TREBA LI KORADEA POTPUNO IZBRISATI?

TREBA LI KORADEA POTPUNO IZBRISATI?

30. prosinac, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Ako se spominje 7. gardijska brigada i ako se još slavi njihov ratni put, koji je stvarno briljantan, onda nije u redu da se povijesne činjenice tek samo tako izbrišu, da se jednostavno samo izostavi ime prvoga, a sve zasluge prepišu nekom drugome. Korade je bio i ostao ratni zapovjednik Puma i ta se činjenica naprosto više ne da izmijeniti

Napisao: Mladen Pavković

Ove godine, od listopada pa do prosinca, pripadnici slavne 7. gardijske brigade Puma brojnim su događanjima obilježili 25. obljetnicu osnivanja ove poznate varaždinske ratne postrojbe. Hrvatska pošta čak je objavila i poštansku marku sa znakom Puma. S pravom se govorilo i podsjećalo na dane ponosa i slave kroz koje su prošli ratnici ove brigade. A ratovali su diljem Hrvatske! Na njihove svečanosti došli su mnogi, pa i političari i svi su imali samo riječi hvale.

Iz junaka u zločinca

Međutim, u cijeloj toj priči „izgubio“ se ratni zapovjednik 7. gardijske brigade, legendarni general Hrvatske vojske Ivan Korade (1963.-2008.). Gotovo ga nitko nije ni spomenuo, prešlo se preko njega kao spužvom preko ploče. Razlog tome je u činjenici da se Korade nakon rata iz još uvijek nerazjašnjenih okolnosti od junaka pretvorio u zločinca, koji je počinio peterostruko ubojstvo nevinih ljudi. Na kraju je presudio i sam sebi.

Sad se postavlja pitanje, ako je tako bilo, a jeste, trebali li prigodom svake obljetnice Puma jednostavno „preskočiti“ cijeli ratni put njihova zapovjednika, tj. uopće ga više ni spomenuti ni po dobrom ni lošem, kao da ga nikada i nije bilo, kao da ta brigada uopće i nije imala zapovjednika? Treba li izbrisati i sve fotografije recimo s Kninske tvrđave tijekom Vojno-redarstvene operacije Oluja 95 na kojima se nalazi Korade u društvu tadašnjih najviših vojnih i političkih dužnosnika? Treba li zaboraviti da je baš on prvi podigao hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, odnosno da su Pume pod njegovim zapovjedništvom prve „ušetale“ u oslobođeni Knin?

Uz to, malo koji ratni zapovjednik ima tako bogati i hvale vrijedan ratni put, kao ovaj nesretni ratni stradalnik, koji je i potpisnik otvorenog pisama (2000.godine) 12 hrvatskih generala, koje je bivši žalosni predsjednik RH Stjepan Mesić već drugi dan pomeo kao lišće na cesti.

Dakle, ako se spominje 7. gardijska brigada i ako se još slavi njihov ratni put, koji je stvarno briljantan, onda nije u redu da se povijesne činjenice tek samo tako izbrišu, da se jednostavno samo izostavi ime prvoga, a sve zasluge prepišu nekom drugome.

Korade je bio i ostao ratni zapovjednik Puma i ta se činjenica naprosto više ne da izmijeniti, kao što se ne da ni zlo koje je, još jednom kažemo, iz dosad neobjašnjivih razloga učinio nakon rata.

Stoga, bez obzira na sve, prešućivanje i marginaliziranje njegove uloge u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu ne vodi nikamo, osim u još veće podjele, tim prije jer je istina, gospodo i drugovi, kakva god bila, ipak samo – jedna!

Spomenik Miloševiću

U Srbiji se pripremaju da balkanskom krvniku Slobodanu Miloševiću podignu veličanstveni spomenik. O tome bruje srbijanski mediji, a u Hrvatskoj se po običaju o takvim temama – šuti, ili ih se – marginalizira. Tako su Hrvati među ostalim „prešutjeli“ i podizanje spomenika ratnom zločincu majoru bivše zločinačke JNA Milanu Tepiću, koji je krajem rujna 1991. dignuo u zrak gotovo „pola“ Bjelovara. Počeli su se javljati tek kad je sve bilo gotovo. Nu, sama ideja da se srpskom monstrumu podigne spomenik graniči sa ludilom, odnosno to nije ništa drugo nego povratak srpskog fašizma iz početka devedesetih. To također znači da se u ovoj državi koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku, ali i BiH, Sloveniju i Kosovo opet bore za liniju Karlobag- Ogulin- Karlovac – Virovitica!

Hrvatski politički državni vrh ne smije čekati – hoće li se to dogoditi ili neće. Ideju treba sasjeći u korijenu i ne dopustiti da se o njoj „licitira“. Srbija, ali i Crna Gora najveće poraze doživjeli su kad im je na vlasti bio Slobodan Milošević. Samo luđak bi mogao dopustiti da od njega ponovno stvaraju nekakvu „povijesnu“ ličnost, ali naše susjede je očito zahvatilo takvo ludilo da tamo više ništa nije nemoguće! Tog krvnika, ako baš žele, neka i dalje ostave u njegovu Požarevcu, ali nikako ne smiju ni da ga premještaju u beogradsku Aleju velikana, jer bi to danas bila uvreda ne samo za Srbe već i za sve druge narode kojima je učinio nepopravljiva zvjerstva. Ova ideja javila se kod nekih „viđenijih“ Srba u povodu 75.obljetnice Miloševićeva rođenja. Da je živ taj bi krvnik trebao dobiti najmanje 100 godina robije! Sjetimo se samo i na koji se brutalan način obračunavao i sa svojim političkim protivnicima poput Ivana Stambolića. Ne, to se ne smije zaboraviti. Njegovo ime uvijek treba isticati u negativnom kontekstu, on treba biti simbol za rat i sve ono što on donosi.

Stoga, kako bilo da bilo, ovakve su ideje igranje sa šibicama. Hrvati, ali i drugi, ne smiju šutjeti i praviti se da se to njih ne tiče, tim prije jer sve što je vezano uz ime ovog krvnika nije ništa drugo nego u najmanju ruku uvreda za desetine tisuća nevinih žrtava! T

6 komentara

Jump into a conversation
  1. Hhrg
    #1 Hhrg 31 prosinac, 2017, 00:36

    Heroj Domovinskog rata !

    Reply this comment
  2. Vukovarac
    #2 Vukovarac 30 prosinac, 2017, 17:29

    Ako nemaš status branitelja šuti.

    Reply this comment
  3. Varaždinac
    #3 Varaždinac 30 prosinac, 2017, 10:24

    Treba ga izbrisati jer onda na njegovo mjesto dođu drugi, kao što je Čehok.

    Reply this comment
  4. Iva
    #4 Iva 30 prosinac, 2017, 08:37

    Oduševljena sam ovim komentarom. Jasno, hrabro. Gle, nema komentara? Gdje ste, branitelji?

    Reply this comment
    • Anonimno
      Anonimno 30 prosinac, 2017, 16:54

      Nemam status branitelja, al što bi i vrijedilo, kad su za godinu dana odgodili primjenu Zakona kojeg su obećali donijet u travnju. Šta se onda nadaš da se branitelji ne javljaju.

      Ne treba brisati godine i događaje. A o spominjanju imena ioanko scenariji obilježavanja prolaze cenzuru i trebaju dobit”amen” odozgora.
      za događaje poslije rata, trebala bi debela knjiga spominjanja imena i događanja za koja se javno ne zna. Čak i oni s današnjim visokim činovima u Oružanim snagama RH imaju”putra na glavi”. samo što se to javno ne smije izreći.

      Reply this comment

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.