popravak razrovanih zagrebačkih ulica zbog mimohoda teških ratnih strojeva. Nemamo podataka o troškovima aljmaškog križa, Tuđmanovog spomenika i glamurozne, vrlo skupe predstave Sinjske alke. Ukupni troškovi kolovoških događaja – vrlo su blizu 200 milijuna kuna.
U ovoj virtualnoj debati pojavljuje se nekoliko pitanja; Može li presiromašna, prezadužena Hrvatska potrošiti 200 milijuna na obilježavanja i proslave ove 2015. godine? Je li se mogla pričekati 2025. godina – kad će nam valjda biti bolje? Je li moglo skromnije? Je li naša politička elita u svom hedonizmu i rastrošnosti izgubila sve kriterije? Bi li bolje bilo potrošiti pola ovih milijuna na plaće radnika i sanaciju (na primjer!) Imunološkog zavoda, a pola na nove, potrebite – pučke kuhinje?
Nema sumnje da će na ovu debatu elita stisnuti zube u srdžbi i poskočiti sa svojih fotelja – ali gola i ružna realnost, ne može se zaobići i gurnuti pod tepih. Nitko ne zbori da nije trebalo potrošiti 200 milijuna – ali nije se to trebalo dogoditi sada, 2015. – kad nemamo ni za kruh, a kamoli za kolače!
Latinska: “Panem et circenses”- ne može u 21 stoljeću više nikoga prevariti. Svi znamo da su Sinjske alke i mimohodi prelijepe predstave, ali ipak samo predstave i igre. Ne kosi se žito, ne oru se polja, ništa se ne proizvodi… U cijeloj priči najvažnija su mjesta i položaji na svečanoj tribini na kojima će se pojaviti ova i ona politička imena. U tihoj, ali surovoj borbi za lagodan život i kraljevske privilegije.
Igre mogu pričekati bolja vremena, Hrvatskoj ne treba igara. Treba nam kruha!

Anno Domini MMXV./ 38.T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. data
    #1 data 15 kolovoz, 2015, 20:45

    Svaki trend se može promijeniti. No ovaj (i slicni mu) neće se nikad promijeniti, jer naše društvo ne cijeni znanje, već sposobnost dolaska do novaca, a te dvije stvari nisu istoznačnice, upravo zato jer je sistem u Hrvatskoj konstruiran za lopove od strane lopova, a takvima znanje predstavlja najveću opasnost.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Grdi
    #2 Grdi 11 kolovoz, 2015, 10:17

    Burduš je jednom izjavio da država uvijek ima novaca. Temeljem te njegove životne filozofije /do leba bez po muke/ treba gledati i na ove troškove.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.