SUVREMENI UMJETNICI MAMIĆ, ŽUNJIĆ I OPAČIĆ

SUVREMENI UMJETNICI MAMIĆ, ŽUNJIĆ I OPAČIĆ

28. prosinac, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Svaki oblik života u tom teatru podmorja ima svoj strogo određeni izgled ( koji pripada samo njemu i čini ga baš takvim, različitim od drugih) i nositelj je življenja u moru, i u dubini i u plićini. Koliko je puta kapetan Mamić stajao u sumrak ili usred toplog dana na tko zna sve kojim širinama i promatrao ogromnost i nemjerljivost mora koje je odavalo dojam plavog stakla, posve mirnog, nepokretnog

Napisao: Miroslav Pelikan

Dubrovački slikar Stjepko Mamić ( i ne zaboravimo pomorski kapetan) kontinuirano izlaže svoj specifični, vrlo osobeni opus, slijedeći mapu svjetskih galerija i muzeja, reprezentirajući se vrlo kvalitetno i odgovorno, pobirući pohvale i pozitivne kritike.

Naravno, nazočan je i na marketinškom planu, gdje mnogi mediji gotovo sustavno prate njegov uspješni pohod izvješćujući o brojnim samostalnim i skupnim izložbama, doista, diljem svijeta.

Zanimljiva je njegova životna priča, kako uspješan pomorac postaje uspješni umjetnik i sada, u ovim vremenima, koja se stalno nazivaju kriznima.

Za ovu prigodu promišljanja o slikarstvu Stjepka Mamića odabrao sam seriju, niz slika u kombiniranoj tehnici s motivima riba, jata riba i ostalih morskih bića, neposredno ispod svijetleće površine na kojoj se ljulja čamac, s kojeg visi mreža ili pak motiv s dna.

Mamićeve ribe okarakterizirane se snažnim, blještavim kolorom, čudnolike anatomije, u igri, u nekom magičnom kolopletu gibanja koreografije podmorja, gdje raznolikabića odaju dojam uigranog i rasplesanog baletnog ansambla i to s jedinstvenim i neponovljivim repertoarom.

Svaki oblik života u tom teatru podmorja ima svoj strogo određeni izgled ( koji pripada samo njemu i čini ga baš takvim, različitim od drugih) i nositelj je življenja u moru, i u dubini i u plićini.

Koliko je puta kapetan Mamić stajao u sumrak ili usred toplog dana na tko zna sve kojim širinama i promatrao ogromnost i nemjerljivost mora koje je odavalo dojam plavog stakla, posve mirnog, nepokretnog.

Koliko je puta slikar Stjepko Mamić razmišljao o motivima iznad kojih klizi njegov brod na putu prema udaljenoj luci i tko zna koliko je puta pomislio, eh, da mi je sada vidjeti i doživjeti taj svijet ispod trbuha broda.

I evo ga, konstruirajući svijet podmorja, slikar se prisjeća svih onih detalja i putovanja koje je obavljao kapetan ploveći od početka do kraja, preko svih mora.

Danas su posjetitelji impresionirani njegovim viđenjem čarobnog podmorja u kojem suvereno vlada izraziti kolor, harmonija, mir, tišina, a ribe se kreću u ritmu.

To slikanje, ne predubokog mora, jer i s dna se može opaziti, rekli bi, može se gotovo dodirnuti svjetlost na površini i udahnuti zrak, tih nekoliko desetaka metara dubine u kome caruju boje a prostiru se iznad mračnih i tamnolikih dubina u kojem žive bića koja se jedva mogu i zamisliti, dakle, ta nevelika dubina omiljeni je motiv slikara Stjepka Mamića u kojem on vješto i rafinirano pronalazi privlačnost u motivima koji su za mnoge tek samo svakodnevni.

Slikarstvo Stjepka Mamića počiva na vlastitom iskustvu i sjedinjenosti vlastita uma i tijela s umjetnosti, uz neskriveni talent i eruptivnu mogućnost stvaranja .

Stjepko Mamić ostvario je vrlo kompleksan opus, koji je nedvojbeno ponajprije označen impresivnim kolorom, s motivikom koja umjetnika okružuje praktično cijeli život.

Slikar rado koristi razne formate i srednje i veće, u kojima se rasprostire njegovo more, tajnovite dubine i tko zna kakva sve bića i oblici života.

Njegove slike odaju optimizam, skoro da ga možemo opipati, osjetiti.

Pa čak i kada promatramo površinu mora, stojeći na dnu, ne osjećamo pritisak silne vode, ta svjetlost s površine omogućuje nam disati.

Serija slika s motivima podmorja više je nego uspješni ciklus slikara Stjepka Mamića, precizno zaokružen i jasno definiran.

Nefigurativni svijet Mladena Žunjića

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik Mladen Žunjić, autor poznat po ciklusima ulja i akrila velikih formata, snažnog i vehementno nanesenog kolora u kontinuiranom istraživanju i vlastitom produbljivanju iskustava u kontaktu s raznolikim apstraktnim motivima, u neposrednoj bliskosti, dubokoj povezanosti s nefigurativnim kombinacijama, koje se danomice umnožavaju, kako broj zgotovljenih slika raste.

Žunjić ne troši uzalud vrijeme, ne baca ga i ne poklanja, on se svakodnevno, čvrsto i ozbiljno, bez razmišljanja o uzmaku, suočava s blistavom bjelinom prijeteći praznih platana, prekrivajući ga u idućim, nadolazećim trenucima uspješno i trajno konstrukcijama svojih imaginarnih svijetova u kome lebde ovalni oblici, kvadrati i krugovi, u izmjeničnom ritmu kretanja, gibanja kroz prostor, unutar jedan drugoga, izvan pravaca i ruba prostora, u neprestananom micanju i pomicanju, bilježeći i upozoravajući na postojanje paralelnih svijetova i suživota, koji nije uvijek i odmah primjetan.

U posljednje vrijeme opaža se i nagla i sasvim određena nazočnost plave, crvene i ljubičaste boje na novim Žunjićevim slikama na kojima i dalje autor bespoštedno traga za složenim motivom prikrivene simbolike čiji je temelj i dalje izrazita harmonija, harmoničnost ritma i tijela u kretanju, gotovo da se može čuti o glazba, u mješavini brzog i usporenijeg ritma, u tvorbi sada i obrisa već vidljivo figurativnih.

Žunjić i nadalje prakticira svoje slikarsko putovanje od rasprsnutih kapljica i nakupina boje na velikoj površini platna, preko sivog labirinta u kojem vlada žuti Minotaur, do rasplesanih ovala s ponešto umirenijim bojama, koje se svejedno i dalje nalaze u svojim specifičnim orbitama tvoreći cjelovitu ispunjenost volumena.

Slobodu geste koju mu nudi veliki format, Žunjić u cjelosti prihvaća, suvereno ispunjajući i vladajući svakim četvornim centimetrom slike, nesputavajućim namazom boje i oslikavanjem simbolima zamišljenog svijeta, tu pored nas ili onkraj nas, svijeta teško primjetljivog ali stvarnog. Stalno ga nosimo sa sobom, obogaćujemo iznova s jatima misli i produžujemo mu život. Slikari ga slikaju, pjesnici zapisuju, a ostali govore o vidljivo nevidljivom.

Bez imalo sumnje svaka završena slika ali i rad na samoj slici donosi kreatoru, slikaru Mladenu Žunjiću iznimno zadovoljstvo jer pred njim je još jedan dokaz o postojanju imaginarnog svijeta, višeslojnih zapisa o unutarnjim tkanjima psihe.

Novi ciklus ulja i akrila izvedenih na velikim formatima ( 100 x 100 i 120x 100 cm ) slikara Mladena Žunjića predstavlja autorski zaokruženi opus u kojem neumorni pojedinac slijedi svoj istraživački nerv, nastojeći dešifrirati tajnovitu simboliku proteklih vremena ali i današnjice, definiran odmjerenim i fino doziranim kolorom.

Intrigantne metalne skulpture Nenada Opačića

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar i slikar Nenad Opačić iz Varaždina, istaknuto je ime suvremene produkcije, autor niza ciklusa skulptura i slika, riječ je o obimnom i značajnom opusu koji je izlagan na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u domovini i svijetu.

U varaždinskom miru svoga atelijera Opačić je kreirao niz serija metalnih skulptura, ističem „kiborge“, niz neživih metalnih struktura koje doista odišu životom, primjećujemo niihove, samo za trenutak zaustavljene kretnje, jedva skrivene pomake kompozicija raznolikih metalnih dijelova znalački spretno spojenih u cjelinu lika, robota, životinje, ptice ili u formi ljudsko neljudskih obličja.

Opačić je oživotvorio seriju likova, vrlo različitih, srednjih veličina, pogodnih za veće i velike unutrašnje volumene gdje skulpture mogu istaknuti svoju nesvakodnevnu strukturu, a koje možemo sagledavati i doživljavati vrlo različito, gledajući iz raznih kutova, iz ptičje ili žablje perspektive.

Često metal ostavlja dojam hladoće, dodir s metalnom površinom zna biti neugodan, odbojan, no Opačićev svijet odaje drugi dojam, dojam prisnosti, topline, pa čak i prijateljstva.

S druge strane, dojam vezan za metal jest i brutalnost i neosjetljivost, čvrstoća, nesavitljivost, nepopustljivost, ali i u odnosu na ovo razmišljanje, Opačićev svijet metalnih figura precizno je oblikovan brojnim ovalnim linijama i stvara vidljivi i opipljivi utisak mekosti, mekoće, suosjećajnosti.

Istodobno se stječe dojam, kako ovaj skup metalnih figura samo što nije glasno progovorio, izrazi na njihovim ,često grubim ili jedva nazirućim licima, govore tome u prilog.

Naime, Opačić je jednostavno izvukao iz svojih metalnih likova, vještim skulptorskim potezima,nadahnut idejom, ljudskost, čovječnost i stvorio zanimljivu mješavinu, zato ih i zove kiborzima ( kiborg ).

Bilo bi vrlo zanimljivo u dovoljno velikom i prostranom velomenu galerije, postaviti izložbu izbor iz serije metalnih bića Nenada Opačića i potražiti nekoga ili nešto, tko nama samima najviše sliči.

Skulptorski opus akademskog kipara i slikara Nenada Opačić, svakako je jedinstven u aktulnoj hrvatskoj likovnoj produkciji, posve samosvojan i osoben, izrazito zanimljiv i intrigantan. T

No Comments so far

Jump into a conversation

No Comments Yet!

You can be the one to start a conversation.

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.