SOPHIE-VERONIQUE CHAUCHEFER-CHOPLIN U CRKVI SV. MARKA

SOPHIE-VERONIQUE CHAUCHEFER-CHOPLIN U CRKVI SV. MARKA

5. listopada, 2018.

 

Piše: Igor Koruga

Orguljaš gornjogradske crkve sv. Marka, Pavao Mašić (1980), doista je dao sve od sebe kako bi na Peti međunarodni ciklus orguljske glazbe Orgulje sv. Marka 2018 doveo uglednu francusku kolegicu Sophie-Véronique Cauchefer-Choplin (1959), dobitnicu brojnih nagrada, poput one za uspjeh na studiju u Nacionalnom konzervatoriju za glazbu u Parizu (CNSM-u) u klasi Rolande Falcinelli (1920-2006) koju joj je 1980. godine dodijelilo francusko Ministarstvo kulture, te titularnu orguljašicu, najprije crkve Saint-Jean-Baptiste de la Salle (1983-1985), a potom i glasovite pariške crkve Saint-Sulpice (1985-danas). Posebnost gošće bila je usko povezana i s trenutno njezinim crkvenim instrumentom, vjerojatno najimpresivnijim ostatkom iz francuske ere romantičarskih orgulja (i simfonija) kojega su gradili i renovirali majstori poput Cliquota (1781), Cavaillé-Colla (1862), Mutina (1903) i Renauda (1991).

Demessieux kao iznenađenje

Uz pomoć tako moćnog instrumenta Cauchefer-Choplin je za zagrebački nastup, ove srijede 3. listopada u 19:30 sati u gornjogradskoj zagrebačkoj crkvi, detaljno pripremila izbor djela, što se tiče službe u crkvi Saint-Sulpice svojih orguljaških prethodnika, Charlesa-Marie Widora (1844-1937) i Marcela Dupréa (1886-1971), ali i Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), Césara Francka (1822-1890) te iznimno nadarene francuske orguljašice, pijanistice, skladateljice i pedagoginje Jeanne Demessieux (1921-1968). Znalački predočena Četiri (od dvanaest napisanih) koralna preludija na gregorijanske teme, op. 8, potonje skladateljice iznenadila su publiku svojom tokatnom elegancijom (Veni Creator), maštovitom improvizacijom (O Filii) i zavidnim umijećem koralnog ornamentiranja (Rorate Caeli/Hosanna Filio David). Ispravan (is)korak bio je učinjen i s tumačenjem Bachovog korala Iz duboke nevolje tebi vapim (Aus tiefer Not schrei ich zu dir), BWV 686, iz Trećeg, lajpciškog dijela vježbi za instrumente s tipkama (Clavier Übung), naposlijetku skladanog za orgulje, a pripremljenog ¨za sve ljubitelje glazbe i (posebno) za poznavatelje Bachovih djela¨. Uglavnom rijedak glazbeni efekt potpune separacije ruku i nogu francuska je orguljašica s lakoćom postizala, osobito u spomenutom Bachovom motetno ugođenom koralu s elementima fantazije, fuge i s pedalnim slogom po uzoru na Weckmanna, Reinckena i Buxtehudea. No, u smislu tonske arhitekture i igre s registrima bila je zanimljiva izvedba dvaju stavaka (Allegro cantabile/Toccata) iz Widorove Pete orguljske simfonije u f-molu, op. 42, br. 1; ondje je naime Cauchefer-Choplin valjano dokučila timbralne i karakterne mjene oko razvedene osnovne teme Allegra, ali i suzdržanost zvuka kvazi-imrovizirane Toccate, tonalitetno istovjetne onoj iz (Widorove) Četvrte simfonije u f-molu, op. 13, br. 4. Lake i točne kretnje orguljašice mogle su se povezati i s onim što se čulo pri izvođenju pedalno složena Dupréova Dva stavka (od petnaest napisanih) temeljena na antifonama (pripjevima zbora, preuzetim od pjevača, pjevanim između pojedinih stihova psalama u kršćanskoj liturgiji), op. 18, te začudne Franckove Fantazije u A-duru, M. 35.

Improvizacija orguljašice

Posebnost nastupa kulminirala je, recimo, s Improvizacijom same orguljašice na dvije zadane hrvatske folklorne teme koje je Francuskinja, nakon pomnijeg pregleda, međusobno ispreplela, fragmentirala, uronila u jasne boje i oblike te vrlo maštovito svirački razradila. Pritom ju je vrlo vjerojatno, na samome početku, iznenadio minorni dio publike koji je sav ponosan počeo pjevati uz tematsku introdukciju. Čudio se i ostatak prisutnih, međutim, uzmemo li u obzir izostanak uobičajene zvonjave telefona i tempiranog kašljanja, svakako ne previše. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code