TAKAV NOGOMET IGRA SAMO LUKA THE BEST

TAKAV NOGOMET IGRA SAMO LUKA THE BEST

25. rujan, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Hrvatska je, u ovom trenu, kroz Modrića i Dalića, Bog i batina, najljepše sporedne, koja više to nije, stvari na svijetu. Ona je –  ta, londonska nagrada, zgrabila široko, čitavu povijest hrvatskog nogometa. Ni prije ni poslije. Jer, bilo je i  boljih. Nesumnjivo. Ja ću izvući samo jednog, o kojem sam i posložil’ čitavu  librurinu – Ico Hitrec. No, Luka je dobio spomen-svjedodžbu, kao ja, deset-godišnjak, pučka škola, četvrti razred, u Trnju, u čast prve godišnjice školovanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Napisao: Zvonimir Magdić

U Londonu je FIFA izabrala najboljeg nogometaša svijeta za ovu, 2018.godinu. Prvi – Modrić-Hrvatska. Croatie. Croacia. Kroatien. Još jednom ulica  je hrvatskih naselja, čekala  ovu večer. Puna nade i očekivanja. Ti si ispunio njihovu želju. The Best. To je, uostalom i službeni  naziv čitave  vele – svečanosti. Tvoj. Bolji od Georga Besta!

Luka  Modrić – prvi nogometaš svijeta! THE BEST

Nije samo Modri(ć), dinamovac, jer iz Maksimira je krenuo u svoju orkestralno osvajanje svijeta.Konkvistador.Engleska, Španjolska.Rusija.I, na kraju balade – svijet. All the World. Tuto il mondo. Todo el Mundo. Nogometa. A taj, nikad nije imao takvog kralja. Nikad! Brbljali su, tko zna tko, oni, nekakvi, u većini, pokazat će se, nikakav: sitan, žgoljav, nosat, lagan. Krhak. S krevetom petnaest kila. Ne!  Taj nemre nikam. Ne, Luka Modrić. A, mali Podvelebičanin, tek što je navukao ‘prave kopke’, ode! U vis. Još više – u visine. Nebu pod oblake. U nebesa čiste slave. Među zvijezde. Nitko, kao on. Ako, netko ‘zbriše’ čak i jednom Messiju ili Ronaldu, a od njih, boljih nema,  onda je to  superman. Nadčovjek. Nitszceheov. Najbolji srednjak. Graditelj. Arhitekt. Ravnatelj simfonijskim orkestrom  nogometnog svijeta, kao što je Lovro plemeniti Matačić, ravnao takvim orkestrom Hrvatske državne krugovalne postaje Zagreb. Čak, visio kao stalni gost i u Berlinu. Poznata zamjena. Friedrich Zaun iz Berlina u Zagreb. Lovro Matačić  iz Zagreba u Berlin. Kako je, u poratnom razračunavanju prošao Zaun, ne znam. Matačiću je tražena – glava. Godine robije. Zborovi iza konc-logoraških žica. Progon. Skoplje. Opera – dole. I još komadić plavog zagrebačkog neba. Na kraju balade. U tom nogometu, čije su granice neizmjerne, u kojem se događa svašta i može biti svačega, on, Luka Modrić, drži konce u svojim rukama. On upravlja, jednim, kraljevskim. Klubom. Senores! Ljudi. Real Madridom. Za koji je igrao i najveći od najvećih, Alfredo Di Stefano. On je toliko razigran, toliko toga vidi i čuje, ima takvu loptu koja probija machove, pada tamo,  gdje ju, nitko ne očekuje ‘Marca’ – športski list Iberije, broj jedan –  nije ‘ glupa’. Ima brojalicu. I masu čitatelja. Za sve je njih, Modrić bolji čak i od, uistinu, genijalnosti, jednog Zinediane Zidanea. U Maksimiru, ja se ne sjećam boljeg stranca. Igrao je za galske trikolore. I, sad, on je – dole. Knock-down. Luka gore. Zlatna lopta svjetskog, ruskog, prvenstva, najbolji vezni Europe, i sada, u Londonu, dignut, u same olimpijske visine. Do Apolona. Plavih očiju, orlovskog nosa, koji garantira uvjerljivost. I, ne samo to. I znanje. Čista akademija. Čudotvorstvo. On je – Modrić – po FIFA-i, okrunjen za najboljeg nogometaša svijeta. Trnci. Drhtaj. Ponos. Hrvat. Naš dečec. S okusom soli. I mora i velebitskih vjetrova. I snijega do koljena.

Spomen svjedodžba

Salah je, mirne duše, bez krivog pogleda, pružio ruku pobjedniku. Ronalda koji je bio treći konkurent, opet  je zaboravil avio-kartu. Nije ga bilo. A, glasati za čovjeka, nogometaša,  čitave godine, to se igra, taj se film, vrti  jednom, u ‘ stotki.’ Podučavatelji, novinari, suigrači, contra-igrači,  i dvadeset pet je posto onih,  s tribina. Drukera. Fanatika. Zaljubljenika. Njihov objektivitet nije u  sumnji. Ako je nekom ovo mundial-godina, a tamo mu je, Infantini, vrhovnik nogometa, ugurao zlatni balun, onda je logika, čista, purissima, najčišća, da je i najbolji u svijetu. Tu će ostati, za sve vjeke vjekova. Hrvatska je, u ovom trenu, kroz Modrića i Dalića, Bog i batina, najljepše sporedne, koja više to nije, stvari na svijetu. Ona je – ta, londonska nagrada, zgrabila široko, čitavu povijest hrvatskog nogometa. Ni prije ni poslije. Jer, bilo je i  boljih. Nesumnjivo. Ja ću izvući samo jednog, o kojem sam i posložil’ čitavu  librurinu – Ico Hitrec. No, Luka je dobio spomen-svjedodžbu, kao ja, deset-godišnjak, pučka škola, četvrti razred, u Trnju, u čast prve godišnjice školovanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Luka – obrigadu – rekli bi Brazilci, još, uvijek broj jedan svijeta. Hvala ti! Nemam riječi. A,  tko ih ima. Ovo je vrhunac. I sretnik sam, da sam ja, kratkohlačac, na golu između hrpe kaputa i školskih taška, od malena, sanjao ovakav  jedan dan. Po Luki, ja sam ga dobio. Gundulićev san. Onaj, sa slike Vlahe Bukovca. Bio si, na razigranoj pozornice Londre (a ča je, kontra Splita grada). Uzorit. Nasmiješen. Široko. Bili smo grčevito, uz tebe. Čekali smo takav ishod. Nije bilo izbora. Niti za Ronalda. Taj nije ni prešel’, na Otok. Igraš taj nogomet – takav – samo ti. Jedini. Tvoje lopte su argusovskih očiju. Tisuću. Imaš i životnih ‘ kavgi’. Pa… tko ih nema. No, one ne remete tvoju slavu. Ni mir tvoje sretne obitelji. Ni slavlje Hrvata. Diljem svijeta. Bit ću sretan pročitati tvoju prigodnu biografiju. Jedva čekam, taj potez. Bit će ih ‘na tone’. I tvoj,  autogram. Pravog Hrvata. Rekao bih, najblaže: hosovca. Luka, Za dom – spremni. Nek’ idu svi, zna se kam. Mislili su, da nas neće biti…..Hvala. T

 

 

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. anno
    #1 anno 28 rujan, 2018, 18:40

    Dva najveća u ovom tekstu Amigo i Luka.
    sada čitam na drugom portalu da je potrebna pomoć legendarnom Cikatiću.
    Iskažimo to i njemu, on je legenda borilačkih sportova, zdravlje ne pita za zdrav život sportaša.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 26 rujan, 2018, 10:24

    Ovo je stvarno povijest hrvatskog sporta.
    To treba doživjeti.
    Hvala bogu što smo dio nacije kojem je to omogućeno.
    A sada red je da i Amigo zasluži takav status kao vrsni poznavalac najveće sporedne igre na svijetu.
    Viva Kroacia.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.