ŠVEDSKI BRAZIL IZ ’58

ŠVEDSKI BRAZIL IZ ’58

11. veljača, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Zvonimir Magdić

Prva minuta na Ulevali u Goteborgu: vratnica Brazilaca, nakon odbjega, pa  bijega i topovskog udarca, Garrinche. Druga minuta: opet je Garrincha, koji obožava ptice, iks-oks nogu,sva nekako u krivu, ostavio crvene Sovjete, onim silnim zamahom u desnu, naštelal čistu loptu Vavi, iz kluba Vasco da Gama.koji igra centra, a taj ne krzma: podmeće nogu. I – 1:0. I, ona pjesma, koja ulazi u povijest svjetskog nogometa: ‘gotovo je, gotovo…!’ – krenula je globusom. A masa, hladnih Šveđana, u zboru : ‘Brazil, Brazil’. Jer ovo, kaj su zaigrali ‘ kanarinci’, kako im tepaju podno Corcovada, navješće je jednog čudesnog loptanja. Pas-igra. od noge, do noge. Koliko felši, sva silina peta i oksforda. I driblinga. Brazil, nastupa. Svijet je opčinjen. Pa, ovo su prvaci svijeta. Sigurno. Tko će ih zaustaviti? Nitko. Jasno. Je li se – to – ikada dogodilo? Nakon deset minuta jedne igre. Nikad! Jer, Brazil koji je postavio Vicente Feola, puna ga je vaga, i ne zovu ga uzalud, ‘O Gordo’, Debeli, pun je žongleraja. I, nikam’ se ne žuri. Posjed, gotovo, sto posto. A ovo je, prava bomba: Pele! Jedan je mladac, na lijevoj spojci. O garroto. Dečec. Sedamnaest i pokoji dan. Lak, mek, skokovit. Umjetnik nogometa. Čudo Božje. I on već ima ‘priljepnicu’: taj će, već za koji dan, biti najbolji nogometaš svijeta. Tolika je snaga njegove nadarenosti. A, iduće desetljeće, bez konkurencija. Brazilski reporteri već urlaju: ‘Pele, o rey do futebol’. Da, Pele, kralj nogometa. Za tolike, on će to ostati i danas. Uživancija za oči. Kako je u njega sve lako. Tečno. Jednostavno. A, onda, zadivljujuće. On je potisnuo, u pet minuta, čak i slavu jednog Didija. Sovjeti su opčinjeni. Ne pomaže ni iskusni, vitki, ‘trezveni Igor Neto. Još manje, ‘černi pauk’ na golu: Lav Jašin. Iako, brani sjajno. Njegovu postavljanju nema premca. Kao takvog, ja pamtim samo Hrvata Franju Glasera. Poslije će biti, memoarski, iskren: ‘Nikad mi se nije dogodilo da sam od prve minute znao da nam se crno piše. Moj ‘zbornaja komanda’ bila je ne nadigrana, potpuno, isključena iz ‘predstave’. Bilo je dosta vidjeti te čarobnjake, Brazilce, i baciti svu silu kopjejki, na samo jednog favorita: Brazil.’ Inače, sav u crnom, od šljapke do čvrsto stegnutih kopački, Jašin je bio – zelen. Bljedilo lica, isukalo s ispod teške kape, bez koje nije izlazio. Jasno, Didi,koji će potražiti kruha u Real Madridu, skup s Di Stefanom i Puskasom, mirno je upravljao tim samba-nogometom. Koliko je samo bilo plesa u svakom od tih Južnoamerikanaca. U njihovim dušama. Malo tko zna da je Feola doveo i psihologa, doktora Carvalha, da je doktor Gosling, znao za svakog od njih, kako diše. Sve je bilo pod žestokom kontrolom. Gotovo – njemački.

Pele kralj nogometa

A nije, ta ‘Švedska ’58, baš tako i počela. Protiv Engleza, utakmica bez golova, Brazilci ne spavaju. Puni upitnika. U toj igri nije bilo  ni Pelea ni Garrinche! Igraju Jose Altafini, kojeg, talijanske krvi, uspoređuju s  Valentinom  Mazzolom, slavnim Torinezeom, pa ga tako i bilježe. Na desnom je krilu Joel. Zgodničak, tankih brčića, igrač Flamenga. I oni, sve znaju. Ali, to nije dosta. Prije toga oni su u igri i s Austrijom, To je, ipak, i za njih, šala. A, onda Feolea, okreće ploču, udara ‘masnom ručetinom o stol: ‘Od danas, ovo je ozbiljno: Garrincha – unutra, Pele – unutra. ‘Ispadaju Joel Altafini i Dida. U, prerasporedu, Brazil ima navalu: Garrincha, Didi, Vava, Pele, Zagalo. Obrana se zna. Mali de Sordi, na desno i Nilton Santos, najviši i najbolji Brazilac, do tada, na lijevo. Bellini, koji je bijel’ ko ružica, igra u sredini obrane, dostojanstveno. Na golu je jedan zgodan čovjek i pravi znalac, Gilmar. Zito drži s Didijem sredinu, dok je Orlando, žustri pomagač obrane. A, kad se bude igrao veliki finale sa Švedskom na Rosundi, umjesto De Sordija, navukao je broj četiri, Djalma Santos. Dakle, dva Santosa! Ko’ bu ih prešel? Nitko. Čak ni čudesni dribleri, Šveđani Hamrin i Skoglund. Feola je bio pun instinkta. Znao je da De Sordi nikada neće stići Skoglunda. A Djalma, koji ne igra samo zato, što previše zna nogometa, to može. I – mogao je. Kad je čitava ta ‘božanska komedija’ dovršena i Brazil, uz oduševljenje svih nogometnih fanatika, osvojio Rimetov pehar, Feola je i jednom šaptaju, bio iskren: ‘Mi smo krenuli, onako kako treba, sa Sovjetima. To je bila moj slika i prilika Brazila. Jašin je, kasnije, mom kolegi iz ‘Športskih’, Maroviću, u Moskvi, potvrdio silinu te utakmice: ‘Nikad, nije prije ni poslije, nakon pet minuta, meni je bilo jasno tko će biti prvak svijeta!’ A, Garrincha, koji je oglašen, najboljim desnim krilom svih vremena i ostao, to sve do danas, rekao je radio-reporteru TUPI-a: ‘Počeo sam kao pričuva. Ali, znao sam, kad uđem, ovaj će mundial biti moj. Vicente je vjerovao u mene.’I, ne, nije pogriješio. Dakle, u Goteburgu, kako su izgovarali brazilski novinari Geteborg, pao je jedan moćan mit – Jašin,rodio se Garricnha, i zasjala zvijezda – Pele. Do te mjere da će biti iznesen s terena kao ‘kralj nogometa’. I, za mnoge, ostati to, sve  do danas. Dobro je govorio hrvatski  intelektualac među nogometnim podučavateljima Ivan Đalma Marković: ‘Sve je u vođenju.Manschaftfuhrung’. Važno je, tko te vodi…’ O Gordo, Debeljuco, Feola, je izveo čudo. Jer, takav Brazil, više nikada i nitko neće postaviti. Bio je ne samo prvak svijeta, prvi put od ukupno pet, igrao je i najbolji nogomet. I – najljepši. Ever! Ikada.

Nogomet najplemenitijeg kova

Dvojba je između Brazila ’58 i Brazila ’70! Jer i taj, iskreno govoreći, bio je  čudesan. S Peleom, punih ljeta, trideset, razigranog kao rijetko kada. No, oni pronicljivi koji i u igri traže umjetnost, ipak su u izboru, dali svoj glas ‘švedskim’ Brazilcima. Nije li to potvrdio i sam Pele, u onom svom filmu ‘Eu seu Pele, ja sam Pele:’ Brazil iz pedesetosme, bio je tehnički bolji’! I ja pamtim, gledao sam na ‘telkaču’, tada još rijetkima u Zagrebu,kod jednog frenda, Petra Spasova, inače bubnjara kod Dražena Boića, i dobitnika jazz-stipendije u Bostonu, taj brazilski pakao, u prvih deset minuta. Sve poslije toga bila je šetnja uz plaže Copacabane. I tvrdim, pod zakletvom, niti jedan od idućih Mundiala ‘kanarinaca’ nije imao taj štih. To je bio nogomet najplemenitijeg kova. Sovjeti su ga tumačili s vojničkim ruksakom na leđima. Šturo. Sreo sam u Madridu, nogometaše tbiliskog Dinama, za jednog turnira ‘Santiago Bernabeu’. Uspio sam se dočepati dvojice njihovih najboljih igrača. Čestitao sam im na fantastičnom loptanju, čak na duplim-pasovima u petercu (hej!) i na umijeću da Beckenbauerov Bayern, otjeraju, prije kraja – doma! Nijemci su napustili teren. Vodili su Gruzijci, 2- 1.U hotelu La Luz Sevilla, razgovarao sam s Gusajevom i Šengelijom. I njihova je sloboda, za ono vrijeme,  bila silna, prava  ‘revolucija: ‘Kako igraju Rusi? Saldatičeskiji futbolj,a mi,Tbilišani igramo za publiku i punimo im igrališta, fanaticima. Tak!’ T
 



Nema komentara

Komentari tjedno.hr

Još nema komentara!

Možeš biti prvi sa svojim komentarom.

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.