SVIJET PROLAZI POKRAJ NAS

SVIJET PROLAZI POKRAJ NAS

22. ožujak, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Saša Radović

Najmanja država na svijetu, najmnogoljudnija država na svijetu, pa i najbogatija država  – okreću se globalnom imperativu budućnosti – „da bogati budu manje bogati, a siromašni manje siromašni“.

Hrvatska kaska za ostalima, zaostaje i gubi korak. Svakim danom veća su odstupanja od globalnih kretanja. Umjesto okretanja narodu i socijalnim problemima, naša se elita grčevito drži za ostatke posrnulog liberalnog kapitalizma. Strategije i planovi na političkoj sceni izgubili su se u mraku verbalnih nacionalizama i prozirnih spinova. Psi laju, karavane prolaze – svijet prolazi pokraj nas!

Zaokret je neophodan, no prije svega potreban je napor u izgradnji svijesti šire javnosti. U tom smislu pred našom političkom elitom nalazi se nevoljna, ali prijeko potrebna zadaća. Ne možemo pustiti da svijet prolazi pokraj nas!

POKRET OBESPRAVLJENIH

Pravovremeno uključenje Vatikana, konzervativne i najmanje države na svijetu, u proces modernih smjernica veliko je iznenađenje i pozitivan iskorak. Crkva, inače spora u promjenama društvenih procesa, pokazala je fleksibilnost i moć prilagodbe novom vremenu. Konklava je nekidan završila sretnim izborom pape Francesca I. ili kako bi mi rekli, Franje I. Taj skromni vladar najmanje države ima milijardu i dvjesto tisuća katoličkih podanika kojima će biti vjerski poglavar, ali i moralna vertikala. No, to nije sve – novi papa, već dokazanim općim vrednotama, djelovat će i daleko izvan svojih religijskih granica. Njegova intencija da hedonizam i glamuroznost Crkve svede u okvire autohtonog Kristovog učenja skromnosti i poštenja, veliki je doprinos općem dobru. Prekarijat, pokret 98% obespravljenih, buduća globalna odrednica ka pravednijem i poštenijem društvu – s Franjom I. dobio je snažnu potporu. 

Najmnogoljudnija Kina grca u sistemu neprihvatljivom za budućnost i zakopanom u ropotarnici povijesti. Kineski komunizam sve je više odmaknut od klasičnog komunizma teškom korupcijom i bogaćenjem elite i pretvara se u neki čudni politički surogat. Slijedi tranzicija i eksperimenti približavanja općim globalnim trendovima. Najavljeni su kvalitetni  smjerovi. Novoizabrani predsjednik, Xi Jinping najavio je  17. ožujka 2013. „veliku kinesku renesansu“. Konkretniji, novi kineski premijer Li Keqiang, obratio se javnosti i najavio smanjenje birokracije u zemlji i smanjenje javne potrošnje. “Bit će smanjenje, a ne povećanje broja ljudi kojima se plaća isplaćuje iz proračuna”, kazao je Li. A, zatim i nešto na što bi se zgrozili naši rastrošni dužnosnici: “Bit će smanjenje, a ne povećanje iznosa koji se troši na stanovanje državnih dužnosnika, kupovinu službenih vozila i na dnevnice” – rekao je Li Keqiang.  

Kao treće, Barack Obama, doduše uz veliki napor, okreće kormilo i mijenja smjer Rothschilda, Forda i inih stupova klasičnog američkog kapitalizma. Akcije prekarijata, pokreta 98% obespravljenih i odbačenih, začete u njujorškom parku Zuccotti, još su uvijek besopasne za kapital zbog nedorečenosti programa i nedostatka vođa – ali su ih politički vizionari prepoznali i definirali kao budućnost. Amerika se okreće ka imperativu novog društva i sporom, ali neminovnom niveliranju siromašnih i prebogatih.

PUK PLAĆA LUKSUZ

Što je s Hrvatskom i zaostajanjem u svjetskim trendovima? Odgovor se može dobiti u detaljima. Povucimo, na primjer, paralelu s kineskom najavom o racionalizaciji uprave. 

Dok je pučka kuhinja i ručak uz kontejner za smeće perspektiva sve većeg broja stanovnika Republike Hrvatske – Vlada RH razbacuje novih 265,5 milijuna kuna za svoje limene ljubimce. Prisjetimo se da je „Jadrankina vlada“ odobrila nabavku 1200 novih automobila u vrijednosti 196,4 milijuna kuna prije nešto više od dvije godine, pa da je „Zoranova vlada“ dodala k tomu 16 milijuna kuna za nabavku automobila za tzv. štićene osobe. Dakle, za službena putovanja, a više nego vjerojatno i za dobar broj „neslužbenih“ – puk plaća 478 milijuna kuna. Pri tomu za tzv. štićene osobe Vlada osigurava luksuzne automobile s grijanim sjedištima.

Li Keqiang ne spominje što je s kupnjama zrakoplova u Kini za tzv. štićene i ine osobe vlasti. Kod nas „zna se!“ zrakoplovi su neophodni, putovati zrakom brže je i ljepše nego puzati po zemlji luksuznim automobilima – ili ne daj Bože – javnim prijevozom. Kad treba novi zrakoplov – kupi se! Objavljeno je da su Sanader i članovi Jadrankine vlade koristili Chalenger i za osobne potrebe, a jedan sat leta stoji 4320 dolara. Za putovanja Zoranove vlade – nema podataka.

Reći da je to neracionalno, preskupo, da nema smisla zbog krize i države pred bankrotom, te da je uvreda zdravog razuma svekolikog puka – uzaludno je! Arogantni Linić će nas smrknutog lica, svojim visokim glasom ukoriti i reći da je to sitnica koja ni malo ne remeti državni proračun. A zatim će ovih dana mirno otputovati po novo zaduženje od 20 milijarda.

BOLJE SUTRA

Hoće li Hrvatska konačno krenuti s racionalizacijom uprave i stati sa stalnom praksom kriminalnog bogaćenja „štićenih osoba“? Afera ministra Veljka Ostojića i njegova ostavka pokrenula je pozitivna razmišljanja – no velika je vjerojatnost da ćemo ostati samo na razmišljanju. Problem je u prohujalim stoljećima, ali i u novom vremenu. Nevjerojatna rastrošnost političke elite nikada nije smetala sluganskom mentalitetu hrvatskog puka.I tradicionalna „hrvatska šutnja“ dokaz je poniznosti. Pasivnost i mirenje sa sudbinom vuče se iz doba stranih velmoža, preko najvećeg hedonista svih vremena, druga Tita, zatim nezajažljivog Tuđmana, pohlepnog Sanadera i bliske mu Jadranke – sve do današnjih dana.

Zoran Milanović ušao je u politički vrh skromno i s nadom puka u bolje sutra. No svjetla slika ubrzo je potamnila. Harači, PDV i strmoglavi pad standarda pratila je Milanovićeva preobrazba u hladnog vladara koji ne poštuje ničije mišljenje. Uz najgori mogući potez, potvrdu Mladena Bajića, zatvorio je vrata moralnom i svakom oporavku Hrvatske. Zločini ratnog i pretvorbenog profiterstva koji su Lijepu našu doveli na dno u svakom pogledu – praktično su legalizirani tim potezom i njegovom izjavom o zaštiti kriminala (da neće ganjati vještice). Milanović je očiglednim priklonom tajkunima i kapitalu, te odmaku od 98% obespravljenih skrenuo s puta globalnih kretanja – s imperativa „da bogati budu manje bogati, a siromašni manje siromašni“. To neće ići – to je kratka staza!

Za otvaranje očiju i kretanje unaprijed nikada nije kasno. Rezultat sraza 98% gnjevnih obespravljenih i 2% bogatih jasan je svakom analitičaru. Vatre na ulicama ne mogu se ugasiti kordonima specijalaca, pa ni tenkovima.

Ako ne želimo kasniti i nestati – hrvatska politika mora se prikloniti svjetskim trendovima. Imamo uzor u papi Franji I. i u novim kineskim intencijama. Ako odbacimo negativne konotacije Amerike, Obama nam može ukazati na humaniji priklon siromašnim za koje naša bogata elita ne mari.

Skromnost pape Franje I., racionalnost nadolazeće Kine i Obamin program sa socijalnim priklonom – svjerski je imperativ. Hrvatska ga treba slijediti.

Anno Domini MMXIII.T

Povezani članci iz rubrike OPLJAČKANO

Pročitajte i ove članke:

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Zoran Oštrić
    #1 Zoran Oštrić 11 lipanj, 2013, 05:08

    Još jedan beznadežni pokušaj političkih gubitnika, da sebi priskrbe nekakvu važnost.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.