ŠUŠKU PODVODILI MALOLJETNE DJEVOJKE

ŠUŠKU PODVODILI MALOLJETNE DJEVOJKE

4. lipanj, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 0147007.48 Custom

Drugi ulomak iz knjige “Metak u leđa za Mira Barešića”

 

Priredio: Dražen Stjepandić

O tome tko je i kakav je zapravo bio Gojko Šušak kruže razne glasine. Nije bio sposoban za služenje bivše JNA, a bio je najuspješniji ratni ministar obrane Republike Hrvatske. Za vrijeme njegovog mandata ostvarena je pobjeda u Domovinskom ratu. U Hrvatsku se vratio kao Hrvatina iz emigracije, dočekao ga je Josip Perković i odveo ga je u nekadašnji Naprijed da mu sašiju odijelo, o čemz također piše u knjizi. Postao je vođa tvrde hercegovačke linije, međutim više ljudi je javno izjavilo da je u emigraciji radio za zloglasnu jugoslavensku tajnu policiju.

Knjiga “Metak u leđa za Mira Barešića” (ITP Škorpion, Zagreb, 2014.) istražuje pozadinu likvidacije i nudi tezu da je jedan od najpoznatijih hrvatskih emigranata ubijen zbog onoga što je pouzdano znao o Gojku Šušku.

O privatnom životu Gojka Šuška još se manje zna. Predstavljalo ga se kao tradicionalnog obiteljskog čovjeka. U najnovojoj knjizi o Miru Barešiću može se pročitati da je odlazio u Gospić, gdje mu je stanovita Marinka Milinović  organizirala susrete s maloljetnim djevojkama. Od dvije imenovane djevojke jedna je bila srpske nacionalnosti i u ono nesretno  vrijeme je ubijena.

Taj dio sadržaja knjige nalazi se na 78 i 79 strani. Objavljujemo ga bez intervencije i komentara. Samo s jednim međunaslovom.

 ŠUŠKOVE SEKSULNE SKLONOSTI 

U to vrijeme. Dakle, konac 1991. god. ministrom obrane RH postao je Gojko Šušak, povratnik iz Kanade. Isti je odigrao vrlo bitnu, odnosno presudnu ulogu prilikom oslobađanja svih uhapšenih. Gojko Šušak pripadao je takozvanoj «tvrdoj hercegovačkoj liniji» što znači totalni protivnik bivše politike bratstva i jedinstva, zadojen idejama ustaštva (politike bivše neovisne države Hrvatske kojoj je osnova bila nacionalizam).

Samim tim, u biti se slagao s nedjelima koja su počinjena po nalozima Tihomira Oreškovića i Mirka Norca, a u kojim su i sami sudjelovali direktno ili indirektno. Šušak se kod Tuđmana založio da ti ljudi ostanu na svojim dužnostima, iako je Mirko Norac odbio Tuđmanovu naredbu kojom se za zapovjednika tada već formirane 118 brigade HV-a postavlja Dražen Jerković s činom pukovnika, a za njegovog pomoćnika bivši pukovnik JNA Nikola Rendulić.

Isti je generalu Petru Stipetiću jasno stavio do znanja da neće postupiti po predsjednikovoj naredbi te mu je usput zaprijetio da u što kraćem roku napusti Gospić, jer mu nitko neće dati garanciju da će živ stići do Zagreba.

No, da se vratim još jednom detalju u vezi ministra Šuška, sada već pokojnog. Istome je Tihomir Orešković, znajući za njegove seksualne nastranosti, nabavljao preko Marinke Milinović, maloljetne nevine djevojčice u dobi od 16 –17 godina. To se radilo na način da je Tihomir Orešković za Gojka Šuška i osobe koje su s njime dolazile tajno u Gospić, osigurao jedan od najboljih stanova u zgradi «Uglovnica», a ključeve od tog stana držala je Fatima Skula zvana «Fata».

Maloljetne osobe pronalazila je u Biogradu na Moru, kako sam već rekao, Marinka Milinović, te ih je slala u Gospić. Po dolasku u Gospić djevojke su predane Fati koja ih je čuvala u već spomenutom stanu, brinula se o njihovoj ishrani, kao i dočekivala «uvaženog» ministra Šuška i njihove goste, koji bi se kasnije seksualno zadovoljavali s maloljetnim djevojkama. Jednu od njih po imenu Marija Kurta kao i njezinu prijateljicu po imenu Marijanu (po narodnosti Srpkinja) na nagovor Milana Levara protjerao je Zdenko Bando, koji je 17. 11. 1991. postao zapovjednikom vojne policije Gospić. Razlog protjerivanja bio je taj što im je prijetila opasnost po život. Do saznanja se došlo prisluškivanjem Vojnog štaba Tihomira Oreškovića. Marija

PODACI POSLANI  NA RAZNE ADRESE

Kurta uspjela je izbjeći likvidaciji te se kasnije udala i živjela u Republici Bosni i Hercegovini u mjestu Orašje, ali se tamo više ne nalazi. Dok je Marijana (Srpkinja) kasnije uhvaćena po napuštanju Gospića i ubijena.

Ovime bi završio svoje izlaganje iako smatram da mi je možda još poneki detalj izostao, ali trenutno ga ne vidim. Ovdje sam htio iznijeti bitne činjenice koje ukazuju na počinitelje i žrtve ratnih zločina na području Gospića i okolice.

Rukopis na kompjuter prepisao Marko Erceg, uz napomenu da je bilo nekih izostavaka zbog nečitljivosti rukopisa, koji je već nekoliko puta bio kopiran.

Original rukopisa nalazi se kod Int. suda u Den Haagu.

Jedna kopija dostavljena je bivšem SZUP-u Karlovac, HHO Zagreb, Sudu u Rijeci i jedna kopija je dana odvjetniku Antonu Nobilu. Čini mi se da pojedinu kopiju posjeduju CIA i BND. T

 

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. djoko
    #1 djoko 10 lipanj, 2014, 00:59

    Neću komentirati jer moja rodbina i prijatelji iz BC Canada vrlo su dobro znali tko je dotični gospodin i tko njega i zašto šalje u državu koja se netom raspada .O Legiji stranaca i njihovim saznanjima o njemu ovom prilikom dakako neću…..

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. jarče polje
    #2 jarče polje 7 lipanj, 2014, 20:19

    marko erceg… jel to onaj genijalac iz tajne brvnare u jarče polju?

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Dalailama
    #3 Dalailama 5 lipanj, 2014, 09:17

    Gojko Susak je bio djelatni clan Luburiceva ‘Odpora’ i u Ottawi se je drzao postrani djelovanja Hrvatskog narodnog vijeca priznate i uplivne prozapadne krovne organizacije. Vjekoslav Luburic je, prilikom povlacenja 1945, ‘nestao’ iz kolone koja je isla za Poglavnikom i par godina se nije znalo gdje je i sta radi ‘general Drinjanin’. Svanuo se je najprije u Francuskoj, a onda se obreo u Spanjolskoj. Kad je poceo u svojoj ‘Drini’ harangirati u smislu suradnje sa Sovjetima, izazvao je protiv sebe i Pogalvnika Pavelica koji ga je ‘izbacio iz Ustaskog pokreta i iz HOP-a. Nakon toga je doslo do prepucavanja izmedju luburicevaca i drzavotvornih Hrvata protivnika i komunizma i SSSR-a. Tada je Luburic naivno upao u ruke UDB-e, koja ga je jedno vrijeme manipulirala, a zatim ubila u njegovoj kuci u Carcagente blizu Valencije u Spanjolskoj. Kad ga je trebalo pokopati, na njegovu odru se je nasla – jugoslavenska zastava.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.