STILSKI I TEHNIČKI SUPER DOREČENI MULLOVA I KOROBEJNIKOV U LISINSKOM

STILSKI I TEHNIČKI SUPER DOREČENI MULLOVA I KOROBEJNIKOV U LISINSKOM

17. travanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Piše: Igor Koruga

Osobno vjerujem da postoji osjetljiva antinomija između ¨glazbenika¨ i ¨običnih ljudi¨. Prema svom određenju i uvjerenju ¨glazbenici¨ su u biti konzervativci, izolirani od stvarnosti, osjetljiva bića koja čuvaju i brane okamenjene forme od napada sveprisutne životne stihije. Oni snažno reagiraju na žestinu društvenih promjena, nastoje preživjeti u civilizacijskim lukovima svojih zemalja te se redovito osjećaju kao bačeni u ponovni period sazrijevanja. S druge strane, ¨običan čovjek¨ sve više nastoji objediniti sfere, razine i sredine, (s)rušiti utemeljene hijerarhije i trpiti više nego ikada teret svojih i tuđih neobuzdanih instikata, jer ga zapravo novo vrijeme komešanja, kolebanja, smutnje i drastičnih proturječja odgaja u smjeru narušavanja forme. Svjestan rad dakle ostaje umjetnicima. On ih sili uvijek iznova na reviziju morala, na potragu za stabilizacijom i ravnotežom, odnosno na potragu za uzorom bilo kakve smislene forme. Motiv teškog rada, jasan i razumljiv svim pravim umjetnicima, stvara potencijal, djelo i visoku društvenu funkciju. A takvu su funkciju protekloga tjedna u Zagrebu imali gostujući ruski glazbenici, pijanist Andrej Korobejnikov (1986) i violinistica Viktoria Mullova (1959), koji su nastupili u Hrvatskom državnom arhivu i u Velikoj koncertnoj dvorani Lisinski, unutar ciklusa Pleyel Svetislava Stančića i Lisinski subotom, uvijek Lisinski, u petak 13. travnja od 20 sati, odnosno u nedjelju 15. travnja od 19.30 sati.

U nizu podrazumijevanja

Za svoj recital Korobejnikov je odabrao Impromptue u B-duru, D. 935 (op. 142, br. 3), u f-molu, D. 935 (op. 142, br. 1) i u Es-duru, D. 899 (op. 90, br. 2) Franza Schuberta (1797-1828), Elegiju, op. 3, br. 1, Varijacije na Corellijevu temu, op. 42, Sergeja Rahmanjinova (1873-1943), izbor iz 12 pjesama Franza Schuberta, S. 558/1, 2 i 4, te Sonatu za klavir u h-molu, S. 178, Franza Liszta (1811-1886), dakle, najznačajnija ostvarenja kako glavnih predstavnika romantizma tako i glasovirskog opusa općenito. Samo, zanimljivo je i neočekivano bilo upravo to što je trenutno jedan od najboljih ruskih pijanista najtočnije prezentirao blistavu tradiciju ruske pijanističke škole upravo u Schubertovim, duboko proživljenim djelima u kojima gotovo ništa nije upućivalo na improvizaciju, a koja su istovremeno zahtijevala visoku razinu tehničke spreme kao i sposobnost tvorbe povećeg raspona zvukovnosti i osjećaja. Na Pleyelovom instrumentu širokog tonskog spektra Korobejnikov je protumačio i jednostavačnu Lisztovu Sonatu u h-molu, možda malo presigurno, tako da su se, u nizu podrazumijevanja, na neki način izgubile suptilne niti najprofinjenijih elemenata pijanističke tehnike i tematskog razvoja.

Tiha violina

Rahmanjinov je bio jedini skladatelj čije se djelo moglo čuti i u petak i u nedjelju. U petak su to bila djela za glasovir solo, a u nedjelju njegovi posljednji, još za života objavljeni Simfonijski plesovi, op. 45, autoreferencijalni i koncepcijski podvojeni (ili višestruki) stavci s odbačenom idejom eksplicitne programnosti. Njih je, unutar uglednog koncertnog ciklusa Lisinski subotom, uvijek Lisinski izvela velebna i minuciozna Bergenska filharmonija (1765), na čelu s mladim britanskim maestrom Edwardom Gardnerom (1974), čije je polukoncertno uprizorenje Brittenova Petera Grimesa na Edimburškom međunarodnom festivalu 2017. kritičar Spectatora opisao kao ¨najbolje koje je dosad čuo i vidio¨. Ugođeno, elegantno i pravovremeno, bergenski su filharmoničari muzicirali i tijekom Čajkovskijeve uvertire-fantazije, Romeo i Julija, TH 42, Čv 39, te do kraja Sibeliusovog Koncerta za violinu i orkestar u d-molu, op. 47, kojeg je Viktoria Mullova protumačila s nestvarnom lakoćom, stilski i tehnički super-dorečeno. S tihom Stradivarijevom violinom (Jules Falk iz 1723) i prilagođenom tehnikom sviranja ruska je umjetnica (ne)malo iznenadila domaću publiku, ali i neke od najvažnijih ansambala specijaliziranih za barok, poput Orkestra doba prosvjetiteljstva, Il Giardino Armonico, Venice Baroque Orchestra i Orchestre Révolutionnaireet Romantique, s kojima je u posljednje vrijeme s velikim uspjehom surađivala. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.