SRDAČNI AUSPUH MAJSTOR IZ HRASTELNICE

SRDAČNI AUSPUH MAJSTOR IZ HRASTELNICE

9. siječanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Gospon, bili smo pošteni i nikad nismo žalili truda da mušterijama udovoljimo i uklonimo kvar. Sve smo postigli upornim radom, a dobavljačima, državi i korisnicima usluga nikad nisam ostao dužan. Tako je i danas, premda servis više ne radi, kad ponekom savjetom pomognem da riješi mehanički rebus i nepoznanicu. Najljepše je vidjeti zadovoljno lice za upravljačem popravljena vozila. Takav je i moj unuk, mesar u Voloderu, kad srdačno ispraća mušterije iz Popovače i okolnih naselja. Drugi unuk, pak, uz rad u zagrebačkoj „Plivi“ vratit će se uskoro nastavku studija, kazuje vedri i optimistični sugovornik Branko Borojević

Napisao: Josip Frković

Sisačka prekosavska adresa majstora Branka Borojevića (70) u Hrastelnici 26-a, dobro je znana njegovim sugrađanima i drugim vlasnicima metalnih motornih ljubimaca iz čitave Sisačko-moslavačke županije. Njegove roditelje, siromašne vinogradske nadničare, doduše, oni su stariji Moslavci poznavali kao Burojeviće, ali je administracija greškom učinila svoje. Ipak, Borojevići su svima ostali u sjećanju kao samozatajni, dobri i pošteni ljudi. Kako i ne bi kad je gospodin Branko Borojević bio omiljen obrtnik. Njegov, sada već zatvoreni obrt montaže „auspuha“, tisućama sugrađana uštedio je nerviranje zbog kvarova ispušnih cijevi ili vibrirajućih korpi koje se mogu ili zamijeniti novima ili stare obnoviti zavarivanjem. Rođeni je skromni i uslužni Moslavac, Voloderac, kvalitetom i prihvatljivim cijenama popravka ispušnih cijevi tijekom minulih desetljeća stekao mnogo poznanika i pravih prijatelja. Minulih desetljeća bilo je dovoljno nazvati telefonski broj 742-370, s kojeg se nerijetko javljala i osobna tajnica servisa, gospođa Ljubica, ili se poslužiti adresom i porukom elektroničke pošte da biste ubrzo doznali u kojem će terminu majstor Branko moći pregledati automobilsko podvozje.

Sreću potražio u Njemačkoj

Borojevići imaju kćer i sina, te dvoje unuka. Kći živi u voloderskoj obiteljskoj kući, a sin s obitelji u Hrastelnici. – Bilo je u moslavačkom zavičaju grdo, tegobno, puno žuljeva i malo novca, pa je i sam osjetio umor vječito savinutih leđa i teške motike u nepreglednim privatnim i zadružnim plantažama. Branko i njegov brat do škole u Kutini putovali su biciklima. Nakon tri godine, završio je zanat u industrijskoj školi. A sedamdesetih godina, kad se vratio iz ondašnje vojske, s obitelji je – posredstvom matične tvrtke Željezare – sreću potražio u SR Njemačkoj.

Ondje je, veli, za devet godina potpuno svladao zanatske tajne mehanike, bravarije, limarije i svega ostaloga što automobili traže od svojih vlasnika. Obitelj Borojević živjela je u Duesseldorfu, gdje je sisački kombinat bio terenska firma.

Ondje sam radio za Željezaru, koja je uplaćivala zdravstveno i mirovinsko osiguranje, pa smo svi mi „gastići“ bili pomalo zakinuti, ali…U Duesseldorfu su dobili i prvo dijete, Anitu, a njena mati Ljubica u Njemačkoj je ostala osam godina. Stalnom štednjom prikupili smo novac i ovdje, usred ondašnjih kukuruzišta, kupili gradilište, radeći danonoćno na gradnji obiteljske kuće, od temelja i uspjeli.

– U dvorišnom dijelu grunta podigao sam i radionički servisni prostor s potrebnom opremom, ali obrt nisam odmah otvarao. Vratio sam se u Caprag i Željezarinu šumu Lasinju. Kako je 90-ih sve u ŽS krenulo ukrivo, radionica majstora Branka postupno stječe stotine mušterija. Pomagao mu je i sin Andreas, trgovac, podosta uvježbani bravar i mehaničar. Za majstora Borojevića zna se diljem županije, pa pitasmo zašto je tako.

Nikada nije ostao dužan

Gospon, bili smo pošteni i nikad nismo žalili truda da mušterijama udovoljimo i uklonimo kvar. Sve smo postigli upornim radom, a dobavljačima, državi i korisnicima usluga nikad nisam ostao dužan. Tako je i danas, premda servis više ne radi, kad ponekom savjetom pomognem da riješi mehanički rebus i nepoznanicu. Najljepše je vidjeti zadovoljno lice za upravljačem popravljena vozila. Takav je i moj unuk, mesar u Voloderu, kad srdačno ispraća mušterije iz Popovače i okolnih naselja. Drugi unuk, pak, uz rad u zagrebačkoj „Plivi“ vratit će se uskoro nastavku studija, kazuje vedri i optimistični sugovornik Branko Borojević. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 13 siječanj, 2019, 21:14

    sTVARNO JE UVIJEK BIL POŠTEN I USLUŽAN.
    vIDI SE NJEMAČKA ŠKOLA I MOSLAVAČKI MENTALITET.
    jOŠ KAD SE S GORICA PRESELIL U POSAVSKU RAVNICU SVE JE JEDNO S DRUGIM SPOJIL.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.