STEPINAC SPASIO VIŠE OD 20 000 ŽIDOVSKE DJECE IZ CIJELE EUROPE

STEPINAC SPASIO VIŠE OD 20 000 ŽIDOVSKE DJECE IZ CIJELE EUROPE

23. svibanj, 2011.
Print Friendly, PDF & Email


Kardinal pravednik još nije proglašen pravednikom među narodima

Piše: Dražen Stjepandić

O blaženom Alojziju Stepincu napisano je više od dvjesto knjiga. Više je knjiga o Stepincu nego što ih je svojedobno objavljeno o Titu. Većina knjiga izašla je u posljednjih dvadesetak godina, a dodamo li tomu i razne brošure, feljtone, znanstvene i ostale članke, možemo konstatirati da najvažnija ličnost novije hrvatske povijesti nije ni Josip Broz Tito, ni Franjo Tuđman, nego Njegova Visost zagrebački nadbiskup kardinal doktor blaženi Alojzije Stepinac.

 

U ogromnoj biblioteci knjiga i ostalih napisa o Stepincu, te nekoliko filmova i TV emisija, čini se da je napisano i izrečeno gotovo sve bitno. U više desetaka knjiga sakupljene su njegovi propovjedi, poruke i govori, a o velikoj kardinalovoj ljubavi prije nego što se zaredio napisane su čak dvije knjige: “Mladi Stepinac” Batona Diana (Ziral, Rim, 1975.) i “Kardinalova ljubav” Janka Matka (Naklada Matko, Zagreb, 1993.). Objavljena je knjiga i povodom godišnjice kardinalova uspona na Triglav –  “Kardinal Alojzije Stepinac, blaženik s Triglava” (Hrvatska katolička misija, Ljubljana, 2006.). U posebne grupacije knjiga mogu se svrstati izdanja na teme kao što su: odnosi s Pavelićem i NDH, kasnije s Titom, uznički dani u Lepoglavi te posljednje godine u rodnom Krašiću. Povjesničarka Ljubica Štefan napisala je knjigu “Stepinac i Židovi” (Croatiaprojekt, Zagreb, 1998.), naglašavajući spašavanje Židova tijekom Holokausta. Jakov Sedlar je snimio i dugometražni dokumentarni film “Kardinal pravednik” u kojem nekoliko spašenih ljudi izrijekom svjedoči kako su preživjeli upravo zahvaljujući Stepincu. Reklo bi se  da o Stepincu nema više ništa nepoznato i nenapisano, ali upravo pri spomenu spašavanja i zauzimanja za Židove u Drugom svjetskom ratu jedna od najvećih priča nije do kraja obasjana svijetlom istine onako kako to zaslužuje. Po nekim informacijama zagrebački nadbiskup je spasio oko 20.000 židovske djece iz cijele Europe. Ako je to istina, onda blaženi Alojzije Stepinac nije samo  pravednik, nego je pravednik nad pravednicima. Nažalost još nepriznati pravednik nad pravednicima, ništa manji nego svima znani Schindler o kojem je Steven Spielberg snimio  mnoštvom Oscara nagrađeni film “Schindlerova lista”.

– Meni je svojedobno došla jedna gospođa pričajući mi kako njezina majka u svojim dokumentima ima tri prezimena i tri datuma rođenja. Čak je imala svjedodžbu da je jedan razred gimnazije završila u zagrebačkoj muškoj gimnaziji. Nekada su muška i ženska gimnazija bile striktno odijeljene i bilo je nemoguće da curica ide u mušku gimnaziju. Svjedodžba nije mogla biti ništa drugo nego falsifikat. Njezina majka je tvrdila da je zapravo Židovka koja je bez papira za vrijeme Drugog svjetskog rata došla iz Beča u Zagreb. Kad se vjenčavala, biskup Franjo Savis-Sevis je, premda nije imala krštenicu, prešutno odobrio vjenčanje jer je dobro znao o čemu je riječ – ispričao mi je pater Vladimir Horvat.


Profesor doktor pater Vladimir Horvat odličan je poznavatelj Stepinčevog života

Profesor doktor Vladimir Horvat je odličan poznavatelj Stepinčeva života. Ugledni je jezičar i filolog, do odlaska u mirovinu bio je dugogodišnji profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Svojedobno je bio voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu, predvodio je posljednji ispraćaj Brune Bušića, a na francuskom je objavio knjigu “Kardinal Alojzije Stepinac, mučenik za ljudska prava” (Le cardinal martyr des droits de’l homme). Potpisao ju je pseudonimom Landerrcy M., a mnogo godina kasnije knjiga je pod istim nazivom objavljena i u Hrvatskoj (Merdijani, Zagreb-Samobor-Krašić, 2008.)

Kćerku te gospođe s više prezimena i svjedodžbom iz muške gimnazije na Vladimira Horvata uputio je  biskup Juraj Kolarić, upravo stoga što je u nezgodna vremena u Francuskoj na francuskom objavio jednu od najzanimljivijih inozemnih biografija blaženog Alojzija Stepinca. Poslije toga pater Horvat dao se u istraživanje
– Službenih podataka u arhivskoj građi nema jer je Stepinac židovsku djecu spašavao strogo konspirativno. Transport je išao uglavnom na relaciji Beč-Zagreb, a onda preko samostana i župa u Italiju u župu Nonantola. Iz Nonantole su židovska djeca išla u Švicarsku, a odatle u slobodni svijet. Prije nekoliko godina mnoga od te djece su se okupila u Nonantoli, priređena je i izložba, izdan je katalog. Izložba se trebala postaviti i u Zagrebu, ali Židovska općina u Zagrebu ju je odbila.
Voditelj Židovske općine Zagreb je dr. Ognjen Krauss, a u knjizi “Kardinal Alojzije Stepinac, mučenik za ljudska prava” može se pročitati podatak da je, po tvrdnjama Alfreda Palla, isti bio jedan od autora optužnice na montiranom procesu 1946. u Zagrebu. Poznato je da na tom procesu spašeni Židovi nisu mogli svjedočiti u prilog progonjenom kardinalu.

– Čim je nacizam počeo progoniti Židove, Stepinac je organizirao njihovo spašavanje. Mnogi Židovi iz cijele Europe jednostavno su bježali u Zagreb, gdje je bio centar za sakupljanje. Stepinac je pojedinim župnicima slao cijele obitelji. Najviše ih je bilo iz Austrije i Njemačke. Neki župnici su dobili titule pravednika, ali samom Stepincu, koji je sve to organizirao, titulu pravednika nisu dodijelili jer u Jeruzalemu postoje određeni krugovi kojima ne odgovara da se veći broj Hrvata nazove pravednicima među narodima. Njih ne zanima Stepinac kao spasitelj Židova – izjavio je Vladimir Horvat za portal Tjedno.com.  
No, ne misle svi Židovi tako. Nakon što je na poznatom procesu zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac osuđen na šesnaest godina robije, među prvima koji su u svijetu digli svoj glas protiv te kazne bila je Udruga američkih Židova.

– Mnogi od spašenih su poslije smrti pisali kardinalu Šeperu, koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio župnik u župi Krista kralja na Trnju i sa Stepincem blisko surađivao oko spašavanja židovske djece. U Kaptolskom arhivu u ostavštini kardinala Šepera sačuvana su brojna pisma koja dokazuju spašavanje Židova, Srba i ostalih progonjenih. Kardinal Šeper je dobijao pisma zahvale od Židova koje je spasio Stepinac. U Vatikanskom arhivu u deset uređenih tomova na francuskom pod nazivom “Djelovanje Svete Stolice u Drugom svjetskom ratu” spremljeni su dokumenti o djelovanju Matere Crkve u tom povijesnom razdoblju. Dva toma odnose se na djelovanje Katoličke crkve u bivšoj Jugoslaviji i tu je jasno naglašeno spašavanje velikog broja Židova. Sam Stepinac je pisao Svetoj Stolici kako spašava Židove – riječi su patera Horvata.
Jedna od spašenih je i gospođa dr. Ester Gitman i o tome piše knjigu “Kad hrabrost prevlada” koja se očekuje na jesen. Gospođa je u vrijeme Holokausta imala dvije godine i spašena je iz Sarajeva. Danas živi na relaciji Jeruzalem-Amerika.
Istraživala je sudbinu svoje obitelji i otkrila je veliki broj Židova koji su preko Zagreba upućeni u Italiju i dalje u slobodni svijet.
Na procesu kardinalu Stepincu branitelji su bili dr. Natko Katičić i dr. Ivo Politeo, koji je branio i Tita u Bombaškom procesu 1928. godine. Završni govor Ive Politea u javnosti se pojavio tek 1986. u knjizi Vladimira Dedijera “Vatikan i Jasenovac”.

– Politeov govor je fantastičan i prvi put je tiskan u Beogradu u knjizi Vladimira Dedijera. Dedijer je pisao tu knjigu i skoro je izašla bez ijednog dokumenta iz Vatikana. Slučajno sam upoznao urednika te knjige i rekao sam mu da knjiga o Vatikanu bez ijednog orginalnog vatikanskog dokumenta nije vjerodostojna, upoznao sam ih i s postojanjem deset tomova dokumenta o djelovanju Crkve u Drugom svjetskom ratu, za što Dedijer i njegov urednik nisu znali. Tako se uz govor Ive Politea prvi put u domaćoj javnosti površno spomenulo i što je Stepinac sve radio u ratu – rekao nam je Vladimir Horvat. U nastavku je još dodao: – Točan broj spašene djece teško je odrediti, nema pouzdanih dokumenata o tome koliko je židovske djece prošlo kroz Zagreb, ali djeca su pristizala iz cijele Europe i sve je to trajalo od 1936. godine, tako da broj od 20. 000 spašene djece od strane Stepinca nije pretjeran.

Do sada je pouzdano utvrđeno da pod Stepinčevim vodstvom nisu spašavani samo Židovi, nego i Srbi, Romi i ostali progonjeni. Od gladi, bolesti i smrti spašeno je 6.717 djece s Kozare čiji su roditelji bili partizani ili pravoslavci. U pismu kardinalu Magleoneu od 9. siječnja 1942. godine dokazana je intervencija u korist 200 židovske siročadi, u dobi od 7 do 17 godina, radi protusemitskih zakona.  Židovska zajednica u Zagrebu htjela bi dozvolom talijanske vlade te dječake poslati u Firencu ili koji drugi talijanski grad, gdje bi o trošku tamošnje židovske zajednice nastavili školovanje…

U pismu nadbiskupova tajnika od 29.ožujka 1943. godine sačuvan je podatak da se, zahvaljujući zauzimanju nabiskupa Stepinca, 1.800 Židova iz Grčke koji su bili upućeni u logore u Njemačkoj moglo vratiti u Grčku. Postoje podaci da je isto  postignuto i 24. travnja 1943. godine, kad je vlakom  2.000 Židova također vraćeno u Grčku. Dobro je poznato da je 1941. godine spasio sve štićenike iz predratnog staračkog doma za Židove “Schwartz” i do kraja rata o njima je vodio brigu na nadbiskupskom imanju u Brezovici. Poznato je da je zahvaljujući Stepincu spašeno 500 katoličkih svećenika iz Slovenije.
Za više od 10. 000 spašenih osoba čak postoje i dokazi, a negdje moraju biti i podaci o židovskoj djeci koja su našla spas preko Zagreba. Negdje su, kao gospođa s početka priče, najvjerojatnije ispričali kako su spašeni.

U propozicijama za najveće izraelsko priznanje Pravednik među narodima piše da je, izlažući vlastiti život pogibelji, dovoljno spasiti makar jednog Židova.
Nažalost, Stepinac je ostao nepriznati Schindler. Eto – “ni među pravednicima ni pravice”. T

5 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.