ŠTO SU DJECA SKRIVILA PA MJESECIMA NE MOGU TRENIRATI U SVOME GRADU?

ŠTO SU DJECA SKRIVILA PA MJESECIMA NE MOGU TRENIRATI U SVOME GRADU?

26. svibanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Da je dobre volje, kompromisno rješenje je moguće. Šokantno je npr. Da klinci HK “Siscije”, ako su im roditelji simpatijama i bliži desnoj političkoj opciji, događaj organiziraju na Zagrebačkom velesajmu, a ne u dvorani vlastitog grada. Sramota je preslaba riječ za situaciju kad sisački klub, uz vrhunske uvjete u vlastitu gradu, mora koristiti resurse susjednoga ili udaljenijega, drugog grada. Po svemu, očekuju se – kao i u slučaju ranijega rastjerivanja igračkih i upravnih kadrova stare dame “Segeste” – kompromisni potezi najodgovornijih radi razvoja ovoga i svih drugih grana sporta u Sisku

Napisao: Josip Frković

Je li prva službenica grada Siska srca ledenoga? Poznavajući autokratski stil rada, urođenu inatljivost i pakost na svako drugo i drugačije mišljenje čelnice sisačkoga SDP-a (i već drugi mandat, na žalost, gradonačelnice) Kristine Ikić Baniček, koja se s ponosom odaziva na priglupo oslovljavanje drugaricom i drugim, valjda konspirativnim partizanskim imenom SF – SJ!, klinci Hokej kluba “Siscije” koji je u nemilosti vodećega trolista “Europskoga grada sporta” i dalje se teško mire s domaćinskim odigravanjem susreta u Gorskom kotaru i Delnicama?! Jednostavno, nemaju pravo treniranja na ledenoj plohi podno triju nebodera na Zibelu, u hipermodernoj Ledenoj dvorani u koju je već spomenuta malo kome omiljena i parolaški brbljava žena – uz pomoć harlekinskoga obiteljskoga i saborskoga SDP moćnika Gordana Marasa – utukla silne kreditne milijune kuna s promjenjivom kamatom mimo volje gradskih vijećnika. “Grad će ionako anuitete vraćati od 2023., kad ja više ne budem u prvoj fotelji!”, navodno je jedne zgode izrekla komunistička birokratkinja i miljenica promašenoga bivšega rasipnika na čelu hrvatske Vlade Zorana Milanovića. A upravo spomenuti kadar Ministarstva vanjskih poslova i prevrtljiva ranijega suradnika predsjednika Tuđmana i aktualnoga savjetnika predsjednice države, Mate Granića, navodni predsjednički kandidat Zoran Milanović, zaustavio je 2013. i 2014. kazneni progon Kristine Ikić Baniček i njenih skojevaca. Oni su olakim odobrenjem ministra prometa Siniše Gajdaša Dončića i direktora HŽ-Infrastrukture Darka Peričića, prijatelja i partijskoga simpatizera, demontirali prugu Sisak-Karlovac i desetak milijuna kuna vrijedne objekte u državnom vlasništvu podijelili među sobom.

Autokratski kriminal bez presedana

Znači, unutar udruge “Kopa Beach”, koja se prije toga proslavila krčenjem žbunja na desnoj obali Kupe, organizatora velike pljačke mogućega poratnoga turističkoga vlaka Posavine, Banovine i Korduna. Dok je u slučaju “mitološki” i korupcijski pohlepne bivše županice javnost umirila izbacivanjem Marine Lovrić Merzel iz SDP-a, za se je zaiskala i dobila zaštitu premijera “koji s tenka u Petrinji skače naglavačke” i koji žitelje katastrofalno poplavljene Gunje obavještava o puknuću cijevi u svom stanu.  I, rekao bi naš narod, ujeo vuk magare… Ali, vratimo se početku priče, u kojoj svoja precizno i ciljano određena mjesta zauzimaju neka poznata i manje poznata imena. Prvenstveno pri tome mislimo na suspendirana nekadašnjega čelnika stožera za obranu Rafinerije nafte i gradskoga koordinatora “Mosta”, Predraga Sekulića, ali i na njegovu “mostovku” Ivanu Krčelić. Nju je kao prvu osobu gradskoga parlamenta u drugom SDP-ovu mandate na čelu grada, iznjedrila nekadašnja kolegica iz bivšega HCR-a, Ikić Baniček. I dok je Krčelićeva, dio SDP-ove koalicije s laburistima Ivana Rendulića i HSS-om Braće Radić, točnije dirigentice vrtićkoga zbora i odmarališta “Zaostrog” Ljubice Ivšić, lani učinila neoprostivu grešku, odbivši Sekulićev prijedlog za odavanje počasti njegovu sunjskom ratnom zapovjedniku, tragično preminulom haškom uzniku generalu Slobodanu Praljku, moralno autoritativni sunjski dragovoljac Domovinskoga rata postao je, izgleda, moneta za potkusurivanje Ikić Baničekove. Sve do trenutka kad se protuzakonite nepravilnosti u natječaju za ravnatelja SRC-a “Sisak”, Marija Stipkova (rođak Darka Baničeka – nap.a.), više nisu mogle obraniti.

Boljševički bezobrazluk Ikić Baničekove

Štoviše, koordinacija Mosta NL za Sisačko-moslavačku županiju, uvjetovala je potporu donošenju gradskoga proračuna ako se i kada se riješi slučaj Stipkova. Njegov opoziv, međutim, uslijedio je većinskim brojem glasova članova Upravnoga vijeća, u kojem je i Predrag Sekulić, ali i manevrom pri odlučivanju o njegovu hitrom izboru vršiteljem dužnosti. Bio je to trenutak kad o suglasju unutar Sekulićeva “Mosta” i brzinski sklepane koalicije političkih marginalaca više nije moglo biti ni spomena. Zaslužni ratnik i politički aktivist Predrag Sekulić o svemu se priopćenjem jasno očitovao. I mada više ništa od dosad počinjenih soliranja i boljševičkih bezobrazluka Ikić Baničekove ni otprilike nije mogao popraviti, javnim se, pisanim istupom, oglasio javnosti. Uputio je apel za otopljenje pregrijanih odnosa u ledenoj dvorani bivše međuratne pivovare i Zajednice sportskih udruga, u kojoj – prema sugestijama i nalozima gradonačelnice i maštovita joj muža Darka – vedri i oblači gradonačelničin prvi zamjenik Marko Krička. Isti onaj koji je na vrijeme dobio amneziju i brzo zašutio pred istražiteljima policijskoga Uskoka o kriminalu s demontažom banovinsko-kordunske pruge. U razgovoru s Predragom Sekulićem za naš portal doznali smo i ovo: – Predugo nerazumna situacija zabrane besplatnoga treniranja dječacima HK “Siscije” u dvorani Zibel bode uši i oči sisačke i šire javnosti. I dok mnogi spominju prozirne statutarne limite, većina ipak zna da je ideološki pristrani, rogati jarac još uvijek jači od slabašnoga, neopredijeljena ili pak neupućena mladunca na istom brvnu.

Europski grad sporta na Zagrebačkom velesajmu

Ipak, da je dobre volje, kompromisno rješenje je moguće. Šokantno je npr. Da klinci HK “Siscije”, ako su im roditelji simpatijama i bliži desnoj političkoj opciji, događaj organiziraju na Zagrebačkom velesajmu, a ne u dvorani vlastitog grada. Sramota je preslaba riječ za situaciju kad sisački klub, uz vrhunske uvjete u vlastitu gradu, mora koristiti resurse susjednoga ili udaljenijega, drugog grada. Po svemu, očekuju se – kao i u slučaju ranijega rastjerivanja igračkih i upravnih kadrova stare dame “Segeste” – kompromisni potezi najodgovornijih radi razvoja ovoga i svih drugih grana sporta u Sisku. Bez imalo navijačkoga, pristrana trijumfalizma, Kristinu Ikić Baniček, valja podsjetiti da je nedjeljni gubitak izbora za vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora, njenoj partiji i sljedbenicima dovoljno upozorenje da Siščani neće još dugo trpjeti njenu samovolju i prezir prema biračima. Uzalud joj sva (prazna) obećanja, pa i objektivna postignuća u opremanju i poslovanju vrhunskoga gradskog prijevoznika “Autoprometa”, planovi s ornitološkim centrom i drugim, kad joj sugrađani uskrate većinsko povjerenje. (T)

 

 

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Bratstvo-jedinstvo
    #1 Bratstvo-jedinstvo 27 svibanj, 2019, 12:12

    Nemojte samo o srbijanskoj podvali bratstva i jedinstva (in enotnosti) navodnoga marsala rodom iz hrvatskoga Kumroveca. Sjetite se “Vecernjakova pecata” tzv. glavnoga urednika Klarica iz Mostara, nedavno, kad su se na sceni nasli braca Daut i Stojan, balija i cetnik, poratni nerazdvojni drugovi i prijatelji. Ala je taj narod vlaski, balijski i sokacki glup kad olako vraca u zivot takve bljezgarije…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. pepe
    #2 pepe 26 svibanj, 2019, 20:13

    dakle, prvo i osnovno što bi nakon stotinjak godin valjalo učiniti jest konačno sisku vratiti njegovo izvorno ime “sisek”, a ne ovo posrbljeno “sisak”. isto vriedi i za “karlovac”, kojemu je izvorno ime navieke bīlo “karlovec”, ali je nasilno nedemokratski u duhu vlaškoga srboljubstva promienjeno u današnji oblik. hja, to je bīlo razdoblje kada je “biograd” dobīł onaj svoj prirepak “na moru”, kako bi se razlikovał od srbijanskoga glavnoga grada, koji su u hrvatskoj također tada počeli zvati “biograd” (kratkotrajno mu je promienjeno ime, a potom vraćeno u izvorno “beograd”). inače, nestalno “e” u hrvatskoj bi bīlo izpravno sklanjati kao i nestalno “a”, jer bo oba imaju isti izvor, znači “baniček”, ali “banička”, “baničku”, do zadnjega padeža. mimogrede, sve dvosložne rieči imaju dugi “jat/jet” na prvom slogu, neodvisno od hrpetine glupostí koje su danas bezsmisleno, neznalački i proizvoljno sklepane ter potrpane u “pravopise i rječnike” najvećim dielom naslieđene iz bivše propale YU-govine, u kojoj je redovno polupismena “partija” odlučivala o jeziku i pravopisu u duhu “bratstva i jedinstva naših narodā i narodností”. tako je “priezir” izpravno, a ne “prezir”, kao “prievoj”, “priedlog”, “prielom”, “priemaz”, “prienos”, “prievod”, “priekid”, “prievid”, “priedah”, “prieglas”, “prievjes”, “priestup”, “priestol”, “priepis”, itd. nu, iskreno mi je žał siščanske djetce, koja su prisiljena na sebi trpjeti prelamanje neposobne gradske, vrlo balkanske uhljebske politike ter bīti nevine postranske žrtve prepucavanj “crvenih i crvenijih”.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.