SUSJEDI SRBI IZ HRSTOVCA DESETLJEĆIMA SU UBIJALI HRVATE IZ MAJURA

SUSJEDI SRBI IZ HRSTOVCA DESETLJEĆIMA SU UBIJALI HRVATE IZ MAJURA

27. listopada, 2017.

 

 

Marko Pavković (24) i njegov vršnjak Stevo Živković, po nalogu Udbe, ubijeni u Krčevu. Stubaljski zrakoplovac HRZ-a Ivan Pavelić (40), zapisali su članovi komisije, poginuo je pri padu pogođena aviona. Kad je riječ o majurskim žrtvama, poštar Ivo Jamić 55), Andrija Jamić (53) i Nikola Jamić i Nikola Jamić, te Majurčanin Josip Greržep (40), strojar na pilani Goldman, već su krajem lipnja 1942., odvedeni od partizanskih napadača na selo i u Plavićevici smaknuti i pokopani u tzv. „mrciništu“, a ondje je skončao i šef željezničke postaje Ivan Britig (tako su četnici s Hrvatima postupali i za agresije i okupacije Banovine 1991. do 1995.). Karlo Kovačević (52), razvojačeni hrvatski vojnik, osuđen na 16 godina robije i ondje je četiri godine kasnije umro. Kad je riječ o majurskim stradalnicima prezimena Šuštić, Karlo je u Bosni umro od pjegava tifusa, Lovro je nestao na križnom putu , Stjepana su razjarene hrastovačke afežejke i babe zatukle pri povratku doma, Franjo je poginuo u borbama kod Ljubije, dok je domobranski satnik Stjepan (24) odveden iz bolnice i strijeljan na nepoznatu mjestu. Josip Šuštić (60), otac devetoro djece, poginuo je od granate na kućnom pragu

Napisao: Josip Frković

Prelistavajući majurski dio Žrtvoslova kostajničko-dubičkoga kraja, između devetnaest žrtava sela Mračaja, nailazimo na podatak da je tijelo 45-godišnje Ane Alapić bilo unakaženo. U danima, tjednima i godinama ratnih divljaštava, Kozak joj je odsjekao obje dojke, dok je kći uspjela umaknuti ubojicama. Kozačkoga legionara Wehrmachta, Nijemci su potom smaknuli. Druga su ratnozločinačka priča četničko-partizanska. Bolje reći ponašanje srpskopravoslavnih moćnika koji su odbacili dotad vrlo korisne kokarde Karađorđevića, a prihvatili proleterske petokrake zvijezde i nesputanu i nekažnjivu zločinačku moć nad većinskim Hrvatima. Kod graboštanskoga mlina, primjerice, Kozaci (ili Čerkezi) su 1944. ubili i Nikolu Pandžu (36), a jedanaest Mračajaca poginulo je za povlačenja hrvatskih razoružanih postrojba kroz Sloveniju i Austriju. Za pogibiju 35-godišnjaka Marka Alapića pri odvođenju u partizanski stožer postoje dokazi da je izvršitelj zločina bio mještanin Meminske, Nikola Batnoga. Na Vlaškoj kosi Stevu Karatura (24) likvidirala su 1945. braća Medakovići. I u Graboštanima, gdje su ubijena i nestala 32 mještanina, trojica mještana starijih godišta su 1943. stradala (Mijo Bobeta, Nikola Jurković i Marko Karanović) u nasrtaju kozačkih napadača. Dvanaest bivših hrvatskih vojnika iz Graboštana poginulo je i nestalo u Sloveniji, a trojica 1943. u borbama za Volinju, Banjaluku i Zemun. Braća Vladimir (45) i dvije godine mlađi Milan Karanović 1944. kao uhićenici odvedeni su na Banovinu i ondje im se gubi trag.

Kamenovanje hrvatskog dječaka u Hrastovcu

Kod Gospića 1943. ubijen je i Graboštanac Petar Karanović (59), tamošnji općinski blagajnik. Antuna Karanovića (25) pri povratku s križnoga puta u Sloveniji okrutno su ratarskim alatima ubile žene Hrastovca. I Stažanin Stjepan Kršćanović, nakon užasnoga mučenja, život je izgubio u Donjem Hrastovcu. I Nikola Jorga (17) iz Stublja, protuhrvatskom mržnjom obuzetih Hrastovčanki, ubijen je motikama pri povratku iz kolona smrti u Sloveniji. Marko Pavković (24) i njegov vršnjak Stevo Živković, po nalogu Udbe, ubijeni u Krčevu.

– Moja pok.majka rodom iz Majura,imala je tri brata i sva trojica su ubijeni tijekom rata, ispričao nam je domoljub iz Staze, povratnik iz australskoga Sydneja, Mihael Kolić (73). – U ranom dijetinjstvu me mama često vodila kod bake i djeda u Majur, da bi me ostavila kod njih. Oni su mi mogli priuštiti više jela što nije bio slaj kod kuće. Kao dijete

česo sam pjesačio 17 kilometara.od Staze do Majura.Udaljenost nije bila problem, nego Gornji Hrastovac. Kad god bih prolazio kroz to selo, bio sam juren i kamenovan pošto je cesta bila makadamska, puna hrpa kamena na bankinama. Zamislite taj mentalitet, mentalni sklop toga naroda. Nepoznatoga dječaka, njima znanoga Hrvata žele kamenovati. Bogu hvala, mogao sam brzo trčati, pa bih svaki put pobjegao. Isto tako, često sam pješčio od zeljezničke postaje trasom pruge. I danas kad prolazim pored jedne kuće Hrastovca osjecam se vrlo nelagodno, naglašava Mihael Kolić.

Šef Udbe Ilija Ranić je egzekutor Švaginih

Marko Pavković (24) i njegov vršnjak Stevo Živković, po nalogu Udbe, ubijeni u Krčevu. Stubaljski zrakoplovac HRZ-a Ivan Pavelić (40), zapisali su članovi komisije, poginuo je pri padu pogođena aviona. Kad je riječ o majurskim žrtvama, poštar Ivo Jamić 55), Andrija Jamić (53) i Nikola Jamić i Nikola Jamić, te Majurčanin Josip Greržep (40), strojar na pilani Goldman, već su krajem lipnja 1942., odvedeni od partizanskih napadača na selo i u Plavićevici smaknuti i pokopani u tzv. „mrciništu“, a ondje je skončao i šef željezničke postaje Ivan Britig (tako su četnici s Hrvatima postupali i za agresije i okupacije Banovine 1991. do 1995.). Karlo Kovačević (52), razvojačeni hrvatski vojnik, osuđen na 16 godina robije i ondje je četiri godine kasnije umro. Kad je riječ o majurskim stradalnicima prezimena Šuštić, Karlo je u Bosni umro od pjegava tifusa, Lovro je nestao na križnom putu , Stjepana su razjarene hrastovačke afežejke i babe zatukle pri povratku doma, Franjo je poginuo u borbama kod Ljubije, dok je domobranski satnik Stjepan (24) odveden iz bolnice i strijeljan na nepoznatu mjestu. Josip Šuštić (60), otac devetoro djece, poginuo je od granate na kućnom pragu. Da su šefovi Udbe odlučivali o životu i smrti zarobljenika, rječito svjedoči odvođenje Matije (49) i Dragice Švaga (20) iz Hrvatske Kostajnice u Petrinju. U Malom ih je Jarku, zalančene, susreo šef Udbe Ilija Ranić i na mjestu ih, bez suđenja, ubio. Nesretna pak Njemica Jelena Stritof Serdar (40), koja je tijekom rata održavala i ukrašavala grobove poginulih vojnika sunarodnjaka, uhićena je i likvidirana negdje na Banovini. Hrvatski vojnici, braća Jurica (20) i Antun (18) bili su žrtve svjetskoga rata. Prvi je nestao na nekom od brojnih ratišta, dok je mlađi pogubljen u najvećem hrvatskom groblju gubitnika u Sloveniji. Mato Tomić (40) kao oružnik službovao je u Glini i ondje je usmrćen, a oružnik Mato Šuštić (30) u Bjelovaru. Kao i mnogi,oružnici su ubijani bez suda i u nepoznatim okolnostima. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code