STOLJETNI ZLOČINI NAD HRVATIMA BANOVINE

STOLJETNI ZLOČINI NAD HRVATIMA BANOVINE

16. lipanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

U spomen na te dane velikosrpskog i komunističkoga iživljavanja, i u Glini će niknuti blagoslovljeni bijeli „Križ istine“. Na prijedlog gradonačelnika Stjepana Kostanjevića i njegova zamjenika Darija Žinića, s kojim su članovi županijskoga povjerenstva za obilježavanje stratišta i grobišta žrtava jugokomunizma obišli Trg hrvatskih branitelja, u malom parku na raskrižju ulice koja vodi prema mostu na Glini i Topuskom, te nasuprot ceste za Selište, stajat će ubuduće bijeli križ pod kojim će se moći upaliti svijeća i pomoliti za duše bližnjih, nevinih

Napisao: Josip Frković

Dok u zgradi glinske gradske uprave, na Trgu bana Josipa Jelačića, traju svakodnevni dogovori s dužnosnicima sisačko-moslavačke Policijske uprave, županije i MUP-a, te župe sv. Ivana Nepomuka o skoroj komemoracijskoj obilježbi prvog četničko-armijskoga napada na pomlađeni, braniteljski hrvatski sastav Policijske postaje zapovjednika Ivana Kvakića i zamjenika mu Ivana Šanteka, 26. lipnja 1991. prisjetit će se tada Glinjani divljanja bradonja Zmaja Čučkovića, sisačkoga taksista povratnika u zavičaj, pa i pripadnika Seljine brigade i čelnika Subnora Miloša Maslovare, koji se zalagao i „dobronamjerno“ nagovarao mlade hrvatske redarstvenike „da bez ikakvih rizika odlože oružje, jer će, slobodni, biti pušteni prema Petrinji i Sisku…“ Desilo se, međutim, suprotno, pa je 16 Glinjana pod oružanom pratnjom podivljalih odmetnika odvedeno u Dragotinu i krajinaški obučni centar u Golubiću. Ne vjeruj Vlahu ni kad darove donosi…Naposljetku su svi, izvrgnuti teškim fizičkim maltretiranjima, završili u zloglasnom zatvoru podno kninske tvrđave. Ivan Šantek i danas pamti prijelome rebara i ključnih kosti, teške ozljede zadobivene u uzništvu dojučerašnjih podivljalih komšija. Ali, glinska ratna priča iz lipnja 1991., u kojoj je život izgubio 19-godišnji Viduševljanin Tomica Rom, a policajac Marko Pavlović u ophodnji gradom teško ranjen, samo je jedna od tisuća sličnih i nezaboravnih storija. Ne znamo, doduše, kako se u susretu s Hrvatima osjećaju i ponašaju povratnici, sljedbenici Miloševića i Šešelja, zločinci i sanjari velike Srbije, no gotovo smo sigurni da se fantazije o „velikoj otadžbini“ na hrvatskom povijesnom tlu još nisu oslobodili.

Bijeli „Križ istine“ na Trgu branitelja

Kad je riječ o stradanjima Hrvata pod velikosrpskom kraljevskom Jugoslavijom i Staljinovom socijalističkom državom, pripomenimo da je na više glinskih lokacija Šaševe, Balinca, Proloma i stadiona Banovca iza 1945. bio zloglasni zarobljenički logor ratnih gubitnika, stratišta hrvatskih domobrana i njemačkih legionara. U spomen na te dane velikosrpskog i komunističkoga iživljavanja, i u Glini će niknuti blagoslovljeni bijeli „Križ istine“. Na prijedlog gradonačelnika Stjepana Kostanjevića i njegova zamjenika Darija Žinića, s kojim su članovi županijskoga povjerenstva za obilježavanje stratišta i grobišta žrtava jugokomunizma obišli Trg hrvatskih branitelja, u malom parku na raskrižju ulice koja vodi prema mostu na Glini i Topuskom, te nasuprot ceste za Selište, stajat će ubuduće bijeli križ pod kojim će se moći upaliti svijeća i pomoliti za duše bližnjih, nevinih. Član povjerenstva Zvonko Sokolović s Darijem Žinićem, štoviše pozirao je nazočnim fotografima. Na sjeveru jedne od prostorno najvećih i u velikosrpskom socijalizmu ekonomski zaostalih jedinica lokalne samouprave, na razmeđu Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije, u banovinskom Pokuplju, stanovnici prorijeđenih i srpskom četverogodišnjom okupacijom devastiranih naselja iz kojih jedva osmoro osnovaca polazi školu preko Kupe, u Pokupskom, žive slobodnim i skromnim životom. Radeći desetljećima u Njemačkoj i drugdje puno su toga stekli, bili bogati, sve do tragične 1991., kad su nasrnuli potomci drugoratnih svetosavskih desperadosa. S mladim i poduzetnim upraviteljem župe sv. Antuna Padovanskoga porijeklom iz Belišća, vlč. Ivanom Petrovićem u Gornjoj Bučici, pripremaju se za svetkovinu Jantolova 16. lipnja u kapeli Gračenice Šišinečke. Pokazao nam je uređeni župni dvor matične župe unutrašnjost crkve i spomen-obilježja nasred sela: Obelisk „Golubice“ za masovna smaknuća i drugih 80 izginulih hrvatskih staraca koji svoj prag nisu napuštali, nadali se… Jedan od njih, samotni Josip Dobrenić (94), nadaleko znani hrvatski domobran s Bleiburga i križnih putova partizanskih mučitelja, na vrijeme je otišao u progonstvo. Najviše vremena proveo je sa suprugom Rozikom u karlovačkom naselju „Gazi“ i potom se vratio u svoje Pokuplje. U pronalaženju vlasnika obnovljene kuće s brojem 92-a, pomogao nam je prijeratni prijatelj Andrija Božurić.

Oluja“ otpuhala srbijanske „pobednike“

Ovo zemljopisno “Šišinečka“ u imenu sela odnosi se na ranija desetljeća, kad su župnici sv. Marte na lijevoj obali Kupe, pok. Pero Šimić i pok. Lasinjanin Stjepan Vuksan, prije i tijekom Domovinskoga rata upravljali župom sv. Marte, a njena stara crkva bila teško oštećena od granata prekokupskih srbijanskih uzurpatora. Odmah iza „Oluje“, koja je otpuhala svetosavske lašce i brbljave „pobednike“ s istoka, vlč. Stjepan Vuksan bio je novinaru prvi vodič kroz opustošenu Gornju Bučicu. Selo u koje su partizanski zločinci 1945. vrlo teško prodirali kroz odlučnu obranu pripadnika hrvatske vojske, ustaša i policjaca, i potpuno ga uništili i spalili, imalo je s ostalim naseljima današnje župe Bučica u ratnim godinama i oznaško-udbaškom poraću preko tri stotine žrtava. Velikosrbi komunisti ponovili su isti scenarij i tijekom okupacije Banovine 1991. – 1995. Sve hrvatsko naprosto je moralo nestati s lica zemlje. Za očuvanje teško oštećena katoličkoga hrama u Šišincu i za uređenje spomeničkoga gaja poginulim pripadnicima zagrebačke 102. brigade HV-a ispred sv. Marte i usred ratnih neprilika, zalagao se i prvi načelnik općine Lekenik Darko Kompes, razvojačeni lekenički i sisački branitelj. Talijanski humanitarci i časne sestre obnovili su župni dvor, u kojem je uz komunu ovisnika „Cenacolo“ stanovao i vlč. Pero Šimić. Svesrdno su mu pomagali i članovi veteranske udruge brigade koja bez osigurana mostobrana na drugoj obali nije uspjela u prvoj ofenzivnoj akciji vojskovođe pukovnika Bože Budimira i pripadnika Operativne skupine HV-a za Sisak i Banovinu.

Velika katolička obitelj na desnoj obali Kupe

I dok su policijski specijalci kroz redove okupatora pronašli put sve do Pogledića, akcija iz koje su se 13. prosinca 1991. detonacije dolinom i koritom Kupe razlijegale sve do Siska, nije uspjela. Uz više zarobljenih tenkova, bilo je i mnogo naših ljudskih žrtava. Kažu svjedoci tih tragičnih zbivanja da su naši „zenge“ zatečeni za olaka predaha iza teških borbi u Stankovcu. U Glini susjednom Topuskom, jučer je proslavljena svetkovina sv. Vida, nebeskoga zaštitnika grada podno brijega sv.Nikole, i sve u znaku 200. obljetnice posjeta termama bečkoga suverena k.u.k. carevine Franza Josefa der Erste, najdugovječnijeg europskoga vladara na prijestolju Schoenbrunna. Sasvim za kraj, prelistajmo listić župe sv. Antuna Padovanskoga u Bučici, kojem upravitelj vlč. Petrović obavještava da su sv. mise u župnoj crkvi petkom u 18, a nedjeljom u 9. 30 sati. Nedjeljne su euharistije u kapelama u 11 sati. Prva je ona, koncem svibnja, u Ilovačku, potom u Pokupskoj Slatini, Gornjem Taborištu, Desnom Degoju, Gračanici Šišinečkoj i Trstenici. Već sutra u kapeli Gračanice Šišinečke, na čijem je pročelju i spomen-ploča poginulog policijskog specijalca Žarka Rafa, slavit će se blagdan sv. Antuna Padovanskoga, a 11 kolovoza sv. Lovre. Do toga datuma i dana sjećanja, nakon modernizacije i asfaltiranja šest kilometara prilazne ceste, dovršit će se i spomenik poginulim i nestalima Pokupljanima u svjetskom ratu, poraću i Domovinskom ratu. Obljetnica rođenja župnika vlč. Janka Vedrine, mučki ubijenog od komunista, održat će se 23. rujna u župnoj crkvi. Spomenimo i naputak župnikov glede organizacije domjenaka u crkvama i kapelama. Omiljeni svećenik, koji je slavonsku ravnicu zamijenio banovinskim brežuljcima, upozorava i na korektnost ubiranja novca i utroška iza svetih misa za domjenke, te na zabranu pijančevanja , pjevanja sablažnjivih pjesama i druge nedolične pojave uza slavu Boga. Župnik Petrović također nema potrebe angažirati domaćicu i kuharicu, jer je određenim rasporedom za stolom pojedinih vjerničkih obitelji, iz kojih su pobrojeni članovi koji svake prve i treće subote čiste župnu bučičku crkvu. I životnoj skromnosti, nadajući se boljitku, vjernici banovinskoga Pokuplja su s Bogom i svojom čvrstom vjerom. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. zzigho
    #1 zzigho 25 lipanj, 2018, 20:37

    Šteta za pokojnog vlč. Petra Šimića.
    Posvetite mu više prostora.
    Ne zaboravite i one svečenike prije rata iz Gline, vlč. Miju, Stjepana Bogdana, Andriju Šanteka.
    Bili su veza sa svijetom jer su imali CB radio stanice.
    Nisu tada bili telefoni, a kamoli mobiteli.
    Svi smo se onda poznali i družili, posebno u glinskoj srušenoj crkvi i župnom dvoru.
    Posebno je upečatljiv bio vlč. Pero poznat po svojem kombiju, mali japanac, ali velikog kapaciteta.
    Sve je sam radio i bio poštivan.
    Zato Pero spokojno spavaj među anđelima.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.